Rž1 u 94/2019 1.6.6.7 pravni lekovi za ubrzanje postupka; 1.6.6.5 celovitost postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rž1k, Rž1kp, Rž1g, Rž1r, Rž1gp, Rž1 u, Rž1up 94/2019
06.09.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, sudija Katarina Manojlović Andrić, u predmetu predlagača AA iz ..., ul. ... broj ..., koju zastupa kao punomoćnik Mladen Vlašić, advokat iz ..., ul. ... broj ..., odlučujući o žalbi predlagača podnetoj protiv rešenja suđenje u razumnom roku, doneo je dana 06.09.2019. godine

R E Š E NJ E

I ŽALBA SE UVAŽAVA i PREINAČUJE rešenje Upravnog suda R4 u 159/2019 od 20.06.2019. godine, tako što se:

Usvaja prigovor predlagača i utvrđuje da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Upravnim sudom u predmetu I- 3U 4699/18.

Nalaže se sudiji izvestiocu u predmetu Upravnog suda I-3U 4699/18 da, u roku od dva meseca od dana dostavljanja ovog rešenja Upravnom sudu, odluči o predlogu AA za donošenje dopunskog rešenja o troškovima postupka, kao i da, u roku od 30 dana po isteku prethodno navedenog roka, obavesti predsednika Upravnog suda o preduzetim radnjama.

Obavezuje se Republika Srbija da predlagaču na ime troškova po prigovoru isplati iznos od 6.000,00 dinara, koji će biti isplaćen iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredeljenih za rad sudova, u roku od 15 dana od dana podnošenja zahteva za isplatu.

II OBAVEZUJE SE Republika Srbija da predlagaču na ime troškova žalbenog postupka isplati iznos od 12.000,00 dinara, koji će biti isplaćen iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredeljenih za rad sudova, u roku od 15 dana od dana podnošenja zahteva za isplatu.

O b r a z l o ž e nj e

Predlagač AA je preko Upravnog suda, dana 28.06.2019. godine, podnela Vrhovnom kasacionom sudu žalbu protiv rešenja Upravnog suda R4 u 159/2019, kojim je odbijen njen prigovor radi ubrzanja postupka u predmetu Upravnog suda I-3U 4699/18, kao i zahtev za naknadu troškova postupka.

Predlagač u žalbi navodi da u ožalbenom rešenju nije ocenjeno celokupno trajanje postupka koji nije okončan ni posle više od 12 godina. Pored toga, ukazuje na potpunu neaktivnost suda u periodu od 17.09.2018. godine, kada su sudu dostavljeni spisi predmeta sa odgovorom na tužbu tuženog organa, do 27.05.2019. godine, kada je izjavljen prigovor radi ubrzanja postupka, kao i na to da je predlagač AA ušla u ... godinu života i da je veoma lošeg zdravstvenog stanja. Pozivajući se na praksu Vrhovnog kasacionog suda i Evropskog suda za ljudska prava u predmetima za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku, predlagač predlaže da Vrhovni kasacioni sud uvaži žalbu, utvrdi da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u upravnom sporu pred Upravnim sudom u predmetu I-3U 4699/18, naloži postupajućem sudiji procesne radnje kojima će se delotvorno ubrzati postupak i predlagaču naknaditi troškovi postupka po prigovoru i žalbi.

Postupajući po žalbi predlagača, u smislu odredaba čl. 16, 18. i 20. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ broj 40/15) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ br. 25/82 i 48/88 i „Službeni glasnik RS“ br. 46/95... 106/15), Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje, primenom člana 386. u vezi člana 402. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 i 55/14) i našao da je žalba osnovana.

O žalbi je odlučivao sudija određen Godišnjim rasporedom poslova u sudu u smislu odredbe člana 16. stav 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ broj 40/15), kojom odredbom je predviđeno da predsednik neposredno višeg suda može godišnjim rasporedom poslova da odredi jednog sudiju ili više sudija da pored njega vode postupak i odlučuju po žalbama.

Odredbom člana 18. stav 3. Ustava Republike Srbije, propisano je da se odredbe o ljudskim i manjinskim pravima tumače u korist unapređenja vrednosti demokratskog društva, saglasno važećim međunarodnim standardima ljudskih i manjinskih prava, kao i praksi međunarodnih institucija koje nadziru njihovo sprovođenje.

Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, propisano je da pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju se sve okolnosti predmeta suđenja, pre svega složenost činjeničnih i pravnih pitanja, celokupno trajanje postupka i postupanje suda, javnog tužilaštva ili drugog državnog organa, priroda ili vrsta predmeta suđenja ili istrage, značaj predmeta suđenja ili istrage po stranku, ponašanje stranke tokom postupka, posebno poštovanje procesnih prava i obaveza, zatim poštovanje redosleda rešavanja predmeta i zakonski rokovi za zakazivanje ročišta i glavnog pretresa i izradu odluke.

Ožalbenim rešenjem je odbijen prigovor predlagača radi ubrzanja postupka u predmetu Upravnog suda I-3U 4699/18, kao neosnovan, sa obrazloženjem da predmet spora nije hitne prirode, da je tužba podneta Upravnom sudu 19.03.2018. godine, a žalba u upravnom postupku izjavljena 08.11.2017. godine, pa se protek roka od izjavljivanja žalbe do dana podnošenja prigovora 27.05.2019. godine, ne može smatrati nerazumno dugim trajanjem postupka, posebno imajući u vidu da nije postojala neaktivnost suda i da je podnosilac prigovora podneskom od 04.06.2018. godine proširio tužbu na novodoneti akt.

Vrhovni kasacioni sud je našao da je Upravni sud pogrešno zaključio da nije povređeno pravo predlagača na suđenje u razumnom roku. Naime, analiza suđenja u razumnom roku mora biti sveobuhvatna, jer kašnjenje u toku određene faze postupka može biti dopustivo pod uslovom da ukupno trajanje postupka nije prekoračeno (stav 36. u presudi Evropskog suda za ljudska prava od 18.12.1983. godine u predmetu Preto i dr. protiv Italije, broj 7984/77). S druge strane, okolnost da su radnje u određenoj fazi postupka preduzimane u razumno prihvatljivim razmacima, nema značaja za predlagača ako se nerazumno dugo sudi u drugoj fazi postupka ili ako postupak u celini nerazumno drugo traje. Odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano je da se pri odlučivanju o pravnim sredstvima kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku uvažavaju sve okolnosti predmeta suđenja, a pored ostalog i celokupno trajanje postupka. Stoga, ukoliko stranka traži zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u upravnom sporu ukazujući na dugo trajanje postupka u celini, ne sme se zanemariti trajanje upravnog postupka koji je prethodio podnošenju tužbe. Kako postupak u upravnim stvarima započinje pred upravnim organima ili drugim organima upravnog rešavanja, a u slučaju podnošenja tužbe se pravnosnažno okončava pred Upravnim sudom, sve to vreme do donošenja pravnosnažne odluke postoji za stranku određena pravna nesigurnost, pa se prilikom ocene povrede prava na suđenje u razumnom roku u upravnim stvarima upravni postupak i upravni spor posmatraju kao integralna celina.

U ovom konkretnom slučaju, upravni spor je pokrenut tužbom zbog ćutanja uprave, odnosno zbog neodlučivanja o žalbi tužilje AA, ovde predlagača, koju je podnela 08.11.2017. godine, ali se radi o postupku izvršenja rešenja o rušenju pomoćnog objekta predlagača koji je pokrenut 2006. godine, a da još uvek nije pravnosnažno rešeno pitanje izvršnosti rešenja kojim je predlagaču naloženo rušenje pomoćnog objekta (ograde). Stoga je u ožalbenom rešenju pogrešno ocenjeno da se početak roka relevantnog za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku računa od 08.11.2017. godine, kao dana podnošenja žalbe. Vrhovni kasacioni sud je takođe imao u vidu da je presudom Upravnog suda I-3U 4699/18 od 11.07.2019. godine, tužba uvažena, osporeno drugostepeno rešenje poništeno i predmet vraćen nadležnom organu na ponovno odlučivanje, tako da upravni postupak i dalje traje, pa se za predlagača produžava neizvesnost o ishodu postupka. Iako je Upravni sud u predmetu I-3U 4699/18 doneo odluku o tužbi, tužilja (ovde predlagač) je 29.07.2019. godine podnela predlog za donošenje dopunskog rešenja o troškovima postupka o kome nije odlučeno. Pod okončanjem postupka podrazumeva se odlučivanje ne samo o glavnoj stvari, već i o svim sporednim zahtevima koji su u toku postupka postavljeni, a u koje spadaju i troškovi postupka.

Polazeći od svega izloženog, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 18. stav 2. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, usvojio žalbu predlagača i preinačio prvostepeno rešenje Upravnog suda tako što je utvrdio da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Upravnim sudom u predmetu I-3U 4699/18.

Kako je ovim rešenjem utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u predmetu u kome nije rešen predlog za donošenje dopunskog rešenja o troškovima postupka, Vrhovni kasacioni sud je odredio rok od dva meseca za odlučivanje o tom predlogu, u smislu člana 11. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da će se na taj način postići svrha zaštite prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom upravnom sporu.

Odluka o naknadi troškova predlagaču za sastav prigovora i žalbe od strane advokata doneta je na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku shodnom primenom odredaba člana 153. stav 1, člana 154. i člana 163. stav 1. Zakona o parničnom postupku, a prema Tarifnom broju 13 Tarife o nagradama i naknadama za rad advokata.

Sudija

Katarina Manojlović Andrić,s.r.

Pouka o pravnom leku.

Protiv ovog rešenja žalba nije dozvoljena

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić