Rev 3884/2022 3.1.5.2.4; iseljenje

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3884/2022
10.06.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković, dr Ilije Zindovića, Tatjane Matković Stefanović i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužioca Aero klub Beograd, čiji je punomoćnik Zorica Mandić, advokat u ..., protiv tuženih Gradske opštine Stari grad, koju zastupa Gradsko pravobranilaštvo Grada Beograda, i AA iz ..., čiji je punomoćnik Velizar Cmiljanić, advokat u ..., radi iseljenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 7271/20 od 09.11.2021. godine, u sednici veća održanoj 10.06.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 7271/20 od 09.11.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 12160/18 od 28.02.2020. godine odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tuženi AA da se iseli i preda na korišćenje tužiocu poslovni prostor u Beogradu, u ul. ... br. .., pov. 120m2 i obavezan je tužilac da na ime naknade troškova postupka isplati tuženoj Gradskoj opštini Stari grad iznos od 340.500,00 dinara i tuženom AA iznos od 400.500,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 7271/20 od 09.11.2021. godine odbijena je žalba tužioca, potvrđena prvostepena presuda i odbijen zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s pozivom na odredbe člana 404. ZPP.

Članom 404. stavom 1. ZPP ("Službeni glasnik RS", br. 72/11...18/20) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), a stavom 2. da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Prema stanovištu nižestepenih sudova, tužbeni zahtev je odbijen primenom članova 358, 596, 591. i 597. ZOO jer je tuženi AA zakupac poslovnog prostora u ul. ... br. .. u Beogradu na osnovu ugovora o zakupu od 04.10.1995. godine koji je zaključen sa JP Poslovni prostor opštine Stari grad, kao zakupodavcem, nakon što je odlukom SO Stari grad od 05.02.1993. godine predmetni poslovni prostor izuzet iz Zajedničkog fonda Poslovnog prostora opština i grada i rešenjem SO Stari grad od 06.04.1993. godine predat na upravljanje i korišćenje JP Poslovni prostor opštine Stari grad. Ugovor o podzakupu koji su zaključili tužilac, kao zakupodavac, i tuženi AA, kao podzakupac, od 01.05.1990. godine za isti poslovni prostor nije osnov za iseljenje tuženog AA jer je zaključen pre donošenja pomenute odluke SO Stari grad od 05.02.1993. godine, a tužilac se nije izjasnio na dopis JP Poslovni prostor opštine Stari Grad od 06.09.1995. godine kojim je predloženo da se sa tuženim AA neposredno zaključi ugovor o zakupu za predmetni poslovni prostor koji je do tada koristio. Ugovor od zakupu od 04.10.1995. godine zaključen je na određeno vreme do 30.09.2015. godine, ali tuženi AA i nakon isteka tog roka ima državinu predmetnog poslovnog prostora i plaća zakupninu, čemu se zakupodavac ne protivi, pa se smatra da je zaključen nov ugovor na neodređeno vreme pod istim uslovima kao i prethodni. Za produženje navedenog ugovora o zakupu, prema članu 13. tada važeće Odluke o načinu postupanja sa nepokretnostima koje su u javnoj svojini Grada Beograda, odnosno na kojima Grad Beograd ima posebna svojinska ovlašćenja („Službeni list Grada Beograda“, br. 36/14), nije bila potrebna saglasnost Sekretarijata za imovinsko-pravne poslove Grada Beograda. O zahtevu tužioca sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranje pravnih pitanja od opšteg interesa, ni u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Shodno iznetom, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. stava 1. ZPP, na osnovu čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stava 2. tačke 5) ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ustanovio da revizija nije dozvoljena.

Članom 403. stavom 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Prema odredbama člana 23. stava 3. Zakona o izmenama i dopuna Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 55/14) revizija je dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijanog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, nezavisno od vremena pokretanja parničnog postupka, a koji nisu pravnosnažno rešeni do 31.05.2014. godine.

Tužba za utvrđenje i iseljenje je podneta 04.07.2001. godine. Pobijana drugostepena presuda doneta je 09.11.2021. godine. Vrednost predmeta spora nije označena u tužbi, ni utvrđena u skladu sa članom 33. ZPP, a sudska taksa na prvostepenu presudu je obračunata prema vrednosti spora od 15.000,00 dinara shodno članu 28. Zakona o sudskim taksama. Kako vrednost predmeta spora nije označena, ni utvrđena, a odlukom suda tužiocu nije naloženo plaćanje takse prema vrednosti spora koja bi omogućavala izjavljivanje revizije, revizija nije dozvoljena u smislu člana 403. stava 3. ZPP u vezi pomenutog člana 23. stava 3. Zakona izmenama i dopunama ZPP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić