Rev 32/2020 3.1.4.9 vršenje roditeljskog prava

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 32/2020
23.01.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Mirela Katić Babić advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Slađana Radić advokat iz ..., radi vršenja roditeljskog prava i delimičnog lišenja roditeljskog prava, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 481/19 od 12.09.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 23.01.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 481/19 od 12.09.2019. godine - odluke sadržane u trećem stavu izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 618/16 od 09.05.2019. godine, stavom prvim izreke odlučeno je da će roditeljsko pravo nad maloletnim detetom - sinom VV, koji je rođen ...2012. godine u ..., vršiti samostalno majka - tužilja AA. Stavom drugim izreke odlučeno je da će prebivalište maloletnog VV biti isto kao prebivlište njegove majke AA. Stavom trećim izreke, lični odnosi maloletnog VV i oca - tuženog BB održavaće se na način naveden u ovom stavu izreke, tako što će otac uzimati i vraćati dete na adresi na kojoj ono živi sa majkom. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da na ime doprinosa za izdržavanje maloletnog VV plaća mesečno iznos od 13.150,00 dinara počev od 28.03.2016. godine pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uslovi, svakog prvog do desetog u mesecu za tekući mesec pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom petim izreke, odbijen je tužbeni zahtev u delu kojim je tužilja tražila da se obaveže tuženi da doprinosi izdržavanju maloletnog deteta sa iznosom od još 6.850,00 dinara mesečno. Stavom šestim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se tuženi delimično liši roditeljskog prava u segmentu čuvanja, podizanja, vaspitanja, obrazovanja, zastupanja deteta i prava da odlučuje o pitanjima koja bitno utiču na život maloletnog VV. Stavom sedmim izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 481/19 od 12.09.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 618/16 od 09.05.2019. godine u petom i sedmom stavu izreke. Stavom drugim izreke, odbačena je ka nedozvoljena žalba tužilje izjavljena protiv četvrtog stava izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 618/16 od 09.05.2019. godine. Stavom trećim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 618/16 od 09.05.2019. godine u prvom, drugom, trećem i četvrtom stavu izreke. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu - odluke sadržane u trećem stavu izreke, tuženi je, blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku (ZPP), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, stranke su roditelji maloletnog VV, rođenog ...2012. godine. Tužilja i tuženi su u vanbračnoj zajednici živeli veoma kratko - od septembra do novembra 2012. godine, u domaćinstvu sa roditeljima tuženog, njegovim bratom i njegovom porodicom. Tužilja je vanbračnu zajednicu i porodično domaćinstvo napustila, dok je tek rođeno dete ostalo sa tuženim i njegovom porodicom. Pravnosnažnom presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 5729/12 od 20.10.2015. godine odlučeno je da će tuženi samostalno vršiti roditeljsko pravo, uređen način održavanja ličnih odnosa deteta sa tužiljom i obavezana tužilja da plaća izdržavanje u određenom nominalnom novčanom iznosu. Između stranaka postoji konfliktan odnos, što je imalo za posledicu opstrukciju ličnih odnosa deteta i tužilje optužbama tuženog da je ona nezainteresovana za održavanje ličnih odnosa i insistiranjem da se lični odnosi održavaju u njegovom prisustvu. Po mišljenju organa starateljstva i veštaka, dete pokazuje emotivnu vezanost, upućenost i bliskost sa oba roditelja, koji su visoko motivisani da se o njemu staraju. Tužilja se u međuvremenu, po prestanku zajednice života sa tuženim, stabilizovala i adekvatno organizovala za život sa detetom. Ona ne uvlači dete u partnerski konflikt i shvata njegovu potrebu za kontaktom sa oba roditelja. Tuženi, iako ima blizak odnos sa detetom i prepoznaje njegove razvojne potrebe, pokazuje da je rigidna i manje zrela ličnost jer ne shvata značaj majke za pravilan razvoj deteta. Obe stranke su zaposlene i ostvaruju redovne mesečne prihode - tužilja u iznosu od oko 44.000,00 dinara, a tuženi u iznosu od oko 29.000,00 dinara. Tužilja sa detetom, koje joj je određenom privremenom merom povereno na samostalno vršenje roditeljskog prava, živi u stanu na kojem je vlasnica. U tom stanu dete ima sobu, prilagođenu njegovom uzrastu. Tuženi živi u zajednici sa roditeljima, bratom i njegovo dvoje dece, u stanu koji je vlasništvo njegovih roditelja. Za zadovoljavanje potrebe maloletnog VV mesečno je nephodan iznos od 25.000,00 dinara.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su u ovom sporu, u suštini odlučujući o izmeni odluke o vršenju roditeljskog prava, pravilno primenili materijalno pravo.

Prema članu 77. stav 3. Porodičnog zakona, jedan roditelj sam vrši roditeljsko pravo na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode zajednički život, a nisu zaključili sporazum o vršenju roditeljskog prava. O samostalnom vršenju roditeljskog prava, shodno članu 266. stav 1. tog zakona, sud odlučuje rukovodeći se najboljim interesom deteta - pravnim stantardom koji se ceni u svakom konkretnom slučaju. Pre donošenja odluke o vršenju roditeljskog prava sud je, na osnovu člana 270. navedenog zakona, dužan da zatraži nalaz i stručno mišljenje od organa starateljstva, porodičnog svetovališta ili druge ustanove specijalizovane za posredovanje u porodičnim odnosima.

U konkretnom slučaju, mišljenja organa starateljstva i veštaka su usaglašena u pogledu činjenice da bi dete trebalo poveriti tužilji na samostalno vršenje roditeljskog prava. Takav način vršenja roditeljskog prava, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, u najboljem je interesu deteta. Tužilja jasno razgraničava roditeljstvo od partnerskog odnosa i ne ispoljava sklonost da dete uvlači u lični odnos sa bivšim partnerom, za razliku od tuženog koji ne shvata značaj majke za pravilan razvoj deteta i svojim stavovima i postupcima kod zajedničkog deteta izaziva koflikt lojalnosti. U takvoj situaciji, iako su oba roditelja podobna i pokazuju visoku motivisanost za vršenje roditeljskog prava a dete ispoljava emotivnu bliskost i privrženost sa oba roditelja, u njegovom je najboljem interesu da tužilja ubuduće samostalno vrši roditeljsko pravo i da odnos sa drugim roditeljem ostvaruje kroz održavanje ličnih odnosa, koje tužilja ne sprečava već podržava.

O načinu održavanja ličnih odnosa deteta i tuženog odlučeno je u skladu sa članom 61. Porodičnog zakona, a o obavezi izdržavanja u smislu članova 154. stav 1, 160, 161. i 162. istog zakona.

Izjavljenom revizijom, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, neosnovano se osporava pravilnost pobijane drugostepene presude u delu kojim je pravnosnažno odlučeno o vršenju roditeljskog prava.

Podobnost tužilje za samostalno vršenje roditeljskog prava utvrđeno je na osnovu pribavljenih mišljenja organa starateljstva i veštačenja. U tim mišljenjima nisu iznete sumnje o nasilju koje tužilja vrši prema maloletnom detetu stranaka, na kojoj činjenici tuženi insistira tokom postupka i u reviziji, uz koju prilaže krivičnu prijavu za izvršeno krivičnog delo nasilje nad maloletnim detetom koju je podneo protiv tužilje tek nakon zaključenja glavne rasprave u ovom postupku. Tuženi osporava i validnost mišljenja organa starateljstva na čiji rad je (po zaključenju glavne rasprave) podneo pritužbu, ali pritom zanemaruje da se o podobnosti tužilje za vršenje roditeljskog prava izjašnjavala i komisija veštaka (psihijatar, specijalista medicinske psihologije i diplomirani socijalni radnik - porodični psihoterapeut), čije je mišljenje da bi u najboljem interesu maloletnog deteta bilo da se poveri tužilji na samostalno vršenje roditeljskog prava.

S`toga se izjavljenom revizijom neosnovano osporava utvrđeno činjenično stanje, a takođe nisu osnovani ni revizijski navodi o pogrešnoj primeni materijalnog prava, jer su odluke o vršenju roditeljskog prava, održavanju ličnih odnosa i izdržavanju donete pravilnom primenom navedenih odredbi.

Iz ovih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić