Rev 2030/2017 dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2030/2017
21.06.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić i Zorane Delibašić, članova veća, u parnici tužioca AA ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Budimir Drinčić, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 429/17 od 04.05.2017. godine, u sednici od 21.06.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 429/17 od 04.05.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vrbasu, Sudska jedinica u Kuli P 1223/2015 od 16.11.2016. godine, stavom prvim izreke usvojen je tužbeni zahtev tužioca. Stavom drugim izreke, održano je na snazi rešenje o izvršenju Osnovnog suda u Somboru, Sudska jedinica u Kuli Iv 1345/2013 od 01.10.2013. godine, kojim je tužena obavezana da tužiocu po osnovu Ugovora o biznis kreditnim karticama od 25.10.2010. godine isplati 1.472.962,36 dinara, sa zakonskom zeteznom kamatom od 27.09.2013. godine do isplate i troškove izvršnog postupka u iznosu od 56.164,00 dinara. Stavom trećim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi parnične troškove u iznosu od 45.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 429/17 od 04.05.2017. godine, delimično je usvojena žalba tužene i preinačena prvostepena presuda tako što je rešenje o izvršenju od 01.10.2013. godine održano na snazi za iznos od 411.645,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.06.2011. godine i za troškove izvršnog postupka od 9.802,00 dinara, dok je u preostalom delu rešenje o izvršenju ukinuto i tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 18.032,90 dinara. Tužilac je obavezan da tuženoj naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 78.665,00 dinara.

Protiv drugostepene presude, tužena je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11, 55/14), i utvrdio da revizija tužene nije dozvoljena.

Predlogom za izvršenje od 26.09.2013. godine, izvršni poverilac je tražio isplatu po osnovu verodostojne isprave iznosa od 1.472.962,36 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškove izvršenja. Prvostepenom presudom usvojen je zahtev tužene za isplatu navedenog iznosa, kao i iznosa od 56.164,00 dinara na ime troškova izvršnog postupka. Pobijanim delom pravnosnažne presude prvostepena presuda je preinačena i tužena obavezana na isplatu ukupnog iznosa od 421.447,00 dinara sa pripadajućom kamatom.

Prema noveliranom članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

S obzirom da vrednost predmeta spora pobijanog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to revizija tužene nije dozvoljena.

Nije od značaja to što je pobijanim delom drugostepene presude preinačena prvostepena presuda, s obzirom da je ovo preinačenje bilo u korist revidenta, pa bi pravo na reviziju po osnovu ovog preinačenja, u smislu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, mogao ostvariti samo tužilac.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 413. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Biserka Živanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić