Rev 4242/2020 3.1.2.5.2; neispunjenje ugovora; 3.1.2.8.3; naknada materijalne štete

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4242/2020
05.05.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Marine Milanović i Dragane Boljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa Žarko Popčić, advokat iz ..., protiv tuženog SZR „Kole gradnja“ – BB, preduzetnika iz ..., koga zastupa Aleksandar Pejčić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 5382/19 od 21.05.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 05.05.2022. godine doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 5382/19 od 21.05.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kraljevu, Sudska jedinica u Vrnjačkoj Banji P 992/18 od 09.07.2019. godine, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da sud obaveže tuženog da isplati tužiocu na ime naknade štete zbog neispunjenja ugovora o ustupanju prava korišćenja, zajedničkom finansiranju i izgradnji od 28.12.2009. godine: na ime razlike u ceni pripadajuće neto površine novoizgrađenog stambenog objekta k.p. br. .. K.O. ... i uloženih sredstava tuženog na izvođenju građevinskih i zanatskih radova na kući tužioca na k.p. br. .. K.O. ... iznos od 36.395,30 eura i na ime penala za 20 meseci prekoračenja roka za završetak objekta iznos od 20.000 evra, što sve ukupno iznosi 56.395,30 eura i to u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, sve sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se utvrđuje na godišnjem nivou u visini referentne kamatne stope ECB na glavne operacije za refinansiranje uvećane za 8%, sve u skladu sa odredbom člana 4. Zakona o zateznoj kamati, takođe u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate počev od 12.03.2013. godine, kao dana podnošenja tužbe pa do isplate. Istom presudom, obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova parničnog postuka isplati 418.855,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 5382/19 od 21.05.2020. godine ukinuta je presuda Osnovnog suda u Kraljevu, delimično usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu isplati na ime naknade štete zbog neispunjenja ugovora o ustupanju prava korišćenja, zajedničkom finansiranju i izgradnji od 28.12.2009. godine iznos od 36.395,30 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se utvrđuje na godišnjem nivou u visini referentne kamatne stope Evropske centralne banke na glavne operacije za refinansiranje uvećane za 8% u skladu sa članom 4. Zakona o zateznoj kamati u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate počev od presuđenja 21.05.2020. godine pa do isplate. Odbijen je tužbeni zahtev za isplatu penala za 20 meseci prekoračenja roka za završetak objekta u iznosu od 20.000 evra u dinarskoj protivvrednosti sa kamatom i zahtev za isplatu kamate na iznos od 36.395,30 evra počev od 12.03.2013. godine do 21.05.2020. godine. Obavezan je tuženi da isplati tužiocu na ime troškova spora iznos od 497.669,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu u usvajajućem delu blagovremeno je izjavio reviziju tuženi na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 403. stav 2. tačka 3. i 408. Zakona o parničnom postupku i nalazi da je revizija dozvoljena kao redovna i da nije osnovana.

U sprovedenom postupku nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju Vrhovni kasacioni sud u postupku po reviziji vodi računa po službenoj dužnosti.

Prema činjeničnom stanju, utvrđenom na raspravi pred drugostepenim sudom, ugovorom o ustupanju prava korišćenja, zajedničkom finansiranju i izgradnji overenim pred sudom 30.12.2009. godine, tužilac i njegov brat VV ustupili su tuženome pravo korišćenja na k.p. br. .. K.O. ..., bez novčane naknade uz obavezu tuženog da prodavcima na ime naknade za ustupljeni deo parcele preda u svojinu i državinu 22% neto izgrađene površine poslovno-stambenog objekta koji će biti izgrađen na ovoj parceli. Tuženi se obavezao da svojim sredstvima finansira izgradnju poslovno-stambenog objekta po sistemu „ključ u ruke“ u svemu prema urbanističko-tehničkim uslovima od 08.08.2008. godine i rešenju o odobrenju za izgradnju od 01.07.2009. godine i glavnog projekta koji će biti izrađen na osnovu navedenih uslova i odobrenja i da na ime naknade za ustupanje prava korišćenja na delu k.p. br. .. tužiocu i njegovom bratu preda u svojinu 22% neto površine novosagrađenog objekta na parceli uz obavezu da preostali poslovno-stambeni prostor i tavan pripadnu tuženome. Tuženi se obavezao da plati naknade javnom preduzeću za troškove priključka objekta na komunalnu infrastrukturu, izvrši prijavu početka radova, da plati naknadu za nadzor, da obezbedi tehnički prijem i upotrebnu dozvolu i da sa prodavcima zaključi aneks ugovora u roku od 30 dana od prijave radova o tačnoj kvadraturi i strukturi stanova koji njima pripadaju. Prema članu 7. ugovora usaglašeno je da tužiocu pripada 13%, a prodavcu VV 9% od ukupne neto površine stambenog prostora, a prema članu 9. istog ugovora propisana je obaveza tuženog da na ime ispunjenja svoje ugovorne obaveze prema tužiocu i predaje u državinu 13% od ukupne neto površine stambenog objekta svoju obavezu ispuni tako što će finansirati izgradnju i izgraditi porodičnu kuću tužioca na k.p. br. .. K.O. ..., tako što će nakon izrade glavnog projekta za poslovno-stambeni objekat, stranke zajednički i sporazumno utvrditi tačnu kvadraturu koja bi pripala tužiocu na ime 13% od ukupne neto površine novosagrađenog objekta. Cena radova je dogovorena prema cenovniku i uslovima gradnje kupca o čemu će se takođe posebno zaključiti aneks ugovora, a nakon zaključenja aneksa tužena će sopstvenim sredstvima izgraditi toliko kvadrata za tužioca na k.p. br. .. po sistemu „ključ u ruke“ i predati ga u istom roku u kom će graditi i objekat na parceli .. . Radovi na izgradnji objekta na parceli .. su započeli 24.08.2010. godine, a na parceli .. dana 23.09.2010. godine. Aneks ugovora od 28.12.2009. godine nije sačinjen. Objekat na parceli .. je završen avgusta 2011. godine uz odstupanje od glavnog projekta. Rešenje o ozakonjenju radova doneto je 09.06.2014. godine. Ukupna neto površina objekta pre ozakonjenja je iznosila 693,68m2, a nakon okončanja radova i ozakonjenja ukupna neto površina je bila 841,71 m2 pri čemu 13% iznosi 109,42 m2. Tuženi je izveo radove na porodičnoj stambenoj zgradi za tužioca površine 291,03 m2, kojima je takođe odstupljeno od projekta uvećanjem bruto površine. Radovi nisu završeni, a tuženi je u gradnju uložio 73.027 evra, uvećanje od 10% predstavljalo bi manipulativne troškove i dobit. Između stranaka nije bilo sporno da tržišna vrednost kvadratnog metra novogradnje na parceli .. iznosi 1.000 evra.

Nalazeći da ugovor overen između stranaka 30.12.2019. godine predstavlja ugovor o prodaji nepokretnosti u smislu člana 2. Zakona o prometu nepokretnosti, drugostepeni sud je primenom člana 15. Zakona o obligacionim odnosima obavezao tuženog da naknadi tužiocu štetu usled delimičnog neizvršenja ugovornih obaveza u iznosu od 36.395,30 evra sa kamatom od dana donošenja drugostepene odluke do isplate.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda pravilno je pobijanom presudom odlučeno usvajanjem tužbenog zahteva za naknadu štete u iznosu od 36.395,30 evra sa kamatom u dinarskoj protivvrednosti.

Ugovor zaključen između stranaka, naslovljen kao „ugovor o ustupanju prava korišćenja, zajedničkom finansiranju i izgradnji“ prema svojoj sadržini nije ugovor o prodaji nepokretnosti već predstavlja mešoviti ugovor sa elementima ugovora o kupoprodaji i ugovora o građenju. Naznačavanje ugovornih strana kao prodavac i kupac nije od značaja jer se pravna ocena ugovora ceni po sadržini i izraženoj volji ugovornih strana. U ovom slučaju tužilac i njegov brat su ustupili lokaciju, a tuženi finansijska sredstva radi zajedničke gradnje novog objekta. Kako je tužiocu po ugovoru pripadalo 13% ukupne neto površine stambeno-poslovnog objekta što čini 109,42m2 novogradnje ili 109.422,30 evra, pri čemu je tuženi u gradnju porodične kuće tužioca u zamenu za 13% uložio 73.027 evra i prekinuo radove (koje je nastavio tužilac), tužiocu je neizvršenjem ugovornih obaveza prouzrokovana šteta koju je tuženi dužan da naknadi na osnovu člana 262. stav 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima isplatom razlike od 36.395,30 evra do vrednosti pripadajuće površine novogradnje na ustupljenom zemljištu tužioca. Između stranaka nije zaključen aneks ugovora, koji je bio propisan ugovorom radi utvrđenja konačne dugovane površine i strukture pripadajućih stanova i cene radova, ali je visina štete pravilno utvrđena iz odlučnih činjenica, pravilno utvrđenih veštačenjem, pravilnom analizom člana 7. i 9. ugovora i na bazi nesporne između stranaka usaglašene tržišne vrednosti novogradnje na kat.parc. .. . Pritom, pravilno je obračun dugovane površine obuhvatio i površinu stanova, dobijenih odstupanjem od projekta, jer je ugovor predviđao da tuženom pripada 78% neto površine novosagrađenog objekta i tavanski prostor, a ne i stanovi koje će bez dozvole tuženi izgraditi na prvobitno projektovanom tavanu.

Sa iznetih razloga odlučeno je kao u izreci presude na osnovu člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija

Slađana Nakić Momirović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić