Rž1 u 58/2019 pravni lekovi za ubrzanje postupka; dužina trajanja postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 58/2019
03.07.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, sudija Katarina Manojlović Andrić, u predmetu predlagača AA iz ..., odlučujući o žalbi predlagača podnetoj protiv rešenja Upravnog suda R4 u 56/19 od 09.04.2019. godine, u predmetu zaštite prava na suđenje u razumnom roku, doneo je dana 03.07.2019. godine

R E Š E NJ E

ODBIJA SE žalba predlagača i potvrđuje rešenje Upravnog suda R4 u 56/19 od 09.04.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Predlagač AA je 22.04.2019. godine podnela Vrhovnom kasacionom sudu, preko Upravnog suda, žalbu protiv rešenja Upravnog suda R4 u 56/19 od 09.04.2019. godine, kojim je odbijen njen prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Upravnog suda 1U 18615/18, kao neosnovan.

Predlagač u žalbi navodi da sudija Upravnog suda, prilikom odlučivanja o prigovoru radi ubrzanja postupka, nije imao u vidu da postupak u ovoj pravnoj stvari traje 20 godina, da tužilac u upravnom sporu traži legalizaciju bespravno izgrađenog objekta čije rušenje je naloženo pravnosnažnim i izvršnim rešenjem još 2009. godine, te da je Ustavni sud svojom odlukom Už 4708/2013 utvrdio povredu prava predlagača na mirno uživanje imovine i naložio hitno sprovođenje rešenja o izvršenju rušenjem objekta koji je predmet ozakonjenja. Ističe da je i Upravni sud već jednom utvrdio povredu prava predlagača na suđenje u razumnom roku u upravnom sporu u predmetu U 9399/14, koji se vodio između istih stranaka i povodom iste upravne stvari. Predlaže da Vrhovni kasacioni sud usvoji žalbu i preinači ožalbeno rešenje tako što će utvrditi da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Upravnog suda 1U 18615/18.

Odlučujući o žalbi predlagača na osnovu odredaba čl. 16, 18. i 20. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ 40/15) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ 25/82, „Službeni glasnik RS“ 6/15), Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje primenom odredbe člana 386. u vezi člana 402. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11 i 55/14) i zaključio da je žalba neosnovana.

O žalbi je odlučivao sudija određen Godišnjim rasporedom poslova u sudu u smislu odredbe člana 16. stav 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, kojom odredbom je predviđeno da predsednik neposredno višeg suda može Godišnjim rasporedom poslova da odredi jednog sudiju ili više sudija da, pored njega, vode postupak i odlučuju po žalbama.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe člana 374. stav 2. tač. 1, 2, 3, 5, 7. i 9. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz spisa predmeta Upravnog suda 1U 18615/18 i R4 u 56/19 utvrđeno je: da je Gradska opština Voždovac 11.10.2018. godine podnela Upravnom sudu tužbu protiv Gradskog veća Grada Beograda, radi poništaja rešenja od 31.08.2018. godine, kojim je odbijena žalba tužioca izjavljena protiv prvostepenog rešenja od 26.06.2018. godine; da je prvostepenim rešenjem odbijen, kao neosnovan, zahtev tužioca za izdavanje rešenja o ozakonjenju prizemnog objekta u ..., ul. ... ; da je, postupajući po nalogu suda od 16.11.2018. godine, tuženi organ dostavio odgovor na tužbu 20.12.2018. godine; da je podneskom od 28.11.2018. godine AA tražila da joj Upravni sud dostavi tužbu kako bi joj bilo omogućeno učešće u postupku kao zainteresovanom licu, a podnescima od 27.12.2018. godine podnela je zahtev za uvid u spise predmeta i urgenciju za dostavljanje tužbe; da je 30.01.2019. godine sud zatražio od AA da u svojstvu zainteresovanog lica dostavi odgovor na tužbu; da je AA 14.02.2019. godine dostavila sudu odgovor na tužbu i istog dana podnela prigovor radi ubrzanja postupka zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i optužbama protiv njega.

Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano je da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojim se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju se sve okolnosti predmetnog suđenja, pre svega, složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaja predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonski rokovi za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izradu odluke.

Polazeći od činjenica i okolnosti ovog slučaja, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pravilno postupio Upravni sud kada je odbio prigovor predlagača radi ubrzanja postupka u predmetu tog suda 1U 18615/18. Naime, upravni spor je u navedenom predmetu otpočeo podnošenjem tužbe Upravnom sudu 11.10.2018. godine, sud je već 16.11.2018. godine dostavio tužbu na odgovor tuženom organu i zatražio spise predmeta, a 30.01.2019. godine omogućio predlagaču da kao zainteresovano lice učestvuje u upravnom sporu tako što je pozvao predlagača da dostavi odgovor na tužbu. Predlagač AA je kao stranka stupila u upravni spor 14.02.2019. godine i istog dana podnela prigovor radi ubrzanja postupka navodeći da joj je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku. U tom trenutku upravni spor je trajao samo četiri meseca i za to vreme objektivno nije mogao biti okončan, jer je sud preduzimao radnje u prethodnom postupku (dostavio tužbu na odgovor tuženom organu i predlagaču kao zainteresovanom licu i pribavio spise predmeta), kako bi obezbedio preduslove za odlučivanje o tužbi. Vrhovni kasacioni sud ističe da je u svojoj praksi Evropski sud za ljudska prava izrazio stav prema kome samo ona odlaganja za koja se država može smatrati odgovornom mogu opravdati nalaz da je prekoračen razumni rok (stav 61. presude od 13.11.2003. godine donete u predmetu Napijalo protiv Hrvatske, broj predstavke 66485/01). Prilikom odlučivanja Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu žalbene navode kojima se ukazuje na to da se o predmetu upravnog spora – legalizaciji bespravno izgrađenog objekta na parceli predlagača rešava već 20 godina, zbog čega je Ustavni sud utvrdio povredu prava predlagača na mirno uživanje imovine, a Upravni sud već jednom utvrdio povredu prava predlagača na suđenje u razumnom roku u ranije vođenom upravnom sporu. Prema pravnom stavu Vrhovnog kasacionog suda, efikasno postupanje suda u upravnom sporu ne isključuje ocenu vremenskog aspekta upravnog postupka koji predstavlja integralni deo odlučivanja o upravnoj stvari. Međutim, ovaj sud ukazuje na to da se Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, pre svega, ostvaruje zaštita prava stranaka na suđenje u razumnom roku u sudskom postupku. U ovom konkretnom slučaju, sudski postupak je u vreme podnošenja prigovora trajao samo četiri meseca i u odnosu na predlagača otpočeo 14.02.2019. godine, kada je dostavljanjem odgovora na tužbu AA stupila u upravni spor, pa je stoga njen prigovor radi ubrzanja postupka neosnovan. Ali, s obzirom na sve činjenice koje se odnose na dosadašnji tok postupka rešavanja u ovoj upravnoj stvari, Vrhovni kasacioni sud ukazuje Upravnom sudu na potrebu prioritetnog rešavanja ovog predmeta.

Zbog svega izloženog, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbe člana 18. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, odlučio kao u dispozitivu.

Sudija

Katarina Manojlović Andrić,s.r.

Pouka o pravnom leku.

Protiv ovog rešenja nije dozvoljena žalba

u smislu člana 21. Zakona o zaštiti prava

na suđenje u razumnom roku.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić