Rev 2848/2018 porodično pravo; vršenje roditeljskog prava

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2848/2018
27.04.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Katarine Manojlović Andrić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Nevenka Karanjac Racić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Jelena Marosiuk Malagurski, advokat iz ..., radi razvoda braka, vršenja roditeljskog prava, izdržavanja dece i načina održavanja ličnih odnosa, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 73/18 od 21.02.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 27.04.2018. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 73/18 od 21.02.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Subotici P2 664/17 od 11.12.2017. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev. Stavom drugim izreke, razveden je brak zaključen u Subotici dana 13.09.2014. godine između tužilje AA i tuženog BB, koji je zaveden u matičnu knjigu venčanih koja se vodi za matično područje ... pod tekućim brojem ... za godinu 2014. Stavom trećim izreke, zajednička deca parničnih stranaka, maloletni VV rođen ... godine i maloletna GG rođena ... godine, nakon razvoda braka, poverena su majci AA radi samostalnog vršenja roditeljskog prava. Stavom četvrtim izreke, obavezan je BB da na ime svog dela doprinosa za zakonsko izdržavanje maloletne dece plaća mesečno novčani iznos od po 15.000,00 dinara za svako dete, ukupno 30.000,00 dinara mesečno, počev od 01.10.2017. godine, pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi, do 10. u mesecu za tekući mesec, zakonskoj zastupnici dece – majci AA, a u slučaju docnje sa zakonskom zateznom kamatom od padanja u docnju do isplate, stim što je odlučeno da se tuženom uračunaju iznosi koje je do pravnosnažnog okončanja ovog postupka obavezan da plaća za izdržavanje dece po rešenju Osnovnog suda u Subotici I.480/17 od 31.08.2018. godine. Stavom petim izreke, odbijen je u preostalom delu tužbeni zahtev tužilje, iznad dosuđenog iznosa za plaćanje doprinosa za izdržavanje dece. Stavom šestim izreke, uređen je način održavanja ličnih odnosa oca- ovde tuženog BB sa maloletnom decom tako što je određeno da će se odnosi odvijati u domaćinstvu oca svake srede i petka u mesecu od 15,30 do 18,30 časova i svakog vikenda na dan nedelje od 10,00 časova do 18,00 časova, na taj način što će otac dolaziti po decu u domaćinstvo majke i vraćati ih u domaćinstvo majke. Stavom sedmim izreke, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 73/18 od 21.02.2018. godine, odbijena je žalba i potvrđena presuda Osnovnog suda u Subotici P2 664/17 od 11.12.2017. godine u delu kojim su maloletna deca poverena tužilji na samostalno vršenje roditeljskog prava, određena visina doprinosa tuženog dečijem izdržavanju i uređen način održavanja ličnih odnosa maloletne dece sa tuženim.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilja je podnela odgovor na reviziju.

Ispitujući pravilnost drugostepene presude u smislu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13 – US, 74/13 – US i 55/14 – u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Neosnovani su revizijski navodi da je u postupku pred drugostepenim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana članom 374. stav 1. u vezi sa članom 8. ZPP, s obzirom da je drugostepeni sud, na osnovu savesne i brižljive ocene svakog dokaza zasebno, svih dokaza kao celine i na osnovu rezulata celokupnog postupka, po svom uverenju odlučio koje će činjenice da uzme kao dokazane. Ostalim navodima revizije se ne ukazuje na druge bitne povrede postupka koje se mogu smatrati revizijskim razlogom u smislu člana 407. ZPP. Neosnovano je i ukazivanje na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su zaključile brak dana 13.09.2014. godine i tokom trajanja bračne zajednice dobili dvoje zajedničke dece i to maloletne blizance GG i VV, koji su rođeni dana ... godine. Odnosi između bračnih drugova su ozbiljno i trajno poremećeni, zbog čega je brak stranaka razveden pobijanom presudom. Istom presudom zajednička deca parničnih stranaka poverena su ovde tužilji, kao majci, radi samostalnog vršenja roditeljskog prava. Uređen je i način održavanja ličnih odnosa između tuženog, kao oca, sa maloletnom decom tako što je određeno da će se odvijati u domaćinstvu oca svake srede i petka u mesecu od 15,30 do 18,30 časova i svakog vikenda na dan nedelje od 10,00 do 18,00 časova na taj način što će otac dolaziti po decu u domaćinstvo majke i vraćati ih u domaćinstvo majke, a regulisan je i način izdržavanja maloletne dece, pa je tuženi, BB obavezan da na ime zakonskog izdržavanja maloletne dece plaća mesečno novčani iznos od po 15.000,00 dinara, odnosno ukupno 30.000,00 dinara, sve dok postoje zakonski uslovi za izdržavanje.

Odluku u pogledu poveravanja dece i način održavanja ličnih odnosa između tuženog kao oca i maloletne dece, nižestepeni sudovi su doneli na osnovu nalaza i mišljenja organa starateljstva koji su našli, nakon sprovedenog stručnog postupka, da oba roditelja, i majka i otac poseduju kapacitete da vrše roditeljsko pravo, ali da je izražena dominanta prisutnost majke na roditeljskom planu od rođenja dece, kao i kontinuiranost boravka dece u domaćinstvu majke, te da po mišljenju organa starateljstva majka treba da nastavi da vrši samostalno roditeljsko pravo nad maloletnom zajedničkom decom. U pogledu načina održavanja ličnih odnosa i roditeljskog kapaciteta tuženog, odnosno oca maloletne dece u nalazu i mišljenju organa starateljstva istaknuto je da kod tuženog postoji pravilno prepoznavanje i reagovanje na razvojne potrebe dece od strane oca, te je aktuelni model viđanja proširen i otac ovde tuženi jednog dana u toku vikenda boravi sa decom duži vremenski period kako bi deca postepeno ostala sve duže do momenta kada bi oba deteta bila spremna da ostanu u očevom domaćinstvu na viđanju sa noćenjem. Shodno mišljenju organa starateljstva, nižestepeni sudovi su usvojili predlog organa starateljstva da otac viđa decu tri puta nedeljno i to svaki utorak i četvrtak od 15,30 do 18,30 časova kao i na dan subote ili nedelje kada bi deca boravila kod oca od 10,00 do 18,00 časova. Odluka o visini izdržavanja maloletne dece od strane oca utvrđena je na osnovu potreba dece i to troškova na ime garderobe i hrane i plaćanja dadilje u vezi sa prihodima oba roditelja, te je određeno da ovde tuženi kao otac plaća iznos od po 15.000,00 dinara, odnosno ukupno 30.000,00 dinara za oboje dece, a na ime izdržavanja.

Na ovako utvrđeno činjenično stanje, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo pri odlučivanju o tužbenom zahtevu, kada su usvojili predlog organa starateljstva u pogledu poveravanja dece, kao i u pogledu održavanja ličnih odnosa ovde tuženog, kao oca sa maloletnom decom.

I po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u situaciji kada oba roditelja poseduju kapacitete da vrše roditeljsko pravo, odluka o tome da tužilja, kao majka vrši samostalno roditeljsko pravo doneta je na osnovu člana 77. stav 3. Porodičnog zakona, nakon mišljenja organa starateljstva pribavljenih u smislu člana 270. istog zakona i vođenja računa o najboljem interesu dece. Najbolji interes dece je pravni standard predviđen članom 3. Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima deteta, preuzet je u odredbama članova 6. i 266. stava 1. Porodičnog zakona i ceni se prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. U konkretnoj situaciji postoji dominanta prisutnost majke na roditeljskom planu od rođenja dece, zatim kontinuiranost boravka dece u majčinom domaćinstvu kao i aktuelna situacija u kojoj se majka trenutno nalazi, odnosno povremeno je radno angažovana, u vezi sa činjenicom da deca parničnih stranaka imaju samo po dve godine, odnosno nalaze se u uzrastu kada su najviše vezana za majku i sa kojom žive samostalno od avgusta 2017. godine kada je prestala bračna zajednica između parničnih stranaka, ukazuje na pravilan zaključak nižestepenih sudova da je u njihovom najboljem interesu da roditeljsko pravo samostalno vrši tužilja.

Nisu osnovani revizijski navodi kojima se osporava stručno mišljenje organa starateljstva, s obzirom da tuženi nije predlagao izvođenje drugih dokaza radi utvrđenja činjenica bitnih za procenu podobnosti da tužilja samostalno vrši roditeljsko pravo. Okolnosti koje tuženi u reviziji navodi da je drugostepeni sud trebalo da održi glavnu raspravu te da stručnom timu centra se postave sva neophodna pitanja kako bi se utvrdilo koji roditelj bolje prepoznaje interes dece, nemaju uticaj na drugačiju odluku suda. Naime, procena najboljeg interesa dece utvrđena je na osnovu mišljenja i nalaza organa starateljstva koji je cenjen u sklopu svih ostalih izvedenih dokaza, nižestepeni sudovi su pravilno cenili činjenice koje se odnose na uzrast dece i sve njihove potrebe na emocionalnom i razvojnom planu, kao i sposobnost roditelja da zadovolje utvrđene potrebe dece. Dakle, i pored mišljenja centra da su oba roditelja podobna za vršenje roditeljskog prava, u konkretnom sluačaju, u ovoj fazi postupka, je u najboljem interesu maloletne dece, da i dalje ostanu u domaćinstvu majke, i da majka samostalno vrši roditeljsko pravo. Ovo iz razloga, što je i pored važne uloge oca, uloga majke prioritetna u zadovoljavanju svih životnih i svakodnevnih potreba dece, posebno kada se ima u vidu da je majka u prethodnom periodu u svemu na zadovoljavajući način vodila brigu o deci, te da u sadašnjem momentu ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je majka kompromitovana da vrši samostalno roditeljsko pravo, budući da je utvrđeno da deca funkscionišu dobro u svojoj porodičnoj sredini.

Odluka o održavanju ličnih odnosa dece i tuženog doneta je pravilnom primenom materijalnog prava i to odredbe člana 61. stav 1. Porodičnog zakona, kojim je propisano da dete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi, odnosno članom 78. stav 3. istog zakona, koji predviđa pravo i dužnost roditelja koji ne vrši roditeljsko pravo da sa detetom održava lične odnose. Način održavanja ličnih odnosa uređen je u skladu sa predlogom organa starateljstva. Predloženi i usvojeni način održavanja ličnih odnosa dece i tuženog primeren je sadašnjim prilikama i usklađen je sa uzrastom dece i njihovim sadašnjim razvojnim potrebama, dok se ne steknu uslovi da deca samosatlno provode duže vremena u domaćinstvu oca sa noćenjem, a što je najviše vezano za njihov kalendarski uzrast, kako su odlučili nižestepeni sudovi.

Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu i navode revidenta koji se odnose na način održavanja ličnih odnosa tuženog kao oca sa decom u pogledu toga da je tuženi kao otac podoban da mu se deca povere na čuvanje i to tokom noći, kao i tokom državnih i verskih praznika, odnosno u kontinuitetu tokom leta i zime, ali je našao da su u ovoj fazi postupka ti navodi su bez uticaja. Naime, nižestepeni sudovi su pravilno utvrdili da je način održavanja ličnih odnosa u skladu sa roditeljskim kapacitetima oca, te da je prethodni aktuelni model viđanja proširen tako što otac osim u toku nedelje i tokom jednog dana u vikendu boravi sa decom duži vremenski period, odnosno nedeljom u periodu od 10,00 do 18,00 časova. Na opisani način, deca bi postepeno ostala sve duže i samostalno kod oca, sve do momenta kada bi oba deteta bila spremna da ostanu u očevom domaćinstvu na viđanju sa noćenjem, s obzirom da su u dosadašnjem periodu deca i to od avgusta 2017. godine isključivo boravila u domaćinstvu sa majkom. Dakle, i po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nižestepeni sudovi su našli da je u ovoj fazi postupka predložen model viđanja adekvatan i u najboljem interesu dece, ali da ubuduće postoji mogućnost da se model viđanja dece i tuženog kao oca proširi i na noćenje u domaćinstvu oca.

Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu da revizija ne sadrži posebne razloge o osporavanju visine novčanog iznosa na koji je tuženi obavezan da na ime svog dela doprinosa plaća mesečno na ime zakonskog izdržavanja maloletne dece, pa odluku nije ispitivao u tom delu.

Ostalim revizijskim navodima, pobija se utvrđeno činjenično stanje, a osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja u reviziji nije dozvoljeno saglasno članu 407. stav 2. ZPP, zbog čega isto nije uticalo na drugačije odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

Kako se ni ostalim revizijskim navodima ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane presude, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu ovlašćenja iz člana 414. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić