Rev 3524/2022 3.1.4.18.1; zaštita od nasilja u porodici - mere zaštite

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3524/2022
07.04.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez i Zorana Hadžića, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dejan Stanić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Nikola Stolić, advokat iz ..., radi zaštite od nasilja u porodici, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 563/21 od 29.12.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 07.04.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 563/21 od 29.12.2021. godine.

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev tuženog za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi P2 352/21 od 07.10.2021. godine, stavom prvim izreke, određena je mera zaštite od nasilja u porodici kojom je tuženom BB iz ... zabranjeno približavanje tužilji AA na udaljenosti manjoj od 100 metara i naloženo uzdržavanje od svakog drskog, bezobzirnog i zlonamernog ponašanja kojim bi se ugrozio njen telesni integritet, duševno zdravlje i spokojstvo. Stavom drugim izreke, određeno da ova zaštitna mera traje najviše godinu dana sa mogućnošću produženja, sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih je mera izrečena, a stavom trećim izreke, da žalba ne zadržava izvršenje presude. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 81.750,00 dinara, a u ostalom delu zahtev tužilje za naknadu troškova postupka odbijen je, kao neosnovan.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 563/21 od 29.12.2021. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojena žalba tuženog i prvostepena presuda je preinačena u delu koji se odnosi na troškove postupka, tako što je tuženi obavezan da tužilji naknadi troškove postupka u iznosu od 48.000,00 dinara, a u preostalom delu prvostepena presuda je potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/2013- US, 55/2014, 87/2018 i 18/2020) i ocenio da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a nema ni drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog kojih se revizija može izjaviti primenom člana 407. stav 1. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, stranke su su bile u intimnoj vezi od marta do decembra 2020. godine. Tužilja je radila na benzinskoj pumpi na kojoj su bili parkirani kamioni tuženog i njegovog brata. Stranke su se viđale i u višemesečnom trajanju održavale intimne odnose, tužilja kao devojka i tuženi kao oženjen čovek. Tužilja je odlučila da vezu prekine u decembru 2020.godine. Nakon toga, tuženi je 02.05.2021. godine dok je tužilja radila došao u restoran na piće sa jednim čovekom, tužilji se nije obraćao. Tužilja je odmah izašla iz restorana i poslala telefonsku poruku supruzi tuženog. U stanju uznemirenosti supruga je nazvala tuženog zahtevajući da dođe kući, što je on i učinio. Potom, tuženi je nazvao telefonom tužilju i uputio pretnje, rekavši da ima pištolj i da će doći da ubije njenu majku i sve po kući. Uplašena od pretnji, tužilja je pozvala koleginicu da je odveze do kuće, blizu kuće izašla je iz vozila da sačeka tuženog, došlo je do prepirke i svađe između njih, te i do fizičkog sukoba. I to, kada je tužilja odbila da po pozivu tuženog uđe u njegovo vozilo, on ju je dva puta bacio na beton. U sukobu tužilja je udarila tuženog. Nakon što ih je komšinica razdvojila, tuženi je otišao, a tužiljina koleginica pozvala policiju. Zbog povreda zadobijenih u ovom sukobu tužilja i tuženi su se obratili lekaru. Povodom opisanog događaja tužilji i tuženom su izrečene mere zabrane prilaska jedno drugom. Mere su istekle 04.06.2021. godine. Potom, 16.06.2021. godine tužilji je produžena mera zabrane kontaktiranja i prilaska tuženom, a razlog su preteće poruke koje je tužilja poslala tuženom, mera je određena sa trajanjem do 17.07.2021. godine. Tužilja je nakon svega otišla u Crnu Goru na izvesno vreme kako bi se sklonila, a i dalje strahuje od tuženog odnosno strahuje da će tuženi pokušati da joj se približi.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi odlučili kada su usvojili tužbeni zahtev nalazeći da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi za određivanje mere zaštite od nasilja u porodici pozivajući se na odredbe člana 3. tačka 2, člana 197. i 287. Porodičnog zakona.

Prema odredbi člana 197. stav 1. Porodičnog zakona, nasilje u porodici jeste ponašanje kojim jedan član porodice ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje ili spokojstvo drugog člana porodice. Stavom 2. istog člana navedena su ponašanja koja se neizostavno smatraju nasiljem u porodici. Stavom 3. istog člana propisano je da se članovima porodice između ostalog smatraju i lica koja su međusobno bila ili su još uvek u emotivnoj ili seksualnoj vezi.

U konkretnom slučaju, utvrđeno je da su stranke bile u emotivnoj i seksualnoj vezi, po čijem prekidu su obostrano ispoljena ponašanja sa karakteristikama nasilja u porodici. Postupanje tuženog posle tužiljine poruke njegovoj supruzi, imalo je obeležje ozbiljne pretnje upućene tužilji, stavljanjem u izgled zla koje preti njoj bliskim osobama i njoj lično, pri čemu se tuženi uputio prema domu u kom ona živi. Na osnovu utvrđenog o ponašanju tuženog upućivanjem pretnje i izazivanjem fizičkog sukoba, kao situacija uznemirujućih i ugrožavajućih za mir, spokojstvo i psihički integritet tužilje, pravilno su zaključili nižestepeni sudovi da su se stekli uslovi za izricanje mere zaštite od nasilja u porodici na osnovu člana 197. stav 1. i 2. Porodičnog zakona, izdavanjem zabrane daljeg uznemiravanja. Ova mera je određena u odgovarajućem trajanju, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i odredbu člana 198. stav 3. navedenog zakona, kojom je propisano da mere zaštite od nasilja u porodici može trajati najviše godinu dana. Odredbom člana 199. ovog Zakona, predviđeno je da se mera zaštite od nasilja u porodici može produžavati sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih je mera bila određena.

Neosnovani su revizijski navodi kojima se ukazuje da pomenuti sukob koji se dogodio između tužilje i tuženog dana 02.05.2021. godine, ne može da se kvalifikuje kao nasilje u porodici zato što se radi o pojedinačnom incidentu, a ne o ugrožavanju telesnog integriteta, duševnog zdravlja ili spokojstva u vremenskom trajanju.

U konkretnom slučaju, ispoljeno nasilje ne svodi se na jedan čin ili akt bez posledica. Tuženi je upućenom pretnjom izazvao strah kod tužilje, dolaskom produbio konflikt, koji se nije zadržao samo na verbalnoj osnovi, već je prerastao u fizički sukob, u kom je tuženi upotrebio fizičku silu u odnosu na tužilju. Demonstracija verbalne agresije i fizičke sile se ne može tolerisati. Polazeći od postulata nulte tolerancije na nasilje, Vrhovni kasacioni je ocenio da revizija tuženog nije osnovana.

Imajući u vidu da je tuženi izvršio akte psihičkog i fizičkog nasilja prema tužilji, sa kojom je bio u emotivnoj i seksualnoj vezi, ispunjeni su uslovi za pružanje tražene pravne zaštite u smislu člana 197. Porodičnog zakona.

Mere porodičnopravne zaštite imaju preventivni karakter. Svrha mera je da se njihovom primenom spreči ponovno izvršenje nasilja, te obezbedi nužna zaštita fizičkog i psihičkog integriteta, zdravlja i lične bezbednosti lica izloženih nasilju, kao i neposrednim ili posrednim žrtvama.

Mere zaštite od nasilja u porodici ne štite samo žrtve nasilja, već i počinioce, jer ih svojim postojanjem i delovanjem osujećuju u ponavljanju takvog nedozvoljenog ponašanja i sledom toga zaštićuju od ponovnog trpljenja zakonskih posledica. Za žrtve porodičnog nasilja ove mere zaštite treba da obezbede život bez straha od daljeg nasilja. U konkretnom slučaju, parnične stranke su u ozbiljno poremećenim odnosima, takvim da je došlo do uzajamnog psihičkog i fizičkog nasilja. Zato je potrebno da bude određena vremenska i prostorna distanca između njih. To je posebno bitno, jer je tužilja mlada devojka, dok je tuženi porodičan čovek koji ima suprugu, a krajnji cilj ovih mera je zaštita porodice kao osnovne, ali i najznačajnije zajednice ljudskog društva, porodice kao celine, ali i svakog njenog člana pojedinačno.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tuženog neosnovana.

Takođe, zahtev tuženog za naknadu troškova postupka po reviziji, odbijen je kao neosnovan, s obzirom da tuženi izjavljenom revizije nije postigao uspeh.

Na osnovu odredbe člana 414. i člana 165. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odučio kao u izreci.

Predsednik veća- sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić