Rev 3383/2022 3.1.4.4.4; odnosi deteta i roditelja; 3.1.4.16.4; izdržavanje deteta

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3383/2022
05.05.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Bojanić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., sada na izdržavanju kazne zatvora u KPZ „Niš“, radi izdržavanja deteta i održavanja ličnih odnosa, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 369/21 od 16.11.2021. godine, na sednici održanoj 05.05.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJU SE presuda Osnovnog suda u Paraćinu P2 349/20 od 22.06.2021. godine u delu stava prvog izreke kojim je odlučeno o održavanju ličnih odnosa tuženog BB iz ..., kao oca, sa maloletnom VV, za period nakon odsluženja kazne zatvora, i presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 369/21 od 16.11.2021. godine u delu stava prvog izreke kojim je prvostepena presuda u navedenom delu potvrđena, tako što se ODBIJA kao NEOSNOVAN tužbeni zahtev kojim je traženo da se odredi da će BB iz ... kao otac održavati lične odnose sa maloletnom VV nakon odsluženja kazne zatvora svake nedelje u vremenskom periodu od 10,00 do 20,00 časova u njegovom domaćinstvu.

U preostalom delu revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 369/21 od 16.11.2021. godine se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Paraćinu P2 349/20 od 22.06.2021. godine, stavom prvim izreke, određeno je da će BB iz ..., kao otac, održavati lične odnose sa maloletnom VV dok je na izdržavanju kazne zatvora tako što će se sa detetom čuti svake nedelje u trajanju od jedan sat od 11,00 do 12,00 časova, a nakon odsluženja kazne zatvora svake nedelje u vremenskom periodu od 10,00 do 20,00 časova u njegovom domaćinstvu. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da doprinosi izdržavanju maloletne VV mesečnim iznosom od 1.000,00 dinara počev od 15.12.2019. godine pa nadalje dok za to postoje zakonski razlozi svakog 01. do 05. u mesecu za tekući mesec, preko zastupnika majke AA iz ..., s tim što će dospele, a neisplaćene rate isplatiti odjednom sa kamatom po stopi propisanoj Zakonom o zateznoj kamati na svaku dospelu, a neisplaćenu ratu od dana dospelosti do naplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove postupka u iznosu od 73.200,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate. Stavom četvrtim izreke, tuženi je oslobođen plaćanja taksi na žalbu i drugostepenu presudu.

Dopunskom presudom Osnovnog suda u Paraćinu P2 349/20 od 04.10.2021. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se tuženi obaveže da pored dosuđenog iznosa na ime izdržavanja maloletne VV od 1.000,00 dinara mesečno plaća još 4.000,00 dinara mesečno dok za to postoje zakonski razlozi počev od 15.12.2019. godine pa nadalje svakog 01. do 05. u mesecu za tekući mesec preko zakonskog zastupnika majke, te da dospele, a neisplaćene rate isplati odjednom sa kamatom po stopi proisanoj zakonom o zateznoj kamati na svaku dospelu, a neisplaćenu ratu od dana dospelosti do naplate.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 369/21 od 16.11.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalba tužilje i žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Paraćinu P2 349/20 do 22.06.2021. godine u stavu prvom izreke i stavu drugom izreke u delu kojim je obavezan tuženi da doprinosi izdržavanju maloletne VV mesečnim iznosima od 1.000,00 dinara počev od 15.12.2019. godine pa nadalje, dok za to postoje zakonski razlozi, svakog 01. do 05. u mesecu za tekući mesec, preko zakonskog zastupnika majke AA iz ..., s tim što će dospele, a neisplaćene rate isplatiti odjednom u roku od 15 dana od dana prijema prepisa presude, i potvrđena je dopunska presuda Osnovnog suda u Paraćinu P2 349/20 od 04.10.2021. godine. Stavom drugim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Paraćinu P2 349/20 od 22.06.2021. godine u preostalom delu stava drugog izreke za zakonsku zateznu kamatu i stavu trećem izreke, tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje u u delu kojim je tražila da se obaveže tuženi da na iznos dospelih, a neisplaćenih rata za izdržavanje maloletne VV plati kamatu po stopi propisanoj Zakonom o zateznoj kamati na svaku dospelu, a neisplaćenu ratu od dana dospelosti do naplate i odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu u delu kojim je odlučeno o održavanju ličnih kontakata između tuženog i maloletnog deteta nakon izdržavanja kazne zatvora, kao i odbijajućem delu za doprinos u izdržavanju, tužilja je izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u delu koji se revizijom pobija, primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11....18/20), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija tužilje delimično osnovana, a delimično neosnovana.

U sprovedenom postupku nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti a nema ni drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP učinjenih u postupku pred drugostepenim sudom.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju stranke su bile u vanbračnoj zajednici od 2013. godine do ...2019. godine iz koje zajednice je rođena maloletna VV ...2014. godine. Zbog bitno i trajno poremećenih odnosa vanbračna zajednica je prestala. Tuženi se od ...2019. godine nalazi na odsluženju kazne zatvora u KPZ „Niš“ gde će provesti narednih pet godina. Tužilja sa ćerkom živi sama u iznajmljenom stanu za koji plaća kiriju u iznosu od 100 evra. Utvrđene su u potpunosti prilike i primanja tužilje, kao i svi rashodi koje ima, utvrđeno je da nema nepokretnosti upisanih na svoje ime. Takođe je utvrđeno da je maloletna VV predškolskog uzrasta i utvrđene su njene potrebe. Maloletno dete i tuženi se čuju par meseci unazad nedeljom telefonom, tako da je kontakt između njih uspostavljen, a dete nije upoznato sa činjenicom da se tuženi nalazi u zatvoru. Tuženi iz prvog braka ima ćerku i sina i ima obavezu izdržavanja po pravnosnažnoj presudi u iznosu od po 7.000,00 dinara za svako dete. Nezaposleno je lice i poseduje parcelu koja je njiva 4. klase u površini od 25,84 ara. U zatvoru ima mesečna primanja oko 3.500,00 dinara koliko mu iznose i mesečni troškovi. Utvrđeni su i ostali troškovi koje ima dok je u zatvoru. Pored plate koju je tuženi ostvario dok je na izdržavanju kazne zatvora njegova majka koja prima penziju u iznosu od 7.000,00 dinara mu mesečno uplaćuje iznos od 1.000,00 do 2.000,00 dinara, tako da na taj način pokriva mesečne rashode. Iz izveštaja nadležnog centra za socijalni rad utvrđeno je da roditeljsko pravo nad maloletnom VV treba da vrši majka, da otac deteta po odsluženju kazne treba da održava lične odnose sa detetom svake nedelje u vremenskom periodu od 10,00 do 20,00 časova u svom domaćinstvu i da nije u interesu maloletne VV da u periodu očevog izdržavanja kazne zatvora sa njim održava lične kontakte u prostorijama zatvora, nego da se kontakti deteta sa ocem odvijaju isključivo telefonskim putem jednom sedmično, nedeljom.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo pri odlučivanju o tužbenom zahtevu u delu kojim je odlučeno o modelu održavanja ličnih odnosa maloletnog detata sa ocem, ovde tuženim telefonskim putem jednom nedeljno dok se nalazi na izdržavanju kazne zatvora. Takođe pravilna je odluka nižestepenih sudova o visini doprinosa tuženog izdržavanju svog malolenog deteta, zbog čega su neosnovani revizijski navodi tužilje kojima se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava u ovom delu odluke.

S obzirom na sve utvrđene okolnosti konkretnog slučaja i prilike tuženog, a pre svega da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, gde će provesti narednih pet godina i da mesečno zarađuje 3.500,00 dinara, a da su mu rashodi 1.500,00 dinara, po oceni i ovog suda, pravilnom primenom odredaba članova 160. i 161. Porodičnog zakona odlučeno je o obavezi tuženog da doprinosi izdržavanju svoje maloletne ćerke u dosuđenom iznosu od 1.000,00 dinara, koliko je u mogućnosti da izdvoji s obzirom da je lišen slobode i nije u mogućnosti da detetu obezbedi bolji standard i da većim iznosom doprinosi njegovom izdržavanju. Saglasno članu 67. i 68. stav 1. i 2. Porodičnog zakona pravo i dužnost roditelja je da se staraju o deci dok prema članu 73. i 160. stav 1. Zakona dete ima pravo na izdržavanje od oba roditelja. Visina izdržavanja određuje se prema potrebama deteta kao poverioca izdržavanja i mogućnostima dužnika izdržavanja pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja propisanih članom 160. stav 4. Zakona. Mogućnost roditelja kao dužnika izdržavanja zavisi od okolnosti propisanih članom 160. stav 3. Zakona.

Nižestepeni sudovi, su suprotno revizijskim navodima, u ovom delu odluke pravilno ocenili sve okolnosti konkretnog slučaja koje su od uticaja na obavezu tuženog za izdržavanje maloletnog deteta, i to kako njegove mogućnosti, tako i potrebe i obaveze, pre svega činjenicu da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, pa je pravilnom ocenom svih drugih okolnosti i potreba maloletnog deteta, u visini utvrđenoj pobijanom odlukom za sada adekvatno određena obaveza tuženog da doprinosi njegovom izdržavanju, koja prema utvrđenim sadašnjim primanjima i mogućnostima tuženog u odnosu na maloletno dete iznosi 1.000,00 dinara mesečno. Stoga su neosnovani revizijski navodi da je pobijanom odlukom u ovom pogledu pogrešno primenjeno materijalno pravo, kao i u pogledu odluke o zakonskoj zateznoj kamati na dospele neizmirene obaveze izdržavanja, a o čemu je drugostepeni sud dao dovoljne razloge koje prihvata i ovaj sud.

Međutim, revizijom se osnovno ukazuje da su nižestepeni sudovi odlučujući o održavanju ličnih odnosa maloletnog deteta sa ocem nakon izdržane kazne zatvora pogrešno primenili materijalno pravo iz odredbe člana 61. Porodičnog zakona i pri tome se nisu rukovodili najboljim interesom deteta u meri koja je potrebna za zaštitu ličnosti, prava i interesa deteta.

Navedenim članom Porodičnog zakona propisano je da dete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi, da pravo deteta da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi, može biti ograničeno sudskom odlukom kada je to u najboljem interesu deteta. Po oceni Vrhovnog kasacionog suda odluka o održavanju ličnih odnosa ceni se prema trenutnim okolnostima svakog konkretnog slučaja, a pre svega u skladu sa najboljim interesom maloletnog deteta. Zbog toga po oceni Vrhovnog kasacionog suda nije bilo potrebe da se uređuju odnosi i određuje način održavanja ličnih odnosa maloletnog deteta sa tuženim ocem nakon izdržavanja kazne zatvora na koju je upućen i koja će trajati narednih pet godina. Ovo pre svega zbog dugog trajanja takve sankcije, kao i drugih specifičnih okolnosti konkretnog slučaja, a i radi zaštite intetesa maloletnog deteta, jer se, zbog dugog vremenskog perioda od pet godina, na koji je određena kazna zatvora, ne može predvideti kakve će tada biti okolnosti konkretnog slučaja i šta će tada biti u najboljem interesu maloletnog deteta. Model održavanja ličnih odnosa ceni se prema okolnostima kada se i određuje. Zbog toga su nižestepene presude u ovom delu preinačene, zbog čega će se o načinu održavanja ličnih odnosa maloletnog deteta sa tuženim ocem, u periodu nakon izdržane kazne zatvora, odlučiti naknadno.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. i člana 416. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić