Rev 2100/2019 1.14.1 diskriminacija; osnov

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2100/2019
27.02.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Anita Nuhović, advokat iz ..., protiv tuženih Opštine …, koju zastupa Opštinski pravobranilac, BB VV, GG, DD, ĐĐ, EE, ŽŽ, ZZ, II, JJ i KK, koje zastupa punomoćnik Aco Vasojević, advokat iz ..., radi utvrđenja povrede prava ličnosti i naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 284/18 od 24.01.2019. godine, u sednici veća održanoj 27.02.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 284/18 od 24.01.2019. godine u stavu prvom izreke.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 284/18 od 24.01.2019. godine u stavu četvrtom izreke.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po reviziji, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u … P 1246/16 od 29.09.2017. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca AA iz ..., u delu kojim je tražio da se utvrdi da tuženi udruženo nisu imali pravo da teškim oblicima nezakonitog i diskriminatorskog postupanja suprotno zakonskim propisima: Pravilniku o radu SO … i Statutu Opštine … organizuju održavanje sednice SO … dana 15.10.2011. godine, zatvoreno za javnost i za tužioca kao predsednika Opštine … i da ga na istoj smene sa dužnosti predsednika Opštine … kroz zakonom nepostojeći osnov, potvrđivanjem rešenja SO … br. … od 05.12.2008. godine, koje rešenje je poništeno presudom Upravnog suda U. br. 16168/10 od 08.09.2011. godine, samo zbog njegovog drugačijeg političkog uverenja, nakon što je dana 13.10.2011. godine pre održavanja sednice SO … isključen iz članstva LL, od strane tuženika VV, DD, GG kao članova povereništva LL1 za … čime su mu povredili prava ličnosti: pravo na život, pravo na dostojanstvo, čast i ugled, pravo na psihički ljudski integritet, pravo na vršenje javne funkcije, pravo na rad u organima lokalne samouprave, a da bi iz političkih razloga i na nezakonit način omogućili da tuženi BB obavlja pravno nepostojeću funkciju predsednika Opštine … iako nije bio ni biran 13.10.2011. godine, da tuženi VV obavlja pravno nepostojeću funkciju zamenika predsednika Opštine … i da tuženi GG i DD obavljaju pravno nepostojeće funkcije pomoćnika predsednika Opštine … . Stavom drugim izreke, odbačena je tužba u delu traženog da se obavežu tuženi da tužiocu solidarno naknade nematerijalnu štetu, kako je bliže navedeno u tom stavu izreke. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev u delu kojim je traženo da se naloži tuženima da prestanu sa radnjama kojima je izvršena povreda prava ličnosti tužioca, na način i pod pretnjom plaćanja novčanog iznosa kako je navedeno u tom stavu izreke. Stavom četvrtim izreke, utvrđeno je povlačenje tužbe u delu traženog utvrđenja o nepostojanju zakonitog upravno-pravnog odnosa povodom rešenja SO … br. ... od 13.10.2011. godine. Stavom petim izreke, obavezana je prvotužena Opština … da tužiocu naknadi materijalnu štetu u iznosu od 944.849,00 dinara na ime razlike zarade za period od 15.12.2008. godine do 18.06.2012. godine. Stavom šestim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca prema ostalim tuženima, čija su imena navedena, u delu kojim je tražio da se isti obavežu da mu solidarno nadoknade štetu na ime naknade razlike zarade zbog nezakonitog i diskriminatorskog razrešenja tužioca sa funkcije predsednika Opštine ... za period od 15.12.2008. godine do 18.06.2012. godine. Stavom sedmim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev u delu kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena Opština … da u njegovu korist nadležnim fondovima i drugim organizacijama uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje na iznos razlike zarade u periodu od 15.12.2008. godine do 18.06.2012. godine. Stavom osmim izreke, odbačena je tužba u delu traženog utvrđenja činjenica vezanih za organizovanje i održavanje sednice SO … od 13.10.2011. godine, postojanja pravnog odnosa iz osnova nezakonitog i diskriminatorskog održavanja te sednice kako bi se pojedinim od tuženih omogućilo da i dalje neovlašćeno drže funkcije i primaju zarade, uz utvrđenje da oni nemaju zakoniti radnopravni odnos kod tužene Opštine … i ostalog traženog utvrđenja o činjenicama davanja neistinitog objašnjenja o pravnom dejstvu presude Upravnog suda od 08.08.2011. godine i propisima, učestvovanju i javnom glasanju za smenu tužioca sa funkcije predsednika Opštine …, sve bliže navedeno u tom stavu izreke. Stavom devetim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Tužilac je predložio donošenje dopunske presude. Prvostepeni sud je odlučio o tom predlogu. Dopunskom presudom Osnovnog suda u … P 1246/16 od 24.11.2017. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena Opština … da tužiocu isplati zakonsku zateznu kamatu na iznose navedene po mesecima počev od datuma navedenih u tom stavu izreke do isplate. Stavom drugim te odluke, odbijen je predlog tužioca za donošenje dopunske presude kojim je tražio naknadu materijalne štete preko navedenog iznosa, kao i u delu koji se odnosi na naknadu materijalne štete prema ostalim tuženima navedenim u tužbi kojim je tražio da se tuženi solidarno obavežu da tužiocu isplate naknadu materijalne štete.

Odlučujući o žalbama tužioca i Opštine … izjavljenim protiv prvostepene presude od 29.09.2017. godine i o žalbama istih strnaka izjavljenim protiv dopunske presude prvostepenog suda od 24.11.2017. godine, Apelacioni sud u Kragujevcu presudom Gž 284/18 od 24.01.2019. godine, stavom prvim izreke, odbio je kao neosnovanu žalbu tužioca i potvrdio prvostepenu presudu od 29.09.2017. godine u stavu prvom i stavu šestom izreke, te stavom četvrtim potvrdio dopunsku presudu prvostepenog suda u stavu drugom izreke. Stavovima drugim i petim, ukinute su navedene presude u delu kojim je tužbeni zahtev usvojen i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Stavom trećim je ukinuta presuda prvostepenog suda od 29.09.2017. godine u stavu trećem izreke, a stavom šestim je odbačena kao nedozvoljena žalba tužene Opštine … protiv stava drugog dopunske presude prvostepenog suda.

Tužilac je blagovremeno izjavio reviziju kojom pobija presudu drugostepenog suda u stavu prvom i stavu četvrtom izreke, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava. Tužilac navodi da izjavljuje posebnu reviziju,`pozivom na član 404. ZPP, čijoj primeni nema mesta. Protiv pravnosnažne presude donete u postupku za zaštitu od diskriminacije revizija je dopuštena po članu 41. stav 4. Zakona o zabrani diskriminacije.

Po nalaženju Vrhovnog kasaciog suda, revizija tužioca nije dozvoljena u odnosu na odluku sadržanu u stavu četvrtom pobijane presude, što predstavlja pravnosnažno rešenje o odbijanju predloga za donošenje dopunske presude, a dozvoljena je u odnosu na pobijanu pravnosnažnu presudu iz stava prvog njene izreke.

Ispitavši pravilnost pobijane pravnosnažne presude u smislu člana 399. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 125/04, 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/2014), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da tužiočeva revizija nije osnovana.

Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na osnovu člana 399. istog zakona. Nema ni drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti prema članu 398. stav 1. ZPP. Prema stavu 2. istog člana revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nije sporno da je tužilac AA, diplomirani … iz …, kao kandidat … za predsednika Opštine …, izabran na tu funkciju 31.07.2008. godine. Na sednici Skupštine Opštine … 15.12.2008. godine doneta je odluka o razrešenju tužioca sa funkcije predsednika opštine. Ta odluka je poništena presudom Upravnog suda P 16168/10 od 08.09.2011. godine. Dana 13.10.2011. godine tužilac je isključen iz članstva LL. Potom, istog dana na sednici Skupštine Opštine … doneto je rešenje kojim se potvrđuje razrešenje tužioca sa funkcije predsednika Opštine … . To rešenje je poništeno presudom Upravnog suda U. 11639/11 od 17.11.2011. godine, a iz razloga nepostupanja prema shvatanju Upravnog suda iskazanom u presudi od 08.09.2011. godine. Na sednici SO … 06.12.2011. godine doneta je, treća po redu, odluka u pogledu razrešenja tužioca sa funkcije predsednika Opštine … . Po tužbi za poništaj te odluke, doneta je presuda Upravnog suda U. 13690/11 od 02.02.2012. godine kojom je tužba odbijena, a po zahtevu za preispitivanje sudske odluke Vrhovni kasacioni sud je rešenjem Uzp 109/12 od 07.12.2012. godine ukinuo tu presudu i vratio predmet Upravnom sudu na ponovno odlučivanje, pa je Upravni sud presudom U. 17833/13 od 15.05.2014. godine uvažio tužbu i poništio pobijanu odluku Skupštine Opštine … od 06.12.2011. godine. Prema iznetom, sve donete odluke Skupštine Opštine … o razrešenju tužioca sa funkcije predsednika Opštine … su po njegovim tužbama poništene presudama donetim u okončanim sudskim postupcima.

Tužilac je vodio i parnični postupak protiv Opštine … . Parnica je vođena radi utvrđenja o diskriminatorskom postupanju u pogledu održavanja sednice SO … od 13.10.2011. godine i odlučivanja javnim glasanjem i utvrđenja da je diskriminatorskim postupanjem tužilac onemogućen da vrši pravo na javnu funkciju zbog drugačijih političkih ubeđenja, te zahteva da se presuda objavi preko TV … i regionalne televizije u … o trošku tužene. Okončana je presudom Vrhovnog kasacioniog suda Rev. 1337/2017 od 19.10.2017. godine kojom je preinačena presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 462/17 od 23.02.2017. godine i potvrđena presuda Višeg suda u Novom Pazaru P 66/16 od 06.12.2015. godine o odbijanju navedenih zahteva kao neosnovanih.

U ovoj parnici pokrenutoj tužbom podnetom 08.11.2011. godine protiv Opštine … i 12 tuženih fizičkih lica, radi zaštite prava ličnosti od diskriminatorskog postupanja, pravnosnažno je odbijen tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da tuženi udruženo nisu imali pravo da organizuju održavanje sednice SO … dana 13.10.2011. godine, zatvorenu za javnost i za tužioca i da na istoj smene tužioca sa dužnosti predsednika Opštine …, samo zbog njegovog drugačijeg političkog uverenja, nakon što je istog dana pre održavanja sednice SO … isključen iz članstva LL, te da su time povredili određena prava ličnosti tužioca, kako bi iz političkih razloga i na nezakonit način omogućili da pojedini od tuženih obavljaju pravno nepostojeće funkcije. Pravnosnažno je odbijen i tužbeni zahtev protiv tuženih fizičkih lica za naknadu materijalne štete (stavom šestim izreke prvostepene presude potvrđene u tom delu od strane drugostepenog suda), a što je bio razlog odbijanja tužiočevog predloga za donošenje dopunske presude o materijalnoj šteti prema tuženim fizičkim licima (rešenjem sadržanim kao stav 2 u dopunskoj presudi od 24.11.2017. godine, u tom delu potvrđene stavom četvrtim izreke drugostepene presude).

Protiv rešenja kojim je odbijen predlog tužioca za donošenje dopunske presude prema tuženim fizičkim licima, revizija nije dozvoljena u smislu člana 412. ZPP. Postupak u odnosu na tužena fizička lica pravnosnažno je završen presudom drugostepenog suda od 24.01.2019. godine.

Zahtev za utvrđenje o povredi prava ličnosti, tužilac je zasnovao na tvrdnjama o diskriminatorskom postupanju, vezujući ih za način organizovanja, održavanja, glasanja i odlučivanja o njegovom razrešenju na sednici SO … održavanja sednice SO … od 13.10.2011. godine u primeni bio Zakon o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik RS“, broj 22/2009), koji u članu 5. definiše oblike diskriminacije, sa zajedničkom karakteristikom da se određeno lice zbog ličnog svojstva stavlja u nepovoljniji položaj. Ocenjeno je da tužilac nije dokazao postojanje diskriminacije. Pri tom, sudovi su imali u vidu da je odluka o razrešenju tužioca kao nezakonita poništena presudom Upravnog suda, da tužilac nije dokazao da su tužbom obuhvaćena fizička lica postupala diskriminatorski u postupku njegovog razrešenja na navedenoj sednici, odnosno da su navedena lica svojim radnjama ili propuštanjem stavili tužioca u nepovoljniji položaj zbog nekog njegovog ličnog svojstva, odnosno političkog ubeđenja, niti da su to mogli da učine prema okolnostima da je odluka o razrešenju doneta od strane odbornika SO … kao učesnika na sednici 13.10.2011. godine. Ocena o neosnovanosti zahteva za traženo utvrđenje u odnosu na sve tužene, zasnovana je na pravilnoj primeni materijalnog prava. Zbog nepostojanja osnova tužbenog zahteva za naknadu štete u odnosu na tužena fizička lica, ocenjeno je da ni taj zahtev nije osnovan. Odluka o zahtevu za naknadu materijalne štete na ime izgubljene zarade i uplatu doprinosa prema Opštini …, je ukinuta i vraćen je predmet na ponovno suđenje.

Revizijom se ističe da je pravnosnažna presuda u pobijanom delu doneta uz pogrešnu primenu materijalnog prava. Pri tom, revizija navodi da iz činjenice o isključenju tužioca iz članstva LL 13.10.2011. godine neposredno pre održavanja sednice SO … od 13.10.2011. godine i to od strane privremenog organa Ogranka LL1 …, proizilazi da je tužilac pri smeni dana 13.10.2011. godine bio stavljen u nepovoljniji položaj od drugih lica koja nisu odbornici, i to isključivo iz političkih razloga. Zatim da je u nepovoljniji položaj stavljen i u odnosu na tužiočev izbor za predsednika Opštine … na sednici od 31.07.2008. godine tajnim glasanjem na sednici koja nije bila zatvorena za javnost, a takođe i u odnosu na druga lica koja se u opštini biraju i razrešavaju tajnim glasanjem na otvorenoj sednici za javnost. Tužilac smatra da je učinio ne samo verovatnim, već i izvesnim, da je prema njemu izvršen diskriminatorski čin od strane svih tuženih pri organizovanju, održavanju i učestvovanju u radu SO … od 13.10.2011. godine, pa da je time prebacio obavezu tereta dokazivanja na tužene, u skladu sa članom 45. stav 2. Zakona o zabrani diskriminacije, a da su to nižestepeni sudovi propustili da cene i primene.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da odlukama nižestepenih sudova nije pogrešno primenjeno materijalno pravo. Odluke o razrešenju tužioca funkcije predsednika opštine poništene su u okončanim sudskim postupcima. Tako je i odluka SO … od 13.10.2011. godine po njegovoj tužbi poništena kao nezakonita. Tužilac je na taj način ostvario pravo na pravnu zaštitu, a izvan toga nije dokazao osnov zahteva za utvrđenje o povredi prava ličnosti, kao ni da su tužena fizička lica odgovorna za štetu u vidu izgubljene zarade. U drugoj parnici vođenoj protiv Opštine … odbijen je zahtev za utvrđenje da je ta tužena diskriminatorski postupala prema tužiocu na način opisan u postavljenom zahtevu takođe vezanim za sednicu SO … od 13.10.2011. godine. Drugačiji ishod nije moguć ni u ovoj parnici, jer za utvrđenje o povredi prava ličnosti diskriminatorskim postupanjem potrebno je da se za određenu ličnost čini nepovoljna razlika u odnosu na drugu ličnost u istoj ili sličnoj situaciji. Zaštita od diskriminacije predstavlja pravo ličnosti zagarantovano Ustavom RS (član 21) i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (član 1. Protokola 12. uz Evropsku konvenciju), a od 07.04.2009. godine i Zakonom o zabrani diskriminacije. U smislu člana člana 2 tačka 1) Zakona o zabrani diskriminacije, diskriminacija i diskriminatarsko postupanje predstavlja svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lice ili grupe, na otvoren ili prikriven način, a koji se zasniva na bilo kom osnovu (rasi, državljanstvu, nacionalnoj ili verskoj pripadnosti, jeziku, političkim ubeđenjima, polu, ...). Za postojanje diskriminacije odnosno diskriminatorskog postupanja potrebno je da se lice koje traži zaštitu nalazi u uporedivoj ili bitno sličnoj situaciji u odnosu na druga lica u odnosu na koja smatra da je diskriminisano, a ukoliko se ne nalazi u takvoj situciji, diskriminacije nema, a samim tim ni povrede prava ličnosti diskriminatorskim postupanjem.

U konkretnom slučaju, pozicija tužioca kao predsednika Opštine … je bila specifična. Na tu funkciju tužilac je izabran kao kandidat političke partije. Sa funkcije je razrešen odlukama SO … koje su po njegovim tužbama poništene u upravnom sporu. Pri tom, odluci donetoj na sednici 13.10.2011. godine prethodila je odluka o isključenju tužioca iz članstva političke stranke koja ga je predložila za izbor na tu funkciju. Uporedivih pokazatelja nema da je tužilac stavljen u nepovoljniji položaj od drugog lica, vezano za odluku o razrešenju sa funkcije predsednika opštine na koju je izabran uz podršku određene političke partije, nakon isključenja iz te partije i gubitka podrške većine odbornika u tadašnjem sazivu Skupštine SO … . O njegovom tužbenom zahtevu u odbijenom delu, je pravilno odlučeno.

Iz iznetih razloga, revizija nije osnovana. Nezakonitost odluke o razrešenju, utvrđena u sudskom postupku sankcionisana je njenim poništajem. Posledica poništaja odluke o razrešenju tužioca funkcije predsednka opštine, niti je reintegracija tužioca na tu funkciju, niti se odražava na mandat drugih imenovanih odnosno izabranih lica, a takođe prema utvrđenim okolnostima slučaja nema ni značenje povrede neotuđivih prva ličnosti tužioca kao javne i političke ličnosti i njegove privatnosti.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom i drugom izreke, na osnovu člana 405. stav 1. i člana 401. stav 1. ZPP.

Zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka je odbijen kao neosnovan, rešenjem donetim na osnovu člana 161. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Božidar Vujičić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić