Rž1 u 61/2020 1.6.6.7 pravni lekovi za ubrzanje postupka; 1.6.6.6.4 značaj slučaja za podnosioca

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 61/2020
25.06.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, sudija Katarina Manojlović Andrić, u predmetu predlagača AA iz ..., ul. ..., čiji je punomoćnik Rade Mitrović, advokat iz ..., ul. ..., odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Upravnog suda R4 u 105/2020 od 01.06.2020. godine, u predmetu zaštite prava na suđenje u razumnom roku, doneo je 25.06.2020. godine

R E Š E NJ E

ODBIJA SE žalba predlagača i potvrđuje rešenje Upravnog suda R4 u 105/2020 od 01.06.2020. godine.

ODBIJA SE zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Predlagač AA je 10.06.2020. godine podnela Vrhovnom kasacionom sudu, preko Upravnog suda, žalbu protiv rešenja Upravnog suda R4 u 105/20 od 01.06.2020. godine, kojim je odbijen njen prigovor radi ubrzavanja postupka u predmetu Upravnog suda II- 1U 8706/18, kao neosnovan.

Predlagač navodi da joj je usled nezakonitog i neažurnog postupanja suda povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, jer postupajući sudija dve godine nakon prijema tužbe nije preduzeo nijednu radnju u postupku, a radi se o radnom sporu koji je izuzetno važan za predlagača – prelasku u drugu kancelariju u kojoj radi osoba sa kojom tužilja ne razgovara zbog mobingovanja. Predlaže da Vrhovni kasacioni sud usvoji njenu žalbu i prigovor radi ubrzavanja postupka tako što će utvrditi da joj je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, naložiti postupajućem sudiji da preduzme sve mere da se upravni spor okonča u najkraćem roku i predlgaču dosuditi troškove postupka u ukupnom iznosu od 18.000,00 dinara.

Odlučujući o žalbi predlagača na osnovu odredaba čl. 16, 18. i 20. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ 40/15) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ 25/82, „Službeni glasnik RS“ 6/15), Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje primenom odredbe člana 386. u vezi člana 402. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11 i 55/14) i zaključio da je žalba neosnovana.

O žalbi je odlučivao sudija određen Godišnjim rasporedom poslova u sudu u smislu odredbe člana 16. stav 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, kojom odredbom je predviđeno da predsednik neposredno višeg suda može Godišnjim rasporedom poslova da odredi jednog sudiju ili više sudija da, pored njega, vode postupak i odlučuju po žalbama.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe člana 374. stav 2. tač. 1, 2, 3, 5, 7. i 9. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano je da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojim se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju se sve okolnosti predmetnog suđenja, pre svega, složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaja predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonski rokovi za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izradu odluke.

Ožalbenim rešenjem je odbijen prigovor predlagača radi ubrzavanja postupka u predmetu Upravnog suda II-1U 8706/18, kao neosnovan, sa obrazloženjem da se trajanje postupka od podnošenja tužbe 18.05.2018. godine do podnošenja prigovora 11.05.2020. godine ne može smatrati nerazumno dugim periodom za odlučivanje koji bi doveo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, posebno imajući u vidu da je sud preduzimao radnje u prethodnom postupku kako bi stvorio preduslove za odlučivanje o tužbi. Upravni sud ističe da se radi o sporu koji ne zahteva hitnost u postupanju, a da subjektivni značaj koji predmet postupka ima za podnosioca ne znači da se i, prema kriterijumima hitnosti koji su izgrađeni kroz praksu Evropskog suda za ljudska prava, radi o prioritetnom predmetu. Po nalaženju Upravnog suda, predlagač AA nije pružila dokaze o tome da je pitanje prelaska u drugu kancelariju takve prirode da zahteva brže postupanje od uobičajenog.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, pravilno je postupio Upravni sud kada je odbio prigovor predlagača radi ubrzavanja postupka u predmetu tog suda II-1U 8706/18, jer je upravni spor započeo podnošenjem tužbe 18.05.2018. godine, a upravni postupak podnošenjem prigovora od strane predlagača 05.04.2018. godine protiv rešenja Opštinske uprave Opštine Vlasotince od 03.03.2018. godine, kojim je predlagaču, kao radniku te uprave naloženo da pređe u kancelariju boj ... (Kancelarija za ...), pa ukupno trajanje upravnog postupka i upravnog spora za sada ne opravdavaju tvrdnju predlagača AA da joj je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Naime, slučajevi koji, prema svim okolnostima, imaju poseban značaj za podnosioca prigovora ili za njega postoji rizik zbog odugovlačenja postupka, zahtevaju naročitu marljivost u postupanju ili posebnu i izuzetnu hitnost, pa se i realno kraće vreme trajanja postupka može smatrati nerazumnim. Ako je sud preopterećen nerešenim predmetima, izgrađeni standardi Evropskog suda za ljudska prava nalažu da se predmeti tada rešavaju po prioritetu ili po posebnom značaju za podnosioca, a ne po redosledu prijema predmeta u sud. U ovom konkretnom slučaju, predmet koji se odnosi na nalog zaposlenom da se preseli u drugu kancelariju istog organa lokalne samouprave, prema oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne spada u predmete koje bi trebalo prekoredno rešavati, uz svo uvažavanje subjektivnog značaja koji on ima za predlagača. Osim toga, neosnovani su navodi predlagača da sudija izvestilac u periodu od prijema tužbe do podnošenja prigovora nije preduzimao bilo kakve procesne radnje u postupku, jer iz spisa predmeta Upravnog suda proizlazi da je sudija sproveo prethodni postupak i da se izjasnio da će predmet biti rešen nakon okončanja izbornih predmeta koji su po svojoj prirodi naročito hitni i zahtevaju odlučivanje u vrlo kratkom roku.

Zbog svega izloženog, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredaba člana 18. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, odlučio kao u stavu prvom dispozitiva rešenja.

Vrhovni kasacioni sud je odbio zahtev predlagača za naknadu troškova postupka na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku shodnom primenom člana 153. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer predlagač nije uspeo u postupku zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

Sudija

Katarina Manojlović Andrić, s.r.

Pouka o pravnom leku:

Protiv ovog rešenja nije dozvoljena žalba

u smislu člana 21. Zakona o zaštiti prava

na suđenje u razumnom roku.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić