Rž1 u 87/2018 ponašanje podnosioca predstavke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 87/2018
31.01.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, sudija Katarina Manojlović Andrić, u predmetu predlagača AA iz ..., ul. ..., koga zastupa kao punomoćnik Živko Bulat, advokat iz ..., ul. ..., odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Upravnog suda R4 u 82/18 od 30.04.2018. godine, u predmetu zaštite prava na suđenje u razumnom roku, doneo je 31.01.2019. godine, posle ispitnog postupka

R E Š E NJ E

ODBIJA SE žalba predlagača i potvrđuje rešenje Upravnog suda R4 u 82/18 od 30.04.2018. godine.

ODBIJA SE zahtev predlagača za naknadu troškova žalbenog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Predlagač je 15.05.2018. godine podneo Vrhovnom kasacionom sudu, preko Upravnog suda, žalbu protiv rešenja Upravnog suda R4 u 82/18 od 30.04.2018. godine, kojim je odbijen njegov prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Upravnog suda 8 U 230/16, kao neosnovan. Predlagač smatra da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, jer upravni spor po njegovoj tužbi zbog ćutanja uprave traje više od dve godine i tri meseca, dok postupak od dana podnošenja njegovog zahteva za usklađivanje penzije ukupno traje skoro šest godina. Ističe da je u ožalbenom rešenju pogrešno utvrđeno da je postupak pred Upravnim sudom okončan iako predmet nije pravnosnažno rešen. Predlaže da sud žalbu usvoji i preinači osporeno rešenje, tako što će usvojiti prigovor predlagača, utvrditi povredu prava predlagača na suđenje u razumnom roku i usvojiti zahtev predlagača za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 33.000,00 dinara.

Odlučujući o žalbi predlagača na osnovu odredaba čl. 16, 18. i 20. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ 40/15) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ 25/82, „Službeni glasnik RS“ 6/15), Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje primenom odredbe člana 386. u vezi člana 402. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11 i 55/14) i zaključio da je žalba neosnovana.

O žalbi je odlučivao sudija određen Godišnjim rasporedom poslova u sudu u smislu odredbe člana 16. stav 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, kojom odredbom je predviđeno da predsednik neposredno višeg suda može Godišnjim rasporedom poslova da odredi jednog sudiju ili više sudija da, pored njega, vode postupak i odlučuju po žalbama.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe člana 374. stav 2. tač. 1, 2, 3, 5, 7. i 9. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz spisa predmeta Upravnog suda R4 u 82/18, 8U 230/16 i Uv 214/18, utvrđene su sledeće činjenice: da je predlagač, u svojstvu tužioca, preko punomoćnika, podneo dana 18.01.2016. godine tužbu protiv tuženog Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Direkcija Beograd, zbog nedonošenja rešenja o njegovom zahtevu za usklađivanje penzije za 11,06% počev od 01.01.2008. godine; da je rešenjem 8U 230/16 od 30.03.2018. godine tužba odbačena; da je protiv navedenog rešenja tužilac podneo prigovor posebnom veću Upravnog suda o kome nije odlučeno do dana donošenja ožalbenog rešenja 30.04.2018. godine. Na osnovu podataka i dokaza koji su Vrhovnom kasacionom sudu dostavljeni od strane Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Filijala za Grad Beograd utvrđeno je da je predlagač sa Republičkim fondom za penzijsko i invalidsko osiguranje dana 12.07.2016. godine zaključio ugovor o vansudskom poravnanju kojim mu je obezbeđeno ukupno usklađivanje penzije za 11,06% sa decembrom 2007. godine i priznato pravo na tako uvećanu penziju od 01.01.2008. godine, kao i pravo na isplatu ukupnog iznosa od 74.685,81 dinar, sa rokom isplate od 45 dana od zaključenja ovog ugovora, na ime manje isplaćenog iznosa penzije za period od 01.01.2008. godine do dana poslednje isplaćene penzije. Uvidom u rešenje Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Filijala za Grad Beograd 181-7-1-7965/2018 od 18.10.2018. godine utvrđeno je da je predlagaču tim rešenjem, koje je doneto u izvršenju rešenja Upravnog suda Ui 585/14 od 16.09.2015. godine, usklađena penzija počev od 01.01.2008. godine, koja na dan donošenja rešenja iznosi 46.999,35 dinara, zaključno sa usklađivanjem u visini od 5% za decembar 2017. godine.

Odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i optužbama protiv njega.

Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano je da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojim se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju se sve okolnosti predmetnog suđenja, pre svega, složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaja predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonski rokovi za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izradu odluke.

S obzirom na to da Upravni sud nije odlučio o prigovoru tužioca, ovde predlagača, podnetom protiv rešenja tog suda 8U 230/16 od 30.03.2018. godine, pogrešan je zaključak Upravnog suda iz ožalbenog rešenja da je postupak čije ubrzanje predlagač traži okončan i da stoga nema uslova za usvajanje prigovora. Međutim, Vrhovni kasacioni sud smatra da prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Upravnog suda 8U 230/16 i žalba predlagača izjavljena protiv rešenja Upravnog suda R4 u 82/18 predstavljaju zloupotrebu prava na pojedinačnu predstavku, zbog propusta punomoćnika predlagača da obavesti Upravni sud i Vrhovni kasacioni sud o tome da je predlagač sa Republičkim fondom za penzijsko i invalidsko osiguranje zaključio ugovor o vansudskom poravnanju još 12.07.2016. godine, kojim ne samo da mu je priznato pravo na usklađivanje penzije, već i pravo na isplatu razlike manje isplaćenih iznosa penzije u periodu od 01.01.2008. godine do dana zaključenja poravnanja. U međuvremenu, Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje je doneo i formalno rešenje o iznosu usklađene penzije počev od 01.01.2008. godine do decembra 2017. godine, a u izvrešenju rešenja Upravnog suda Ui 585/14 od 16.09.2015. godine, o čemu punomoćnik tužioca, takođe, nije obavestio sud. Dakle, punomoćnik predlagača nije obavestio sud o tome da je zahtev predlagača za usklađivanje penzije za 11,06% od 01.01.2008. godine, u suštini, rešen ugovorom o vansudskom poravnanju zaključenim sa tuženim Republičkim fondom za penzijsko i invalidsko osiguranje od 12.07.2016. godine, a formalno i donošenjem rešenja od 18.10.2018. godine. Propust podnosioca predstavke da sud obavesti o bitnom dokazu za razmatranje predmeta predstavlja u praksi Evropskog suda za ljudska prava jednu od situacija u kojima je taj sud utvrđivao zloupotrebu prava na predstavku (vidi, npr, Al-Nahif protiv Bugarske, broj 50963/99, stav 89, od 20.06.2002. godine), jer onemogućava neometano vođenje postupka i pravilno odlučivanje o predstavci.

Polazeći od izloženog, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbe člana 18. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, odlučio kao u stavu prvom dispozitiva rešenja.

Vrhovni kasacioni sud je odbio zahtev podnosioca za naknadu troškova žalbenog postupka primenom odredbe člana 153. stav 1. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' 72/11... 55/14) u vezi člana 30. Zakona o vanparničnom postupku (''Službeni glasnik SRS'' 25/82 i 48/88, ''Službeni glasnik RS'' 46/95... 106/15), imajući u vidu da predlagač nije uspeo u postupku po žalbi.

Sudija

Katarina Manojlović Andrić, s.r.

Pouka o pravnom leku:

Protiv ovog rešenja nije dozvoljena žalba

u smislu člana 21. Zakona o zaštiti prava

na suđenje u razumnom roku.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić