Rev 3642/2020 3.1.4.9

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3642/2020
17.09.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužilje-protivtužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragana Damjanović advokat iz ..., protiv tuženog-protivtužioca BB iz ..., čiji je punomoćnik Jožef Kristijan advokat iz ..., radi razvoda braka, odlučujući o reviziji tuženog- protivtužioca koja je izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 63/20 od 20.02.2020. godine, u sednici veća koja je održana dana 17.09.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog-protivtužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 63/20 od 20.02.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P2 797/2018 od 09.05.2019. godine, stavom prvim izreke, tužbeni zahtev je delimično usvojen. Stavom drugim izreke, protivtužbeni zahtev je odbijen. Stavom trećim izreke, razveden je brak zaključen dana 24.11.2012. godine između tužilje-protivtužene i tuženog-protivtužioca, upisan u matičnu knjigu venčanih koja se vodi za matično područje ... pod tekućim brojem ... za 2012. godinu. Stavom četvrtim izreke, maloletni VV, rođen ... godine, poveren je majci AA na samostalno vršenje roditeljskog prava sa prebivalištem deteta na adresi majke. Stavom petim izreke, određen je način viđanja tuženog- protivutžioca sa maloletnim VV na način bliže određen kao u ovom stavu izreke. Stavom šestim izreke, obavezan je tuženi-protivtužilac da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletnog VV plaća mesečno iznos od 10.000,00 dinara, na ruke zakonskoj zastupnici deteta majci AA počev od 09.05.2019. godine pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi, 01. do 10-og u mesecu pod pretnjom izvršenja. Stavom sedmim izreke, odbijen je tužbeni zahtev preko iznosa dosuđenog stavom šestim, a do traženog iznosa, kako je to bliže označeno u ovom stavu izreke. Stavom osmim izreke, odbijen je primarni protivtužbeni zahtev kojim je tuženi-protivtužilac tražio da se maloletni VV poveri ocu BB na samostalno vršenje roditeljskog prava, te da se obaveže tužilja-protivtužena da doprinosi izdržavanju maloletnog deteta, kako je to bliže označeno u ovom stavu izreke. Stavom devetim izreke, odbijen je eventualni protivtužbeni zahtev kojim je traženo da se odredi da će tužilja AA i tuženi BB zajednički vršiti roditeljsko pravo u odnosu na maloletnog VV, kao i da se odredi da će adresa stanovanja maloletnog deteta biti na adresi oca BB, u ..., u ulici ... . Stavom desetim izreke, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 63/20 od 20.02.2020. godine, stavom prvim presude, žalba je odbijena a presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P2 797/2018 od 09.05.2019. godine u pobijanom delu kojim je odlučeno o samostalnom vršenju roditeljskog prava, obavezi tuženog-protivtužioca da doprinosi dečijem izdržavanju i načinu održavanja ličnih odnosa maloletnog deteta sa tuženim- protivtužiocem, te o protivtužbenom zahtevu i troškovima postupka (stavovi 4-6 i 8-10 izreke) potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog- protivtužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi-protivtužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu drugostepenu presudu, u smislu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 sa izmenama i dopunama), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, u toku trajanja braka parnične stranke su dobile zajedničko dete, mal. VV rođenog dana ... godine. Zajednica života parničnih stranaka je prekinuta u martu 2018. godine. Tužilja-protivtužena, rođena ... godine, završila je srednju stručnu školu, zaposlena je na određeno vreme i ostvaruje mesečnu zaradu od 60.000 dinara, za dobre rezultate na svakih 6 meseci ima mogućnost dobijanja bonusa koji iznosi 30.000 i više hiljada dinara. Aktuelno se bavi maloletnim detetom, živi u porodičnoj kući sa majkom i majčinim vanbračnim partnerom u ..., njena majka je zaposlena sa primanjima od oko 26.000-27.000 dinara mesečno, a majčin vanbračni suprug ostvaruje mesečnu zaradu od oko 40.000 dinara i dodatne prihode od arende. Troškove domaćinstva snose majka tužilje-protivtužene i njen vanbračni partner, koji učestvuju i u kupovini hrane za tužilju-protivtuženu i za dete. Tuženi-protivtužilac, rođen ... godine, završio je srednju stručnu školu, zaposlen je i ostvaruje mesečnu zaradu oko 61.000-62.000 dinara. Obe parnične stranke nemaju nepokretne imovine, niti obavezu izdržavanja drugih lica, osim u odnosu na maloletnog VV. Od prekida zajednice života maloletno dete stranaka provodi kod svakog od njih po nedelju dana, pri čemu kada je kod tužilje- protivtužene ide u vrtić u ..., a kada je kod tuženog-protivtužioca u vrtić u ... . Prema proceni Centra za socijalni rad obe stranke su sposobne za samostalno vršenje roditeljskog prava, ali prednost je data tužilji-protivtuženoj zato što pokazuje jasnije granice i zahteve u odnosu na dete, dosledna je u sprovođenju vaspitnog postupka i u njenom porodičnom okruženju postoje jasno određene uloge i pravila, što kod deteta stvara osećaj sigurnosti i stabilnosti. Unutar porodice tuženog-protivtužioca su granice slabe, popustljive, a porodične uloge su nejasno raspoređene i definisane. U pogledu viđanja maloletnog deteta sa tuženim- protivtužiocem, stranke su postigle sporazum da se odvija prema modelu određenom u izreci pobijane presude. Međutim, sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava parnične stranke nisu postigle.

Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilan je zaključak nižestepenih sudova da je osnovan tužbeni zahtev za poveravanje maloletnog deteta parničnih stranaka na samostalno vršenje roditeljskog prava majci, odgovarajuće uređenje načina održavanja ličnih odnosa maloletnog VV sa ocem, kao i izdržavanje, dok je protivtužbeni zahtev neosnovan.

Odredbom člana 77. stav 3. Porodičnog zakona propisano je da jedan roditelj vrši sam roditeljsko pravo na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode zajednički život ili nisu zaključili sporazum o vršenju rodiljskog prava.

Odredbom člana 266. stav 1. Porodičnog zakona propisano je da u sporu za zaštitu prava deteta i u sporu za vršenje odnosno lišenje roditeljskog prava sud je uvek dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta.

Odredbom člana 270. Porodičnog zakona propisano je da pre nego što donese odluku o zaštiti prava deteta ili o vršenju odnosno lišenju roditeljskog prava sud je dužan da zatraži nalaz i stručno mišljenje od organa starateljstva, porodičnog savetovališta ili druge ustanove specijalizovane za posredovanje u porodičnim odnosima.

Odredbom člana 272. stav 2. istog zakona propisano je da ako roditelji nisu zaključili sporazum o vršenju roditeljskog prava ili sud proceni da njihov sporazum nije u najboljem interesu deteta, odluku o poveravanju zajedničkog deteta jednom roditelju, o visini doprinosa za izdržavanje od strane drugog roditelja i o načinu održavanja ličnih odnosa deteta sa drugim roditeljem donosi sud.

U smislu odredbe člana 266. stav 1. Porodičnog zakona, i po nalaženju Vrhovog kasacionog suda, najbolji interes deteta je da bude povereno na samostalno vršenje roditeljskog prava majci, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, izveštaj centra za socijalni rad, odnosno organa starateljstva, kao i činjenicu da sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava parnične stranke nisu postigle.

Pobijana presuda je doneta u skladu sa napred navedenim odredbama porodičnog zakona, kao i člana 3. stav 1. Konvencije o pravima deteta.

Neosnovani su navodi u reviziji tuženog-protivtužioca da je do odluke suda došlo pogrešnom primenom materijalnog prava, odnosno pogrešnim tumačenjem člana 75. Porodičnog zakona, jer je tim članom predviđena mogućnost određivanja da roditeljsko pravo roditelji vrše zajednički i kada ne vode zajednički život, pa bi se tumačenjem da je zajedničko vršenje roditeljskog prava jedino moguće kada postoji sporazum roditelja, došlo u situaciju da praktično nikad ne može da se donese odluka o zajedničkom vršenju roditeljskog prava, pa ni kada bi to bilo u najboljem interesu deteta, jer nepristajanje jednog od roditelja na zaključenje takvog sporazuma, isključuje mogućnost suda da donese odluku koja bi bila u najboljem interesu deteta.

Kada zakonodavac predviđa zajedničko vršenje roditeljskog prava, onda ima u vidu sporazum roditelja koji je uslov takvog načina vršenja prava roditelja. Ukoliko sporazuma nema, ili sporazum zbog promenjenih prilika otpadne, onda nije moguće zajedničko vršenje roditeljskog prava. U ovom slučaju nema sporazuma o zajedničkom vršenju roditeljskog prava, zbog čega je sud pravilno odbio zahtev tuženog- protivtužioca, ceneći pri tom i najbolji interes deteta u skladu sa utvrđenim činjeničnim stanjem.

Sa iznetih razloga saglasno odredbi člana 414. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić