Rž1 u 90/2020 1.6.6.7; Pravni lekovi za ubrzanje postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 90/2020
27.08.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, vršilac funkcije predsednika suda Dragomir Milojević, u predmetu predlagača AA iz ..., ..., čiji je punomoćnik Jugoslav M. Raičević, advokat iz ..., ..., odlučujući o žalbi predlagača izjavljenoj protiv rešenja Upravnog suda R4 U 199/2020 od 20.07.2020. godine, u predmetu zaštite prava na suđenje u razumnom roku, nakon sprovedenog ispitnog postupka, doneo je 27.08.2020. godine

R E Š E NJ E

ODBIJA SE žalba predlagača i POTVRĐUJE rešenje Upravnog suda R4 U 199/2020 od 20.07.2020. godine.

ODBIJA SE zahtev predlagača za naknadu troškova postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Predlagač AA iz ... je 30.07.2020. godine podnela Vrhovnom kasacionom sudu, preko Upravnog suda, žalbu protiv rešenja Upravnog suda R4 U 199/2020 od 20.07.2020. godine, kojim je odbijen njen prigovor radi ubrzavanja postupka u predmetu tog suda 12 U 7567/18, kao neosnovan.

Predlagač je u žalbi navela da je upravni postupak, koji je prethodio upravnom sporu, započeo podnošenjem poreske prijave dana 30.05.2017. godine i da zajedno sa upravnim sporom traje više od tri godine, te da postupajući sudija Upravnog suda u predmetu tog suda 12 U 7567/18 počev od 29.06.2018. godine nije preduzeo ni jednu radnju u postupku. Predložila je da Vrhovni kasacioni sud preinači ožalbeno rešenje, utvrdi povredu prava na suđenje u razumnom roku, naloži postupajućem sudiji da preduzme sve mere da se upravni spor okonča u najkraćem roku i naknadi troškove postupka po žalbi u iznosu od 12.000,00 dinara.

Odlučujući o žalbi predlagača na osnovu odredaba čl. 16, 18. i 20. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ br. 40/15) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ br. 25/82, „Službeni glasnik RS“ br. 6/15), Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje primenom odredbe člana 386. u vezi člana 402. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, sa izmenama) i zaključio da je žalba neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe člana 374. stav 2. tač. 1, 2, 3, 5, 7. i 9. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz spisa predmeta Upravnog suda 12 U 7567/18 i R4 U 199/2020 utvrđeno je da je AA iz ... (ovde predlagač) dana 23.04.2018. godine podnela tužbu Upravnom sudu protiv Ministarstva finansija Republike Srbije, Sektora za drugostepeni poreski i carinski postupak, Odeljenja za drugostepeni poreski postupak Beograd, radi poništaja 4 rešenja, u predmetu poreskom. Postupci po navedenoj tužbi su razdvojeni, tako da se u predmetu 12 U 7567/18 postupak vodi radi poništaja rešenja br. 436-03-04322/2017-39 od 12.03.2018. godine. Osporenim rešenjem, stavom I dispozitiva, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje izjavljena protiv rešenja Ministarstva finansija Republike Srbije, Poreske uprave, Filijale Čukarica od 22.09.2017. godine, a stavom II dispozitiva, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova upravnog postupka. Prema obrazloženju navedenog rešenja, BB iz ..., kao prodavcu nepokretnosti, utvrđen je porez na prenos apsolutnih prava u iznosu od 230.194,35 dinara za prodati deo kat. parc. ... KO ..., na osnovu tržišne vrednosti nepokretnosti od 4.761,00 dinara po metru kvadratnom i zamenjeno je rešenje prvostepenog organa od 28.06.2017. godine.

Postupajući po zahtevu Upravnog suda od 29.06.2018. godine tuženi organ je dostavio odgovor na tužbu, koji je u sudu primljen 21.08.2018. godine, dok je za spise predmeta naveo da su sudu dostavljeni uz odgovor na tužbu u predmetu tog suda U 7568/18. U izjašnjenju sudije izvestioca od 05.07.2020. godine navedeno je da je predmet U 7567/18 u vezi sa predmetima U 7566/18 i U 7568/18, kao i da će biti rešen po okončanju postupaka koji se vode po žalbama u izbornim predmetima.

Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano je da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojim se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju se sve okolnosti predmetnog suđenja, pre svega, složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaja predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonski rokovi za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izradu odluke.

Ožalbenim rešenjem je odbijen prigovor predlagača radi ubrzavanja postupka u predmetu Upravnog suda 12 U 7567/18, kao neosnovan, sa obrazloženjem da da od momenta podnošenja tužbe do podnošenja prigovora nije protekao dug vremenski period koji bi doveo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, pri čemu taj period nije pratila neaktivnost suda, imajući u vidu da je sud u tom periodu dostavio tužbu na odgovor tuženom.

Polazeći od svih činjenica i okolnosti ovog slučaja, Vrhovni kasacioni sud je prihvatio kao pravilnu ocenu Upravnog suda da predlagaču AA nije povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Ovo stoga što je predlagač doprinela dužem trajanju postupka, jer je Upravnom sudu 23.04.2018. godine podnela neurednu tužbu protiv tuženog organa, kojom je osporila 4 rešenja, što je iziskivalo razdvajanje postupaka po tužbama i formiranje 4 predmeta u kojima je trebalo sprovesti pripremni postupak. Pored navedenog, predmet upravnog spora nije hitne prirode, budući da se radi o poreskom predmetu.

Vrhovni kasacioni sud je cenio navod žalbe da je povredu prava na suđenje u razumnom roku trebalo utvrditi zbog dugog trajanja postupka u celini, ali nalazi da je u ovom slučaju taj navod neosnovan. Naime, upravni postupak je započet podnošenjem poreske prijave dana 30.05.2017. godine i zajedno sa upravnim sporom traje nešto više od tri godine. Dužina trajanja postupka je jedna od činjenica na osnovu koje se odlučuje o prigovoru za ubrzanje postupka i nju ovaj sud smatra ključnom za odluku o prigovoru. Pravilna primena pravnog standarda suđenja u razumnom roku podrazumeva utvrđivanje skupa činjenica (složenost činjeničnih i pravnih pitanja, ponašanje podnosioca zahteva i državnih organa itd.) među kojima ključni značaj ima činjenica dužine trajanja celokupnog postupka. U konkretnom slučaju predmet ocene su oba postupka (upravni i sudski) i pošto oni, integralno posmatrano, ne traju nerazumno dugo, nema razloga da se za sad utvrđuje povreda prava na suđenje u razumnom roku i da se nalaže mera za ubrzanje postupka. Prema stavu Evropskog suda za ljudska prava, kašnjenje u toku određene faze postupka može biti dopustivo pod uslovom da ukupno trajanje postupka nije prekoračeno (stav 36. presude Evropskog suda za ljudska prava od 08.12.1983. godine u predmetu Preto i dr. Protiv Italije, broj predstavke 7984/77).

Osim navedenog, rad sudova je za vreme vanrednog stanja redukovan u skladu sa Zaključkom Visokog saveta sudstva br. 119-05-132/2020-1 od 18.03.2020. godine, zbog čega su se održavala samo suđenja koja ne trpe odlaganja u predmetima u krivičnoj i građanskoj materiji, koji su taksativno navedeni u Zaključku. Nakon ukidanja vanrednog stanja, održani su republički i lokalni izbori i sve sudije Upravnog suda su angažovane na rešavanju izbornih predmeta koji su po zakonu naročito hitni, pa se nepostupanje suda u tom periodu može smatrati opravdanim. Sudija izvestilac u predmetu Upravnog suda 12 U 7567/18 je u svom izjašnjenju povodom podnetog prigovora naveo da će raspravu u predmetu zakazati nakon okončanja izbornog postupka, čime je podneti prigovor već proizveo efekte i bez nalaganja preduzimanja procesnih radnji za ubrzanje postupka.

Imajući u vidu da se, na osnovu izjašnjenja sudije izvestioca, osnovano može očekivati da će rasprava u predmetu Upravnog suda 12 U 7567/18 biti zakazana u kratkom roku, kao i sve ostale razloge navedene u ovom obrazloženju, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbe člana 18. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, odlučio kao u stavu prvom dispozitiva rešenja.

Vrhovni kasacioni sud je u stavu drugom dispozitiva odbio zahtev predlagača za naknadu troškova postupka na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku shodnom primenom člana 153. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer predlagač nije uspela u postupku zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

V.f. predsednika

Vrhovnog kasacionog suda

Dragomir Milojević, s.r.

Pouka o pravnom leku:

Protiv ovog rešenja nije dozvoljena žalba

u smislu člana 21. Zakona o zaštiti prava

na suđenje u razumnom roku.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić