Rev 3183/2017 nedospustivost izvršenja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3183/2017
10.05.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milomira Nikolića, predsednika veća, Slađane Nakić-Momirović i Marine Govedarica, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa Jovana Todorović, advokat iz ..., protiv tuženih BB i VV iz ..., koje zastupa Petar Jaković, advokat iz ... i „GG“ iz ..., koju zastupa Aleksandar Milićević, advokat iz ..., radi proglašenja nedopustivosti izvršenja, odlučujući o reviziji tuženih BB i VV, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 8484/16 od 11.01.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 10.05.2018. godine doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženih BB i VV iz ..., izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 8484/16 od 11.01.2017. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 627/2016 od 16.09.2016. godine utvrđeno je nedopuštenim izvršenje određeno rešenjem o izvršenju Drugog osnovnog suda u Beogradu I 190/2015 od 06.03.2015. godine na nepokretnosti – stanu broj ... površine 118m2 na ... spratu zgrade u ulici ..., postojećoj na Kp. ... KO ... upisan u listu nepokretnosti ... KO ..., što su tuženi dužni da priznaju i trpe. Istom presudom je utvrđeno da je tužilac jedini i isključivi vlasnik navedenog stana broj ..., površine 118m2 u ulici ..., što su tuženi dužni da priznaju i trpe. Određena je privremena mera i odloženo sprovođenje izvršenja rešenja o izvršenju Drugog osnovnog suda u Beogradu I 190/2015 od 06.03.2015. godine i to prodaja, otuđenje ili opterećenje navedenog stana. Obavezani su tuženi BB i VV da tužiocu solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 30.000,00 dinara.

Presudom Apelaconog suda u Beogradu Gž 8484/16 od 11.01.2017. godine odbijena je kao neosnovana žalba tuženih BB i VV i potvrđena navedena presuda osim u delu koji se odnosi na privremenu meru u kom delu je pesuda preinačena i odbijen kao neosnovan predlog za određivanje privremene mere.

Protiv pravnosnažne presude donete u drutom stepenu blagovremeno su izjavili reviziju tuženi BB i VV zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju. Troškove postupka je tražio.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu odluku na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku i nalazi da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno navodima revizije tužilac ima pravni interes za utvrđenje svojine na spornom stanu, jer je u izvršnom postupku osporeno njegovo pravo svojine i donetim rešenjem o izvršenju i preduzetim izvršnim radnjama započeta procedura prodaje stana kao imovine tužene zadruge. Pri tom bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. Zakona o parničnom postupku nije revizijski razlog propisan članom 407. istog zakona osim ako nije učinjena u postupku pred drugostepenim sudom.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju rešenjem Drugog osnovnog suda u Beogradu I 190/15 od 06.03.2015. godine određeno je izvršenje protiv izvršnog dužnika „GG“ iz ..., radi naplate novčanog potraživanja na ime naknade za izuzeto, a neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište, izvršnim poveriocima VV i BB u iznosu od 3.342.742,07 dinara sa kamatom i troškovima izvršnog postupka, a izvršenje će se sprovesti na nepokretnostima izvršnog dužnika – porodičnoj stambenoj zgradi u ulici ... u ..., između ostalog i na četvorosobnom stanu broj ... na ... spratu površine 118 m2. Istim rešenjem je određen upis rešenja o izvršenju u javne knjige, utvrđivanje vrednosti nepokretnosti, prodajom i namirenjem izvršnih poverilaca iz iznosa dobijenom prodajom. Zaključkom istog suda od 29.05.2015. godine određena je prodaja spornog stana. Izvršni sud je odlukom od 04.04.2006. godine uputio treća lica, među njima i tužioca na parnicu radi proglašenja da je izvršenje na nepokretnosti bliže navedenim u rešenju o izvršenju nedopušteno. Tužilac je sporni stan stekao ugovorom o kupoprodaji, overenim pred sudom 13.01.2009. godine, zaključenim sa DD, kao prodavcem, kome je u celosti isplatio kupoprodajnu cenu i uveden u posed stana. DD je stan u fazi izgradnje stekao na osnovu ugovora o kupoprodaji nepokretnosti od 28.04.2004. godine, koji je istog dana overen pred sudom a prodavcu ĐĐ isplaćena je kupoprodajna cena u celosti. Investitor objekta je bila „GG“ iz ... po rešenju o odobrenju za izgradnju i upotrebi objekta izdatog od strane Gradske Opštine Čukarica dana 27.11.2006. godine. Svojina tužioca na spornom stanu je upisana u list nepokretnosti 05.04.2016. godine po zahtevu za upis od 30.06.2015. godine.

Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je pobijanom odlukom primenjeno materijalno pravo utvrđenjem nedopuštenosti izvršenja na spornom stanu. Navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava nisu osnovani.

U vreme pokretanja izvršnog postupka u kome je doneto rešenje o izvršnju 06.03.2015. godine sporni stan je bio u vanknjižnoj svojini tužioca. Upis svojine u katastru nepokretnosti u korist tužioca ostvaren je u toku izvršnog postupka, neposredno pre podnošenja tužbe u ovoj parnici. Ugovori tužioca i njegovog pravnog prethodnika su zaključeni u zakonskoj formi, teretni su pravni poslovi, izvršeni u potpunosti, godinama pre pokretanja izvršnog postupka. Tužilac je bio u posedu spornog stana više od šest godina pre donošenja rešenja o izvršenju. U vreme zaključenja kupoprodajnog ugovora nije bilo tereta na spornom stanu u javnim knjigama. Pravilno ocenjuje drugostepeni sud da je stupanjem u državinu spornog stana tužilac imao valjan pravni osnov za sticanje svojine i državine na stanu što je i dokazao naknadnim upisom svojine u svoju korist u katastru nepokretnosti. Stoga, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, tužilac kao savestan i zakoniti držalac spornog stana po punovažnom ugovoru usmerenom na prenos prava svojine, a sada i upisani vlasnik u katastru nepokretnosti ima pravo koje sprečava izvršenje, usled čega je pravilnom primenom člana 50. Zakona o izvršenju i obezbeđenju pobijanom presudom usvojen tužbeni zahtev i proglašena nedopuštenost izvršenja.

Sa iznetih razloga nisu osnovani navodi revizije o dozvoljenosti sprovođena izvršenja jer u vreme donošenja odluke o sprovođenju izvršenja tužilac nije bio upisan u katastru kao vlasnik stana. Prema članu 33. Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa, na osnovu pravnog posla pravo svojine na nepokretnosti se stiče upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom. Upisom svojine u javne knjige stvara se zakonska pretpostavka da je lice upisano u javne knjige vlasnik upisane nepokretnosti. Međutim, ova pretpostavka je oboriva i izuzetno i vanknjižnim vlasnicima pripada pravo na sudsku zaštitu. Prema navedenim okolnostima konkretnog slučaja tužilac je dokazao da u pogledu predmeta izvršenja ima pravo koje sprečava izvršenje usled čega je nižestepenim odlukama pravilno tužbeni zahtev usvojen.

Zahtev tužioca za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju je odbijen na osnovu člana 154. Zakona o parničnom postupku ocenom da se radi o troškovima koji nisu bili potrebni radi vođenja parnice.

Sa iznetih razloga odlučeno je kao u izreci presude na osnovu člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija

Milomir Nikolić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić