Rev 2436/2022 3.1.4.16.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2436/2022
14.04.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Marine Milanović i Dragane Boljević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Božo Marković, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Darijan Mikulić, advokat iz ..., radi supružničkog izdržavanja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 322/21 od 29.07.2021. godine, na sednici veća održanoj 14.04.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 322/21 od 29.07.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vrbasu, Sudska jedinica u Kuli P2 407/20 od 28.04.2021. godine obavezan je tuženi da plaća tužilji na ime izdržavanja mesečni iznos od 15% od svoje zarade umanjene za poreze i doprinose, počev od 02.08.2019. godine dok za to postoje zakonski uslovi, najkasnije do 28.10.2021. godine, a ubuduće, na dan isplate zarade tuženom, u mesecu za koji se plaća izdržavanje, dok je tužilja obavezana da isplati tuženom iznos od 94.500,00 dinara na ime troškova parničnog postupka.

Odlučujući o žalbi tuženog, Apelacioni sud u Novom Sadu je presudom Gž2 322/21 od 29.07.2021. godine preinačio presudu Osnovnog suda u Vrbasu – Sudska jedinica u Kuli P2 407/20 od 28.04.2021. godine, tako što je odbio tužbeni zahtev kao i zahtev tužilje za naknadu troškova parničnog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka predviđena članom 374. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 407. stav 1. ZPP, zbog kojih se revizija može izjaviti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, brak tužilje i tuženog je razveden 28.10.2016. godine, u postupku u kojem nije odlučeno o supružničkom izdržavanju. Posle razvoda braka, tuženi je novčano pomagao tužilju mesečnim iznosom od 10.000,00 dinara, uz obećanje da će to činiti dok se ona ne zaposli. Poslednje davanje učinio je u februaru 2018. godine i, kako je tada prestao sa plaćanjem, tužilja je podnela tužbu u ovom sporu 18.09.2018. godine. Razlog za prekid plaćanja je taj što je tuženi platio troškove boravka u inostranstvu u iznosu od 4.000,00 USA dolara svojoj i tužiljinoj ćerki.

Tužilja je rođena ... godine i po zanimanju je ... sa završenom Višom ... . U toku trajanja braka radila je sa prekidima (ima 14 godina radnog staža), u vreme razvoda je bila nezaposlena, a posle razvoda radila je kao ... u većim ..., i zaposlena je i u vreme donošenja prvostepene presude u ovom postupku kao ... u ... „...“ DOO ... . U periodu od septembra 2020. zaključno sa februarom 2021. godine ostvarivala je mesečnu zaradu u rasponu od 109.867,32 do 74.177,87 dinara. Živi sa svojim roditeljima u ..., ne plaća troškove stanovanja i hrane, ali plaća troškove svog lečenja u mesečnom iznosu od 9.800 dinara. Naime, tužilja je u mladosti dobila astmu i alergiju (na ambroziju, polen i grinje) i vremenom su joj se pojačavale disajne tegobe, zbog čega koristi pumpicu za disanje. Kod tužilje je dijagnostikovan Hašimoto sindrom sa normalnom hormonalnom funkcijom štitne žlezde, kao i cervikobrahijalni sindrom sa bolovima u desnoj nadlaktici. Takođe, kod tužilje postoji disfunkcija vegetativnog nervnog sistema i depresivno stanje, koje je uzrokovano i razvodom braka. Na osnovu mišljenja veštaka, utvrđeno je da tužilja nije sposobna da obavlja poslove ... u vreme donošenja prvostepene presude, ali da ove poslove ipak obavlja, uz povećanu (dvostruku) dozu propisane terapije i češće korišćenje pumpice za disanje.

Tuženi je rođen ... godine, od 1996. godine radi kod istog poslodavca ostvarujući mesečnu zaradu od 100.000,00 dinara, pri čemu mu poslodavac plaća troškove stanovanja, jer tuženi živi i radi u ... . Tužilja i tuženi iz bračne zajednice imaju dvoje punoletne dece, sina koji nije nastavio školovanje, već radi kao ... i živi sa ocem u ... i ćerku koja je na školovanju u ... .

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev, nalazeći da su ispunjeni uslovi za izdržavanje tužilje, s obzirom da je nesposobna za rad i da se ne može smatrati zaposlenim licem, jer posao ... obavlja na štetu svog zdravlja, koristeći dvostruko veću dozu lekova. Suprotno zaključku prvostepenog suda, drugostepeni sud je ocenio da je tužbeni zahtev neosnovan, s obzirom da nisu kumulativno ispunjeni uslovi za određivanje supružničkog izdržavanja propisani odredbom člana 151. stav 1. Porodičnog zakona, prema kojoj supružnik koji nema dovoljno sredstva za izdražavanje, a nesposoban je za rad ili je nezaposlen, ima pravo na izdržavanje od drugog supružnika srazmerno njegovim mogućnostima. Prema razlozima koje je dao drugostepeni sud, tužilja ostvaruje zaradu kao zaposleno lice i ima samo troškove nabavke lekova i lečenja, pa je zarada tužilje veća od njenih mesečnih potreba i troškova, dok bi nezavisno od toga, u smislu člana 151. stav 3. Porodičnog zakona, prihvatanje zahteva za izdržavanje u datim okolnostima predstavljalo očiglednu nepravdu za tuženog, kao davaoca izdržavanja. Shodno navedenom, prvostepena presuda preinačena i tužbeni zahtev odbijen.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilno je pobijanom drugostepenom presudom primenjeno materijalno pravo kada je preinačena prvostepena presuda i odbijen tužbeni zahtev, podnet u smislu člana 279. Porodičnog zakona, s obzirom da tužilja radi i da je njen prihod veći od potreba i izdataka koje ima, tako da nisu ispunjeni uslovi za usvajanje zahteva za supružničko izdržavanje, i da bi usvajanje zahteva predstavljalo očiglednu nepravdu za tuženog.

Revizijski navodi kojima se pobija drugostepena odluka nisu osnovani, jer su pobijanom presudom pravilno ocenjene sve okolnosti koje su od značaja za odluku o pravu tužilje na izdržavanje iz člana 151. Porodičnog zakona. Naime, odnosi parničnih stranaka, koji su se odrazili i na odnose u njihovoj porodici, doveli su do promena u fizičkom i mentalnom zdravlju odnosno do pogoršanja jednih i aktiviranja drugih postojećih zdravstvenih tegoba tužilje, ali ne u meri da bi uticale na njenu sposobnost za rad i samostalno sticanje zarade. Uzimajući u obzir tužiljine godine života, stepen obrazovanja, kao i činjenicu da je u proteklom višegodišnjem periodu nakon razvoda braka tužilja radila, samostalno obezbeđujući sredstva za svoje izdržavanje, tužilja može i treba to da čini i u budućem periodu, bez opasnosti od pogoršanja svog zdravstvenog stanja. Osim toga, zavisno od stanja i razvoja njenih zdravstvenih tegoba, tužilja ima pravo da zahteva od poslodavca da obavlja poslove odgovarajuće njenom zdravstvenom stanju, kao i obavezu (prema sebi, deci i ostalim bliskim osobama kojima je stalo do nje) da uloži napor, zatraži i dobije odgovarajući lekarski tretman. Takav proaktivan i konstruktivan odnos prema sopstvenom životu i radu će, uz odgovarajući lekarski tretman, omogućiti tužilji da se lakše prilagodi novim životnim okolnostima nastalim prekidom bračne zajednice sa tuženim i osamostaljenjem njihove zajedničke dece, i da lakše savlada zdravstvene tegobe, naročito one vezane za njeno duševno zdravlje.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić