Rev 2837/2020 3.1.4.16.4; izdržavanje deteta, roditelja i drugih srodnika

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2837/2020
09.09.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Gordane Komnenić, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Saša Miletić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Mihajlo Karanović, advokat iz ..., radi vršenja roditeljskog prava, izdržavanja i uređenja ličnih odnosa, odlučujući o reviziji tužilje, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 22/20 od 29.01.2020. godine, u sednici održanoj 09.09.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 22/20 od 29.01.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Aleksincu, Sudska jedinica u Sokobanji P2 220/17 od 23.09.2019. godine, stavom prvim izreke odlučeno je da se maloletna VV rođena ...2015. godine u ..., od oca BB iz ..., sa boravištem u ... i majke AA iz ..., sa boravištem u ..., poverava na čuvanje, staranje i vaspitanje majci, radi samostalnog vršenja roditeljskog prava. Stavom drugim izreke usvojen je tužbeni zahtev tužilje, pa je utvrđeno da tužilja ima pravo da mal. VV vodi samostalno i putuje van granica Republike Srbije, radi odlaska u inostranstvo, što je tuženi dužan da prizna i trpi. Stavom trećim izreke obavezan je tuženi, kao otac da na ime svog doprinosa u izdržavanju mal. VV plaća mesečno po 150 evra do 5-og u mesecu za tekući mesec, počev od 01.09.2017. godine pa nadalje dok za to postoje zakonski razlozi, isplatom navedenog iznosa na račun tužilje koji se vodi kod Credit ... Bank pa ubuduće, kao i da isplati sve dospele rate odjednom sa kamatom po stopi koju propisuje Evropska centralna banka počev od dospelosti svake pojedinačne mesečne rate pa do konačne isplate. Stavom četvrtim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev preko iznosa dosuđenog u stavu trećem izreke, pa do traženih 500 evra. Stavom petim izreke uređen je način održavanja ličnih odnosa mal. VV sa ocem na taj način što će otac preuzimati mal. VV i vraćati ispred stana gde živi sa majkom svakog drugog vikenda petkom od 19,00 časova i vraćati u nedelju do 19,00 časova, za vreme prve polovine zimskog raspusta od 22.02. do 01.03., zatim za vreme letnjeg raspusta od 05.07. do 19.07. i od 04.08. do 19.08., kao i za vreme Novogodišnjih, Božićnih i Uskršnjih praznika, koje će mal. VV provoditi naizmenično jedne godine kod majke a naredne godine kod oca, i provoditi kod oca prvi dan njegove krsne slave. Stavom šestim izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 22/20 od 29.01.2020. godine, žalbe tužilje i tuženog su odbijene, a prvostepena presuda potvrđena u stavovima trećem četvrtom i šestom izreke. Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava. Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu odluku, primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), pa je našao da revizija nije osnovana. U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nije došlo do propusta u primeni ili do pogrešne primene koja od odredaba ovog zakona, pa nema ni povrede iz člana 374. stav 1. ZPP, na koju se revizijom ukazuje. Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja i tuženi su zasnovali vanbračnu zajednicu 2013. godine. Nakon zasnivanja vanbračne zajednice stranke su najpre živele u ..., a nakon par meseci su se preselili u ... . U vanbračnoj zajednici 29.06.2015. godine rođena je mal. VV u ... . Vanbračna zajednica stranaka raskinuta je u martu 2017. godine i nakon raskida vanbračne zajednice tužilja je nastavila da živi sa mal. detetom u ... . Tuženi je takođe nastavio da živi u ..., a kontakt i viđanje sa mal. VV ostvaruje povremeno. Tužilja sa mal. VV i svojim rođenim bratom živi u iznajmljenom stanu u ..., radno je angažovana na poslovima održavanja higijene po kućama i ostvaruje mesečnu zaradu od 580 evra. Tužilja nema obavezu da izdržava druga lica. Tuženi trenutno živi u ... u iznajmljenom stanu sa cimerom i plaća mesečnu kiriju od 300 evra, nije u stalnom radnom odnosu, radi „na crno“ i prosečno zarađuje oko 600-700 evra mesečno. Tuženi nije davao novac na ime izdržavanja svog maloletnog deteta, ali je kupovao garderobu i plaćao rođendane. Nema obavezu da izdržava druga lica. Prvostepeni sud je potrebe mal. VV u vidu izdataka za ishranu, odeću, higijenu i zadovoljavanje drugih potreba utvrdio na 300 evra mesečno. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo i to odredbe člana 154. stav 1., 160. i 162. stav 3. Porodičnog zakona Republike Srbije, pa su delimično usvojili tužbeni zahtev i obavezali tuženog da na ime svog doprinosa u izdržavanju mal. VV plaća mesečno po 150 evra sa pripadajućom kamatom, dok je u preostalom delu do traženih 500 evra tužbeni zahtev odbijen.

Naime, maloletna VV je dete predškolskog uzrasta i u momentu prvostepenog presuđenja je imala četiri godine i tri meseca, pa je pobijanom odlukom pravilno primenjeno materijalno pravo propisano odredbom članom 160. stav 1. i 2. Porodičnog zakona prilikom utvrđivanja njenih potreba, od čega zavisi i odluka o visini doprinosa njenom izdržavanju, od strane oca, kao roditelja sa kojim ona ne živi. Pravilan i potpun razvoj deteta podrazumeva pravo na obezbeđenje najboljih životnih i zdravstvenih uslova (član 62. stav 1. Zakona), kao i pravo na obrazovanje u skladu sa sposobnostima, željama i sklonostima deteta (član 63. stav 1. Zakona). Dete ima pravo na izdržavanje od oba roditelja, dok se visina izdržavanja određuje prema potrebama, kao poverioca izdržavanja i mogućnostima dužnika izdržavanja (član 154. stav 1. i 160. stav 1. Porodičnog zakona). Mogućnosti roditelja, kao dužnika izdržavanja, zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegovih ličnih potreba, obaveze izdržavanja drugih lica i drugih okolnosti od značaja za izdržavanje (član 160. stav 3. Zakona). Prema odredbi člana 162. stav 3. istog Zakona, ako je poverilac izdržavanja dete, visina izdržavanja treba da omogući najmanje takav nivo životnog standarda za dete kakav uživa roditelj dužnik izdržavanja.

Pobijanom odlukom ispravno su ocenjene sve navedene – relevantne okolnosti i to najpre potrebe maloletne VV prema njenom uzrastu, usaglašene zahtevima i uslovima sredine u kojoj živi u vreme donošenja nižestepene odluke. Prilikom odlučivanja o visini izdržavanja, cenjene su i mogućnosti tuženog, utvrđene u skladu sa članom 160. stav 3. istog zakona, zbog čega su po oceni Vrhovnog kasacionog suda nižestepeni sudovi uz pravilnu primenu materijalnog prava obavezali tuženog da na ime svog doprinosa u izdržavanju maloletne VV plaća mesečno po 150 evra sa pripadajućom kamatom. Preko visine doprinosa od 150 evra, za koji je tuženi obavezan da učestvuje u izdržavanju maloletnog deteta, a do visine ukupno utvrđenih potreba, doprinosiće tužilja, kao majka i to kako u materijalnim sredstvima, tako i radom sa detetom koji se ogleda u čuvanju, podizanju, vaspitavanju, obrazovanju i zastupanju njenih drugih interesa, u meri u kojoj je to potrebno radi zaštite njene ličnosti, prava i interesa. Suprotno navodima revizije, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je dosuđeni iznos od 150 evra mesečno odmeren pravilnom primenom kriterijuma određivanja izdržavanja iz člana 160. Porodičnog zakona, te pravilnom ocenom potreba maloletnog deteta, standarda roditelja i mogućnosti tuženog, kao i ocenom svih okolnosti konkretnog slučaja. Potrebe maloletne VV, kao i imovinske i druge okolnosti na strani zakonske zastupnice koje su takođe od značaja za utvrđenje obaveze izdržavanja maloletne VV su potpuno i pravilno utvrđene, pa je drugostepeni sud pravilno zaključio da će dosuđenim iznosom, uz doprinos koji izdržavanju maloletne VV daje majka ovde tužilja, potrebe maloletne VV u potpunosti biti zadovoljene. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, razloge pravičnosti i vrstu spora, pravilno je primenjen član 207. Porodičnog zakona odlučivanjem da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, suprotno navodima revizije.

Imajući ovo u vidu, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pobijanom odlukom pravilno utvrđena visina obaveze tuženog, kao dužnika izdržavanja, pa je na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić