Rev 2365/2022 3.1.4.16.4; izdržavanje deteta

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2365/2022
07.04.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Dragane Boljević i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici mal. tužioca AA iz ..., čiji je zakonski zastupnik majka BB iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Đorđević, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., čiji je punomoćnik Slavica Mitrašinović, advokat iz ..., radi izmene odluke o izdržavanju, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 352/21 od 27.09.2021. godine, u sednici održanoj 07.04.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 352/21 od 27.09.2021. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Požarevcu P2 303/2020 od 29.03.2021. godine, prvim stavom izreke, obavezan je tuženi da na ime svog doprinosa u izdržavanju maloletnog tužioca plaća mesečno 13.500,00 dinara, počev od 22.07.2020. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi, svakog 01. do 05. u mesecu za tekući mesec i naloženo računovodstvu Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije, PU u Požarevcu, da navedeni iznos uplati na račun zakonskom zastupnika mal. deteta, majke BB, na tekući račun bliže označen u ovom stavu izreke. Ovom odlukom se menja odluka u pogledu izdržavanja utvrđena stavom drugim izreke presude Osnovnog suda u Požarevcu P2 596/2016 od 22.09.2017 godine. Drugim stavom izreke, obavezan je tuženi da na ime zaostalih rata za period od 22.07.2020. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do 29.03.2021. godine, kao dana presuđenja, isplati iznos od po 1.500,00 dinara za svaki mesec kao razliku od utvrđenog iznosa stavom prvim izreke ove presude do iznosa od 12.000,00 dinara na koliko je do sada bio obavezan da plaća na izme izdržavanja mal. tužioca. Trećim stavom izreke, tužbeni zahtev za veće traženje od dosuđenih 13.500,00 dinara do traženih 15.000,00 dinara, odnosno za još 1.500,00 dinara odbijen je kao neosnovan. Četvrtim stavom izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 352/21 od 27.09.2021. godine, preinačena je prvostepena presuda tako što je obavezan tuženi da na ime doprinosa u izdržavanju sina, mal. AA, plaća mesečno iznos od 15.000,00 dinara, počev od 22.07.2020. godine, kao dana podnošenja tužbe pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi svakog do 05. u mesecu za tekući mesec. Ovom presudom se menja odluka o visini izdržavanja utvrđena stavom trećim izreke pravnosnažne presude Osnovnog suda u Požarevcu P2 596/2016 od 22.09.2017. godine. Drugim stavom izreke, obavezan je tuženi da maloletnom tužiocu na ime troškova postupka isplati iznos od 45.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilac je dostavio odgovor na reviziju.

Ispitujući pravilnost pobijane odluke u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku, u vezi člana 403. stav 2. tačka 1. ZPP (,,Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 49/2013 - US, 74/13 - US, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neosnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, presudom Osnovnog suda u Požarevcu P2 596/2016 od 22.09.2017. godine, trećim stavom izreke, obavezan je tuženi da na ime svog doprinosa u izdržavanju sina mal. AA plaća iznos od po 12.000,00 dinara mesečno počev od 02.11.2016. godine, pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi, a presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 6/18 od 16.01.2018. godine, preinačena je navedena presuda u delu stava trećeg izreke, tako što je odbijen tužbeni zahtev tužilje BB za iznos od 3.000,00 dinara mesečno, počev od 02.11.2016. godine, pa ubuduće, kao neosnovan. Maloletni tužilac rođen je ...2004. godine, u vreme donošenja prethodne odluke o visini izdržavanja bio je učenik šestog razreda osnovne škole, a sada ima 16 godina i učenik je drugog razreda srednje škole. Potrebe mal. tužioca sada su povećane i utvrđene su na 30.000,00 dinara mesečno. Maloletni tužilac živi sa majkom u iznajmljenom stanu za koji zakupnina iznosi 120 evra mesečno i plaća komunalije. Zakonska zastupnica mal. tužioca je u vreme donošenja prethodne presude zarađivala od 35.000,00 dinara do 40.000,00 dinara mesečno, a sada je njena zarada oko 62.000,00 dinara. Tuženi je zaposlen kao policijski službenik na neodređeno vreme, u vreme donošenja ranije presude ostvarivao je zaradu u iznosu od 60.000,00 dinara i imao je zakonsku obavezu da doprinosi izdržavanju i starijeg sina rođenog ...1994. godine, kome i dalje finansijski pomaže jer je na završnoj godini ..., iako više nema zakonsku obavezu izdržavanja. Tuženi sada ostvaruje zaradu od 74.000,00 dinara mesečno, živi sam u stanu koji je vlasništvu MUP Srbije, i drugih troškova osim mesečnih režija nema. Prema maloletnom tužiocu redovno izmiruje svoje obaveze utvrđene prethodnom presudom i daje mu novac mimo utvrđene zakonske obaveze, a pomaže i svojoj majci koja ima 70 godina i niska primanja.

Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da su se u ovom slučaju u stekli uslovi za izmenu ranije odluke o visini doprinosa tuženog za izdržavanje mal. tužioca sa iznosa od 12.000,00 dinara na iznos od 13.500,00 dinara mesečno, kao roditelja kome dete nije povereno, primenom materijalnog prava sadržanom u odredbama člana 160. do 164. Porodičnog zakona.

Drugostepeni sud je, nalazeći da je pravilna odluka prvostepenog suda za izmenu odluke o izdržavanju mal. tužioca u smislu člana 164. Porodičnog zakona, povećanjem iznosa dosuđenog ranijom odlukom, preinačio prvostepenu presudu u pogledu visine dosuđenog iznosa prvostepenom odlukom i obavezao tuženog da mal. tužiocu na ime svog doprinosa za izdržavanje plaća iznos od 15.000,00 dinara mesečno, ceneći sve okolnosti konkretnog slučaja.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo i to odredbe člana 160. – 164. Porodičnog zakona, kada je prihvatajući zaključak prvostepenog suda da su ispunjeni uslovi za izmenu odluke o izdržavanju, odlučio da je tuženi u obavezi da izdržavanju mal. tužioca doprinosi u visini od po 10.000,00 dinara mesečno.

Odredbom člana 164. Porodičnog zakona propisano je da se visina izdržavanja može smanjiti ili povećati ako se promene okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna odluka.

Odredbom člana 160. Porodičnog zakona je propisano da se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja, da potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja, a mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanja zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveza za izdržavanjem drugih lica, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja. Kada se određuje visina izdržavanja po članu 162. stav 3. istog zakona kada je poverilac izdržavanja dete visina izdržavanja treba da omogući najmanje takav nivo životnog standarda za dete kakav uživa roditelj dužnik izdržavanja.

Polazeći od navedenih odredaba materijalnog prava i pravilno utvrđenih mogućnosti tuženog, kao dužnika izdržavanja i potreba mal.tužioca kao poverioca izdržavanja, primenom kriterijuma za određivanje izdržavanja sadržanih u članu 160. Porodičnog zakona, i rukovodeći se njegovim najboljim interesom saglasno članovima 6. i 266. PZ, pravilno je drugostepeni sud ocenio da je tuženi u mogućnosti da na ime doprinosa za izdržavanje mal. deteta plaća 15.000,00 dinara mesečno od svojih redovnih primanja, s obzirom na njegove mogućnosti da stiče zaradu i standard kojim živi, kao i mogućnost da se dodatno radno angažuje. Ovim iznosom obezbeđuje se zadovoljenje uslova za pravilan i potpuni razvoj mal.deteta koji je školskog uzrasta, u skladu sa njegovim utvrđenim potrebama, a pri tome se ne ugrožava egzistencija tuženog kao dužnika izdržavanja, dok će preostala sredstva za izdržavanje deteta obezbeđivati zakonska zastupnica koja se svakodnevno brine o njemu kako potrebnim novčanim iznosom, tako i doprinosom u vidu rada i staranja koje i inače svakodnevno ulaže u negu i podizanje mal. deteta. Navodi revizije kojima se osporava način izvršenja utvrđene obaveze izdržavanja nisu od uticaja na pravilnost primene materijalnog prava prilikom donošenja odluke o visini izdržavanja u konkretnom slučaju, a isti predstavljaju i ponavljanje navoda isticanih u žalbi protiv drugostepene odluke koje je drugostepeni sud pravilno cenio i za svoju odluku dao dovoljne i jasne razloge koje prihvata i ovaj sud.

Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka nije osnovan, budući da odgovor tužioca na reviziju nije bio nužan i neophodan, te mu ne pripada pravo na naknadu troškova tog postupka, u smislu odredbe člana 165. ZPP, a u vezi člana 154. stav 1. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Marina Milanović,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić