Rev 3339/2019 3.1.4.16. izdržavanje

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3339/2019
06.11.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Branka Stanića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Zdravko Todorović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Mihajlo Stojanović, advokat iz ..., radi vršenja roditeljskog prava i izdržavanja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 142/19 do 26.03.2019. godine, u sednici održanoj 06.11.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 142/19 do 26.03.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Aleksincu P2 39/17 od 05.12.2018. godine, stavom prvim izreke deca stranaka mal. VV, rođen ...2011. godine i mal. GG, rođen ...2013. godine povereni su na čuvanje, vaspitavanje i izdržvanje tuženom BB kao ocu i odeđeno prebivalište dece u mestu prebivališta oca, dok je mal. DD, rođen ...2016. godine poveren na čuvanje, vaspitavanje i izdržavanje tužilji AA kao majci i određeno prebivalište deteta u mestu prebivališta majke. Stavom drugim izreke, uređen je način održavanja ličnih odnosa maloletne dece i roditelja. Stavom trećim izreke, obavezana je tužilja da kao majka na ime svog doprinosa za izdržavanje mal. VV i mal. GG plaća mesečno po 7.000,00 dinara za svako dete počev od 14.02.2017. godine na način bliže opisan u tom delu izreke. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da kao otac na ime svog doprinosa za izdržavanje mal. DD plaća mesečno po 6.000,00 dinara počev od 14.02.2017. godine, na način bliže opisan u tom delu izreke, dok je preko dosuđenog iznosa pa do traženog iznosa od po 10.000,00 dinara odbijen tužbeni zahtev. Stavom petim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 142/19 do 26.03.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda u stavu trećem, odbijajućem delu stava četvrtog i u stavu petom izreke.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju.

Ispitujući pobijenu presudu u smislu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14) Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Neosnovani su revizijski navodi da je drugostepeni sud učinio bitnu povredu iz člana 374. stav 1. u vezi člana 8. ZPP-a, jer je drugostepeni sud pravilno primenio sve odredbe ovog zakona i za svoju odluku dao pravilne, jasne i neprotivrečne razloge o svim bitnim činjenicma. Suprotno tvrdnji revidenta revizijski sud smatra da je drugostepeni sud ocenio sve žalbene navode koji su od značaja za presuđenje ove parnice.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su bile u vanbračnoj zajednici u kojoj su rođena maloletna deca i to mal. VV ...2011. godine, mal. GG ...2013. godine i mal. DD ...2016. godine. Vanbračna zajednica stranaka prekinuta je u julu 2016. godine, kada su po dogovoru roditelja starija deca mal. VV i mal. GG ostali kod oca, a mal. DD kod majke. Tužilja se odselila iz kuće sa trećim zajedničkim detetom - sinom DD sa kojim je nastavila da živi u zajednici sa svojim roditeljima u kući koja nije njihovo vlasništvo. Viđanje dece i roditelja odvija se po dogovoru roditelja. Na osnovu nalaza i usaglašenog mišljenja komisije veštaka psihijatra psihologa i socijalnog radnika od 21.09.2018. godine, stručnog mišljenja Centra za socijalni rad Opštine ... od 25.04.2017.godine i dopunskog mišljenja od 22.01.2018. godine, odlučeno je o vršenju roditeljskog prava i ostvarivanju ličnih odnosa između dece i roditelja kome nisu poverena, (na način bliže opisan u nižestepenim presudama) uz prihvatanje već prisutne adaptacije dece tako što su mal. VV i mal. GG povereni ocu, a mal. DD majci. Potrebe maloletne dece sud je odredio imajući u vidu zvanične podatke koje objavljuje Ministarstvo rada i socijalne politke - Sektor za brigu o porodici i socijalnu zaštitu, pa je obavezao majku da plaća izdržavanje za decu koja se nalaze kod oca od po 7.000,00 dinara (za VV i GG) a oca za dete koje se nalazi kod majke u iznosu od 6.000,00 dinara, mesečno (za DD). Tuženi na ime svog doprinosa za izdržavanje mal. deteta iz prvog braka plaća mesečno iznos od 5.000,00 dinara,

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je pobijenom presudom utvrđena visina obaveze tužilje i tuženog da doprinose izdržavanju maloletne dece na način kako je to određeno nižestepenim presudama.

Naime prema odredbi člana 67. Porodičnog zakona („Službeni glasnik RS“, broj 18/05) pravo je ali i dužnost roditelja da se staraju o deci, dok prema članu 154. i 160. stav 1. istog zakona dete ima pravo na izdržavanje od oba roditelja. Visina izdržavanja određuje se prema potrebama deteta, kao poverioca izdržavanja, kako to propisuje član 160. stav 2. istog zakona, dok mogućnosti roditelja, kao dužnika izdržavanja zavise od njihovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njihovih ličnih potreba ali i obaveze izdržavanja drugih lica i drugih okolnosti od značaja za izdržavanje (član 160. stav 3. Porodičnog zakona).

Imajući u vidu utvrđene potrebe maloletne dece kao i imovinske prilike njihovih roditelja Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pravilan zaključak iz pobijene presude da je tužilja u mogućnosti da doprinosi izdržavanju maloletne dece sa utvrđenim mesečnim iznosima bez opasnosti po sopstvenu egzistenciju. Činjenica da tužilja trenutno nije zaposlena je od uticaja samo na visinu njene obaveze da doprinosi izdržavanju svoje dece, što je u skladu sa članom 27. stav 1. Konvencije UN o pravima deteta, koja obavezuje sud da prilikom donošenja odluke o izdržavanju dece, vodi računa pre svega o njihovim interesima, dok se obaveze roditelja kao dužnika izdržavanja zasniva na kriterijumu odgovornog roditeljstva. To znači da je i roditelj koji ne živi sa maloletnim detetom uvek u obavezi da doprinosi njegovom izdržavanju osim u slučaju potpune nesposobnosti za privređivanje. Na ovaj način maloletnoj deci se može obezbediti suma neophodna za zadovoljenje njihovih egzistencijalnih, zdravstvenih, obrazovnih i socijalnih potreba, a koje treba da omoguće detetu najmanje takav nivo životnog standarda kakav uživa i roditelj koji je dužnik izdržavanja.

Suprotno navodima revizije potrebe maloletne dece koje su uslovljene njihovim godinama i potrebama za obrazovanjem kao i mogućnosti dužnika izdržavanja tužilje i tuženog koje su uslovljene njihovim prihodima, mogućnostima za zaposlenje i sticanje zarade, njihovim godinama života, radnom sposobnošću, te njihovim ličnim potrebama kao i način i trajanje izdržavanja pravilno su utvrđeni prema kriterijumima za određivanje izdržavanja primenom člana 160. do 163. PZ. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja i primenjujući na njih kriterijume za određivanje izdržavanja suprotno navodima revizije pravilna je odluka nižestepenih sudova da je tužilja u mogućnosti da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletne dece VV i GG plaća mesečno po 7.000,00 dinara, a tuženi kao otac za mal. DD 6.000,00 dinara mesečno počev od 14.02.2017. godine, (pa ubuduće) koji iznosi su potrebni imajući u vidu uzrast dece i njihove potrebe koje se ogledaju u ishrani, odevanju, higijeni, obrazovanju, stanovanju i razonodi. Dosuđenim izdržavanjem obezbeđuje se životni i zdravstveni uslovi za pravilan i potpun razvoj dece, a istovremeno se ne ugrožava egzistencija roditelja kao dužnika izdržavanja. Ostala sredstva za izdržavanje maloletne dece obezbediće roditelj kome su deca poverena na čuvanje i vaspitavanje, u čiji doprinos izdržavanja se uračunava i svakodnevni rad i staranje da se maloletnoj deci obezbede uslovi za pravilan rast i razvoj.

Neosnovani su navodi revizije tužilje da drugostepeni sud nije pravilno utvrdio njene materijalne mogućnosti (da je nezaposlena i da ne ostvaruje nikakve prihode) jer je shodno članu 7. stav 1, 228, 229, 231. stav 2. ZPP tužilja bila dužna da dokaže činjenice od kojih zavisi ocena njenih mogućnosti da doprinosi izdržavanju svoje maloletne dece. U postupku pred prvostepenim sudom, a ni u postupku po žalbi pod uslovom iz člana 372. ZPP tužilja to nije dokazala (nije dostavila medicinsku dokumentaciju na osnovu koje bi se eventualno utvrdila njena smanjena radna sposobnost). Iz utvrđenih činjenica proizilazi suprotno, odnosno da je tužilja mlada (rođena 1981. godine), zdrava i radno sposobna i u mogućnosti je da stiče prihode i tako radom obezbedi materijalne uslove za zadovoljenje svojih ličnih potreba i potreba maloletne dece čijem izdržavanju je dužna da doprinosi, a od njenog angažovanja i napora zavisi visina prihoda koje može da ostvaruje. Tužilja je u obavezi da angažuje sve svoje mogućnosti i uloži dodatni napor kako bi obezbedila sredstva za izdražvanje maloletne dece što je njena zakonska obaveza koje se shodno članu 167. stav 2. PZ ne može osloboditi.

Revident neosnovano u reviziji ukazuje da je sudovi nisu imali u vidu minimalnu sumu potrebnu za izdržavanje, kao i materijalne mogućnosti tužilje i tuženog. Ovo zbog toga što su sudovi suprotno navodima revizije prilikom donošenja odluke imali u vidu minimalnu sumu izdržavanja propisanu od strane nadležnog Ministarstva a koja je u vreme donošenja prvostepene presude iznosila 25.680,00 dinara. S`toga, kako roditelj koji ne živi sa maloletnim detetom je uvek u obavezi da doprinosi njegovom izdržavanju i to bar u visini minimalne sume izdržavanja predviđene članom 160. stav 4. Porodičnog zakona, pravilno je zaključivanje nižestepenih sudova da plaćanjem dosuđenih iznosa od po 7.000,00 dinara, mesečno za oba mal. sina neće biti ugrožena egzistencija tužilje, a imajući u vidu i da je na ovaj način tužilja obavezana da plaća i manje od jedne polovine minimalne sume izdržavanja.

Nisu osnovani ni revizijski navodi o pogrešnoj primeni materijalnog prava zbog odbijanja zahteva tužilje za doprinos tuženog u izdržavanju mal. DD u iznosu od preko 6.000,00 dinara mesečno (do 10.000,00 dinara) s obzirom na uzrast ovog najmlađeg zajedničkog maloletnog deteta (rođenog ...2016. godine), utvrđene potrebe deteta i još jednu zakonsku obavezu tuženog da doprinosi izdržavanju deteta iz prvog braka u iznosu od 5.000,00 dinara, mesečno. Sledom toga, pravilno je odbijen preostali deo tužbenog zahteva za iznos od još 4.000,00 dinara mesečno.

Bez uticaja su navodi u reviziji kojima se osporava odluka o troškovima postupka, s`obzirom da o naknadi troškova postupka u vezi sa porodičnim odnosima sud odlučuje po slobodnoj oceni u svakoj konkretnoj parnici, vodeći računa o razlozima pravičnosti.

Kako se ni ostalim navodima revizije ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijene odluke, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu ovlašćenja iz člana 414. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić