Rev 2861/2022 3.1.4.16.4; izdržavanje deteta

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2861/2022
30.03.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dejan Bulatović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Tatjana Simović, advokat iz ..., radi izdržavanja dece, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 184/21 od 16.04.2021. godine, u sednici održanoj 30.03.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv stava prvog i obavezujućeg dela stava drugog izreke presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 184/21 od 16.04.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P2 89/2018 od 11.12.2020. godine, stavom prvim izreke, odlučeno je da se maloletna deca parničnih stranaka VV, rođen ...2005. godine u ..., GG, rođen ...2009. godine u ... i DD, rođen ...2011. godine u ..., poveravaju majci AA, koja će samostalno vršiti roditeljsko pravo. Stavom drugim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev za izdržavanje mal. VV, GG i DD, pa je obavezan tuženi da na ime svog doprinosa za njihovo izdržavanje plaća mesečno iznos od po 10.000,00 dinara za svako dete, ukupno 30.000,00 dinara, svakog 01.-10.-og u mesecu za tekući mesec, počev od dana podnošenja tužbe 24.01.2018. godine pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi ili dok se ova odluka ne izmeni, putem poštanske uputnice zakonskoj zastupnici mal.dece AA. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev za izdržavanje mal. VV, GG i DD, u delu u kom je tužilja tražila da tuženi na ime svog doprinosa za njihovo izdržavanje plaća mesečno iznos od po 15.000,00 dinara, kao razliku od traženog iznosa od ukupno 45.000,00 dinara mesečno do dosuđenog iznosa od 30.000,00 dinara mesečno za sva tri deteta i to svakog 01.-10.- og u mesecu za tekući mesec počev od 24.01.2018. godine. Stavom četvrtim izreke, uređen je način održavanja ličnih odnosa mal. dece sa tuženim, tako što će se isti odvijati na sledeći način: otac će preuzimati i vraćati mal. decu ispred zgrade u kojoj oni žive sa majkom, svakog drugog vikenda od petka u 19,00 časova do ponedeljka u 20,00 časova; u sedmici kada mal. deca idu u prepodnevnu školsku smenu, sredom od 17,00 do 19,00 časova; svaki drugi državni i verski praznik u skladu sa Zakonom o državnim i drugim praznicima, tako što će otac preuzimati decu dan pred praznik u 19,00 časova a vraćati poslednjeg dana praznika u 20,00 časova; dan očeve krsne slave 09. januar deca će provoditi sa ocem, a dan majčine krsne slave 06. maj sa majkom; u parnim godinama prvu polovinu zimskog raspusta deca će provoditi sa majkom, a drugu polovinu zimskog raspusta sa ocem, u neparnoj godini obrnuto, pa dalje naizmenično u skladu sa Pravilnikom obrazovno-vaspitnog rada osnovnih škola za tekuću školsku godinu; tokom leta drugu i treću sedmicu avgusta meseca deca će provoditi sa ocem, a sa majkom drugu i treću sedmicu jula meseca. Stavom petim izreke, određena je mera zaštite od nasilja u porodici tako što je zabranjeno tuženom da na bilo koji način uznemirava tužilju i naloženo mu je da se uzdržava od svakog drskog, zlonamernog i bezobzirnog ponašanja kojim ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje i spokojstvo tužilje. Stavom šestim izreke, odlučeno je da je mera zaštite od nasilja u porodici određena na period od godinu dana od donošenja presude 11.12.2020. godine, s tim da se ista može produžavati sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih je određena. Stavom sedmim izreke, odlučeno je da žalba na presudu ne zadržava izvršenje mere zaštite od nasilja u porodici iz stava petog i šestog. Stavom osmim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Apelacioni sud u Beogradu je, presudom Gž2 184/21 od 16.04.2021. godine, stavom prvim izreke, odbio kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio presudu Trećeg osnovnog suda u Beogradu P2 89/18 od 11.12.2020. godine, u delu stava drugog izreke, kojim je tuženi obavezan da na ime svog doprinosa za izdržavanje mal. VV, GG i DD, plaća mesečno iznos od po 10.000,00 dinara za svako dete, ukupno 30.000,00 dinara, svakog 01.-10.-og u mesecu za tekući mesec za period počev od dana podnošenja tužbe 24.01.2018. godine do 05.06.2018. godine i za period počev od 16.04.2021. godine pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi ili dok se ta odluka ne izmeni, putem poštanske uputnice zakonskoj zastupnici mal. dece AA. Stavom drugim izreke, prinačena je presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P2 89/18 od 11.12.2020. godine, u preostalom delu stava drugog izreke, tako što je tuženi obavezan da na ime svog doprinosa za izdržavanje mal. VV, GG i DD, za period počev od 06.06.2018. godine do 15.04.2021. godine, plaća mesečno iznos od po 5.000,00 dinara za svako dete, svakog 01.-10.-og u mesecu za tekući mesec putem poštanske uputnice zakonskoj zastupnici mal.dece AA, a odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev u delu kojim je traženo da se tuženi obaveže da na ime svog doprinosa za izdržavanje mal. VV, GG i DD za taj period plaća mesečno preko dosuđenog iznosa od po 5.000,00 dinara za svako dete, do traženog iznosa od po 10.000,00 dinara za svako dete. Stavom trećim izreke, ukinuta je presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P2 89/18 od 11.12.2020. godine u stavovima petom, šestom i osmom izreke i u tom delu je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, stava prvog i obavezujućeg dela stava drugog izreke, tuženi je izjavio blagovremenu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava i predložio da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu odredbe člana 403. stav 2. tačka 1. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11 ... 18/20), revizija je uvek dozvoljena ako je to posebnim zakonom propisano.

Porodični zakon, u odredbi člana 208., propisuje da je revizija uvek dozvoljena u postupcima u vezi sa porodičnim odnosima, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Pošto je posebnim zakonom (Porodičnim zakonom), propisano da je revizija uvek dozvoljena u postupcima u vezi sa porodičnim odnosima, što je ovde slučaj, sledi da je odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog suvišno.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pravnosnažnu presudu, u pobijanom delu, primenom odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku, u vezi odredbe člana 202. Porodičnog zakona i utvrdio da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom tuženog se ne ukazuje na neku drugu bitnu povredu propisanu odredbom člana 407. stav 1. tačke 2. i 3. istog Zakona.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su u vanbračnoj zajednici bile počev od 2001. godine, pa do ...2017. godine, kada je tuženi od tužilje tražio da napusti stan jer ne želi više da živi sa njom, pa je tada tužilja, sa decom napustila stan u kome su do tada živeli i sada, sa decom, živi kao podstanar u iznajmljenom stanu za koji zakupninu plaća 200 evra mesečno. Tokom vanbračne zajednice, dobili su troje dece, sinove, VV rođenog ...2005. godine, GG rođenog ...2009. godine u ... i DD rođenog ...2011. godine u ...u, koji su povereni tužilji, kao majci, da samostalno vrši roditeljsko pravo. Tužilja je rođena 1979.godine, završila je gimnaziju i započela studiranje na ... fakultetu koji nije završila, nije zaposlena, a izdržava se davanjem časova ..., ... i ..., tako da može da zaradi oko 80.000,00 dinara mesečno. Tuženi je rođen 1982.godine, po struci je ... tehničar zaposlen u preduzeću ''ĐĐ'' d.o.o. ..., kao magacioner, gde zarađuje mesečno 38.000,00 dinara, a stanuje sa roditeljima u dvosobnom stanu u ..., čiji je vlasnik njegov otac. Deca su zdrava, treniraju fudbal, tako što mesečna članarina za GG i DD iznosi po 4.000,00 dinara, dok VV ne plaća članarinu jer je talentovani stipendista. Za izdržavanje dece mesečno je potrebno oko 25.000,00 dinara. U vreme presuđenja, minimalna suma izdržavanja koju propisuje ministarstvo nadležno za porodičnu i socijalnu zaštitu iznosi 27.046,00 dinara. Pravnosnažnim rešenjem P2 89/18 od 04.06.2018. godine, prvostepeni sud je odredio privremenu meru tako što je tuženog obavezao da na ime svog doprinosa za izdržavanje mal.dece, koja su poverena majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, plaća mesečno iznos od po 5.000,00 dinara za svako dete, ukupno 15.000,00 dinara, svakog 01.-10.-og u mesecu za tekući mesec, počev od 06.06.2018. godine pa ubuduće.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo obavezivanjem tuženog da doprinosi izdržavanju mal. dece mesečnim iznosima od po 10.000,00 dinara za svako dete.

Odredbom člana 154. stav 1. Porodičnog zakona, propisano je da maloletno dete ima pravo na izdržavanje od roditelja. Sadržina roditeljskog prava propisana je u odredbi člana 68.istog Zakona, tako što roditelji imaju pravo i dužnost da se staraju o detetu (stav 1.).Staranje o detetu obuhvata: čuvanje, podizanje, vaspitanje, obrazovanje, zastupanje, izdržavanje, te upravljanje i raspolaganje imovinom deteta (stav 2.). Izdržavanje deteta je pravo i dužnost roditelja, na osnovu odredbe člana 73. Porodičnog zakona. Kriterijumi određivanja izdržavanja propisani su odredbom člana 160. Porodičnog zakona, tako što se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja (stav 1.). Potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (stav 2.). Mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveze da izdržava druga lica, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (stav 3.). Minimalna suma izdržavanja predstavlja sumu koju, kao naknadu za hranjenike, odnosno za lica na porodičnom smeštaju periodično utvrđuje ministarstvo nadležno za porodičnu zaštitu, u skladu sa zakonom (stav 4.).

U konkretnom slučaju, nižestepeni sudovi su, pravilnom primenom odredbe člana 160. Porodičnog zakona, tuženog obavezali da doprinosi izdržavanju mal.dece iznosima od po 10.000,00 dinara mesečno za svako dete, imajući u vidu da je za njihovo izdržavanje potrebno po 25.000,00 dinara mesečno i da tuženi nema obavezu da izdržava druga lica. Dosuđenim iznosima zadovoljavaju se osnovne – egzistencijalne potrebe mal.dece, dok će preostala sredstva za podmirenje njihovih potreba obezbediti majka – tužilja, koja je takođe dužna da doprinosi njihovom izdržavanju, što je i do sada činila, kako finansijskim sredstvima, tako i svakodnevnom brigom i roditeljskim staranjem.

Neosnovani su navodi revizije tuženog o pogrešnoj primeni materijalnog prava dosuđivanjem višeg iznosa na ime izdržavanja dece jer je odredbom člana 162. stav 2. Porodičnog zakona propisano da ako se određuje u procentu od redovnih mesečnih novčanih primanja od dužnika izdržavanju (zarada, naknada zarade, penzija, autorski honorar itd), visina izdržavanja, po pravilu, ne može biti manja od 15%, niti veća od 50% redovnih mesečnih novčanih primanja dužnika izdržavanja umanjenih za poreze i doprinose za obavezno socijalno osiguranje. Suprotno tim navodima revizije revidenta, u konkretnom slučaju visina izdržavanja nije određena u procentu već u novcu, kako se po pravilu i određuje, na osnovu odredbe člana 161. stav 1. Porodičnog zakona. To što tuženi mesečno zarađuje 38.000,00 dinara, ne znači da njegova obaveza da doprinosi izdržavanju mal. dece treba da bude u srazmeri sa iznosom njegove zarade. Suprotno tome, tuženi bi bio dužan da doprinosi izdržavanju mal. dece i da je nezaposlen, jer je izdržavanje deteta dužnost roditelja tako što su roditelji dužni da deci obezbede novčana sredstva za podmirivanje njihovih egzistencijalnih potreba, uz smanjenje svojih ličnih rashoda.

Navodima revizije tuženog o tome da tužilja prima mesečni dečiji dodatak u iznosu od 10.000,00 dinara, ne dovodi se u sumnju pravilnost pobijane presude, jer je iznos kojim je on obavezan da doprinosi izdržavanju mal.dece niži od 1/2 njihovih utvrđenih mesečnih potreba za izdržavanje (25.000,00 dinara) i niži od 1/2 minimalne sume izdržavanja (27.046,00 dinara), što znači da svakako pretežni deo obaveze izdržavanja dece snosi majka, koja se, iako zarađuje više od tuženog, o deci svakodnevno stara.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u izreci doneo primenom odredbe člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić