Rev 1194/2017 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 1.6.5; pravično suđenje

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1194/2017
18.09.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić, Gordane Komnenić, Zorane Delibašić i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Cvetković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva pravde, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž broj 52/15 od 28.12.2016. godine, u sednici održanoj dana 18.09.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž broj 52/15 od 28.12.2016. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž broj 52/15 od 28.12.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 39694/13 od 05.09.2014. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezana je tužena da tužilji na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 99.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25.06.2014. godine, kao dana presuđenja, pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 35.720,00 dinara, u roku od 8 dana od dana prijema otpravka odluke.

Presudom Višeg suda u Beogradu Gž broj 52/15 od 28.12.2016. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P broj 39694/13 od 05.09.2014. godine u stavu prvom izreke, tako što je odbijen tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se tužena obaveže da joj, na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 99.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25.06.2014. godine, pa do konačne isplate kao neosnovan. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima sadržano u stavu drugom izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P broj 39694/13 od 05.09.2014. godine tako što je odbijen kao neosnovan zahtev tužilje kojim je traženo da se tužena obaveže da joj naknadi troškove parničnog postupka. Stavom trećim izreke, obavezana je tužilja da tuženom naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 6.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (u smislu člana 404. ZPP), radi razmatranja pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana i radi ujednačavanja sudske prakse.

Članom 404. stav 1. ZPP („Sl. glasnik RS“, br 72/11 ... 55/14), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene odluke koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Pobijana presuda usklađena je sa pravnim stavovima u pogledu dosuđenja pravične naknade na ime povrede prava na suđenje u razumnom roku i odgovornosti države za rad njenih organa koji su dužni da preduzmu sve neophodne mere radi izvršenja pravnosnažne sudske odluke. O ovom pravu tužilje odlučeno je uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem ili pravnim osnovom, kao i sa odlukama Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba za ujednačavanjem sudske prakse, odnosno za novim tumačenjem prava.

Stoga, bez obzira na sudske odluke na koje se ukazuje u reviziji tužilje, po oceni Vrhovnog kasacionog suda ne postoji potreba da se odlučuje o posebnoj reviziji tužilje radi ujednačavanja sudske prakse, zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužilje nije dozvoljena.

Tužba za naknadu štete nastale povredom prava na suđenje u razumnom roku podneta je dana 21.10.2013. godine, a vrednost predmeta spora je 99.000,00 dinara.

Prema članu 468. stav 1. ZPP, sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Članom 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Pobijanom drugostepenom presudom pravnosnažno je okončan postupak u sporu male vrednosti iz člana 468. stav 1. ZPP u kojoj vrsti spora je prema članu 479. stav 6. istog zakona isključeno pravo na reviziju, imajući u vidu da vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku vrednost od 3.000 evra, zbog čega je po oceni Vrhovnog kasacionog suda revizija tužilje nedozvoljena.

Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Biserka Živanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić