Rev 1001/2015 nedopustivost izvršenja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1001/2015
04.02.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branka Stanića i Gordane Ajnšpiler-Popović, članova veća, u parnici po tužbi tužilja D.Ž. iz B., R.T. iz B. i G.D. iz B., koje zastupa punomoćnik M.P., advokat iz N., protiv tuženog A.s. DOO iz B., koga zastupa punomoćnik T.Š., advokt iz N.S., radi proglašenja nedopuštenosti izvršenja, vrednost spora 17.265.750,68 dinara, odlučujući o reviziji tužilja izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž br. 4691/14 od 26.11.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 04.02.2016.godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž br. 4691/14 od 26.11.2014. godine i presuda Višeg suda u Beogradu P. broj 116/13 od 03.04.2014. godine u stavu drugom i četvrtom izreke i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P. broj 116/13 od 03.04.2014. godine, u stavu prvom izreke odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti toga suda. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev da se proglasi nedopuštenim izvršenje rešenja Privrednog suda u Beogradu I. broj 2852/2012 koje za predmet ima prodaju nepokretnosti i namirenje izvršnog poverioca iz iznosa dobijenog prodajom i to u delu koji se odnosi na stan broj … na drugom spratu, stan broj … na trećem spratu i stan broj … u potkrovlju kao i garažna mesta broj … i broj …, koji stanovi i garažna mesta se nalaze u stambeno poslovnom objektu B. u ulici … broj … kp.br. … KO Č. Služba za katastar nepokretnosti broj … svi upisani u list nepokretnosti broj …. Stavom trećim izreke Viši sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje po predlogu tužilaca za određivanje privremene mere pa je u tom delu predmet po pravnosnažnosti ove odluke ustupljen stvarno i mesno nadležnom Privrednom sudu u Beogradu. Stavom četvrtim izreke obavezani su tužioci da solidarno tuženom isplate na ime troškova parničnog postupka iznos od 267.000,00 dinara.

Apelacioni sud u Beogradu je pobijanom presudom Gž br. 4691/14 od 26.11.2014. godine, odbio žalbu tužilja kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu Višeg suda u Beogradu u stavovima drugom i četvrtom izreke.

Protiv drugostepene presude blagovremenu i dozvoljenu reviziju preko punomoćnika iz reda advokata izjavile su tužilje zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasaconi sud je ispitao pobijanu presudu u granicama propisanim odredbom člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 55/14) koji se u konkretnom slučaju primenjuje na osnovu člana 23. stav 1. Zakona o izmenama i dopunama ZPP („Službeni glasnik RS“ 55/14) i odlučio da je revizija tužilja osnovana.

Pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 374. stv 2. tačka 2. ZPP na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti, a revizijom tužilja ne ukazuje se na postojanje drugih bitnih povreda koje mogu biti i revizijski razlog. Međutim osnovan je revizijski navod da zbog pogrešne primene materijalnog prava činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.

Prema do sada utvrđenim činjenicama rešenjem o izvršenju I. broj 2852/12 od 02.07.2012. godine Privrednog suda u Beogradu određeno je izvršenje radi naplate novčanog potraživanja izvršnog poverioca ovde tuženog protiv izvršnog dužnika Privrednog društva V.m. iz B., prodajom nepokretnosti na kp.br. … upisanih u listu nepokretnosti … KO Č. uključujući i nepokretnosti koje su predmet spora. U momentu donošenja predmetnog rešenja o izvršenju nepokretnosti su bile upisane kao svojina izvršnog dužnika te 10.08.2012. godine u listu nepokretnosti broj … KO Č. dozvoljen upis zabeležbe ovog rešenja o izvršenju u teretni list a 06.09.2013. godine upisano je i založno pravo hipoteka po osnovu tog rešenja o izvršenju. Tužilje su kao kupci sa Privrednim društvom V.m. kao prodavcem zaključile ugovore o kupoprodaji nepokretnosti koji nisu overeni u sudu i to prvotužilja 12.11.2005. godine, drugotužilja 09.11.2005. godine i trećetužilja 24.10.2006. godine. Predmet ugovora su stanovi i garaže u izgradnji na spornoj lokaciji. Tužilje su u svojstvu predlagača pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu R3 br. 2007/12 od 29.11.2012. godine sa Privrednim društvom V.m. DOO kao protivnikom predlagača zaključile sudsko poravnanje kojim je utvrđeno da im navedeno privredno društvo priznaje pravo svojine na spornim stanovima i garažama nakon čega su se tužilje upisale u list nepokretnosti kao vlasnice spornih nepokretnosti a 20.02.2013. godine podnele su tužbu u predmetnom sporu protiv tuženog radi proglašenja nedopustivosti predmetnog izvršenja u delu koji se odnosi na sporne nepokretnosti.

Kod ovako utvrđenih činjenica nižestepeni sudovi su primenom člana 20. stav 7. ZIO, člana 103. ZOO, člana 2. Zakona o prometu nepokretnosti i 33.

Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa odbili tužbeni zahtev tužilja zaključujući da u pogledu predmeta izvršenja nemaju pravo koje sprečava izvršenje. Činjenice da su tužilje stekle pravo svojine na spornim nepokretnostima budući da su kupoprodajne ugovore zaključile 2005. odnosno 2006. godine, da su u potpunosti isplatile kupoprodajnu cenu i stekle državinu nad tim nepokretnostima nižestepeni sudovi su smatrali irelevantnim za odlučivanje o tužbenom zahtevu.

Odredbom člana 20. stav 7. Zakona o izvršenju i obezbeđenju propisuje da ne proizvodi pravno dejstvo raspolaganje imovinom koje izvršni dužnik učini nakon prijema rešenja o izvršenju, odnosno zaključka kojim se određuje izvršenje. Primenjujući navedenu zakonsku odredbu nižestepeni sudovi smatraju da je izvršni dužnik zaključenjem sudskog poravnanja sa tužiljama 29.11.2012. godine raspolagao spornim nepokretnostima nakon što je 02.07.2012. godine doneto rešenje o izvršenju koje je dužnik primio 05.07.2012. godine i nakon što je 10.08.2012. godine u listu nepokretnosti dozvoljen upis zabeležbe ovog rešenja o izvršenju u teretni list, zbog čega je takvo raspolaganje ništavo saglasno članu 103. ZOO. Po stanovištu nižestepenih sudova tužilje pre upisa u katastar nepokretnosti nisu stekle svojinu na spornim nepokretnostima saglasno članu 2. Zakona o prometu nepokretnosti i članu 33. Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa.

Tužilje su sa tuženim zaključile Ugovor o kupoprodaji stanova i garaža u predmetnom objektu u Beogradu u ulici … broj ... Činjenica je da ti ugovori nisu overeni u sudu, međutim odredba člana 4. stav 3. Zakona o prometu nepokretnosti koji je važio u vreme zaključenja ugovora propisivala je da sud može priznati pravno dejstvo ugovora o prometu nepokretnosti koji je zaključen u pisanom obliku na kome potpisi ugovarača nisu overeni od strane suda pod uslovom da je ugovor ispunjen u celini ili pretežnom delu, da nije povređeno pravo preče kupovine i da nije povređen prinudni propis.

Nije sporno da član 33. Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa propisuje da se na osnovu pravnog posla pravo svojine na nepokretnosti stiče upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom. Naročito kod stanova kupljenih u izgradnji vanknjižno vlasništvo na stanu može se steći isplatom kupoprodajne cene i predajom u posed nepokretnosti. Imajući u vidu navedeno sporan je zaključak nižestepenih sudova da je izvršni dužnik stanovima koji su bili predmet izvršenja raspolagao poravnanjem zaključenim sa ovde tužiljama nakon prijema rešenja o izvršenju jer ukoliko su tužilje na gore opisani način stekle vanknjižno vlasništvo na spornim nepokretnostima tim poravnanjem izvršni dužnik je samo potvrdio svoja prethodna raspolaganja spornim nepokretnostima zaključenjem ugovora sa tužiljama i predajom istih nepokretnosti tužiljama u posed.

Kako nižestepeni sudovi nisu utvrđivali činjenice relevantne za primenu člana 4. stav 3. Zakona o prometu nepokretnosti i sticanje vanknjižnog vlasništva na spornim stanovima od strane tužilja odnosno da li su i kada iste isplatile kupoprodajnu cenu i da li su im i kada predate u posed sporne nepokretnosti to su nižestepene presude morale biti ukinute primenom člana 416. stav 2. ZPP.

U ponovnom postupku prvostepeni sud će utvrditi relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rešenjem i doneti novu na zakonu zasnovanu odluku.

Predsednik veća-sudija,

Branislava Apostolović, s.r.