Rev 4546/2021 3.1.4.9; 3.1.4.16.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4546/2021
24.11.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužilje – protivtužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Marina Jovanović, advokat iz ..., protiv tuženog – protivtužioca BB iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Dubajić, advokat iz ..., radi razvoda braka, vršenja roditeljskog prava i izdržavanja, odlučujući o reviziji tuženog – protivtužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 196/21 od 26.05.2021. godine, na sednici održanoj 24.11.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog – protivtužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 196/21 od 26.05.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P2 1769/19 od 04.02.2021. godine, razveden je brak stranaka zaključen u Novom Sadu dana 29.10.2015. godine, zaveden pod tekućim brojem ..., na osnovu člana 41. Porodičnog zakona. Zajednička deca parničnih stranaka, maloletni VV, rođen .... godine i maloletni GG, rođen ... godine, povereni su na samostalno vršenje roditeljskog prava majci AA, sa prebivalištem dece na adresi majke, ..., ul. ... br. ... . Obavezan je tuženi – protivtužilac da na ime svog dela doprinosa za izdržavanje maloletnog VV i maloletnog GG plaća mesečno iznos od po 7.000,00 dinara za svako dete pojedinačno, počev od 01.08.2020. godine pa za ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi, isplatom zaostalih rata odjednom, a ubuduće svakog 1-og do 10-og u mesecu za tekući mesec, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mesečni iznos u slučaju docnje, uplatom na tekući račun majke – zakonske zastupnice AA koji se vodi kod banke „...“. Odbijen je tužbeni zahtev tužilje – protivtužene da doprinos tuženog u izdržavanju maloletne dece glasi od dana podnošenja tužbe 09.10.2019. godine do dana 31.07.2020. godine. Odbijen je tužbeni zahtev tužilje – protivtužene od dosuđenih po 7.000,00 dinara mesečno za svako dete na ime doprinosa tuženog u izdržavanju maloletnog VV i maloletnog GG počev od 01.08.2020. godine pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi, do traženih po 100 evra u dinarskoj protivvrednosti za svako dete. Uređen je način održavanja ličnih kontakata oca BB i dece na način bliže određen u izreci presude. Odbijen je protivtužbeni zahtev tuženog – protivtužioca kojim se traži da se zajednička maloletna dece povere tuženom – protivtužiocu ocu BB na samostalno vršenje roditeljskog prava sa prebivalištem na istovetnom prebivalištu oca, da se tužilja – protivtužilja AA obaveže da ubuduće na ime mesečnog doprinosa za izdržavanje maloletne dece plaća iznos od po 10.000,00 dinara za svako dete, počev od 18.11.2019. godine, pa dok za to postoje zakonski uslovi isplatom navedenih iznosa na ruke tuženog – protivtužioca, oca, dospele rate odjednom u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom na iste, počev od dospelosti svake pojedinačne rate 10-og u mesecu do isplate, a dospevajuće najkasnije do svakog 10-og u mesecu za tekući mesec sa istom kamatom u slučaju docnje i da se uredi način održavanja ličnih odnosa maloletne dece sa tužiljom – protivtuženom na način bliže opisan u izreci odluke. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 196/21 od 26.05.2021. godine, stavom prvim izreke, žalba tužilje – protivtužene je delimično usvojena, delimično odbijena i prvostepena presuda preinačena u delu odluke o izdržavanju, tako što je obaveza tuženog da doprinosi izdržavanju maloletne dece stranaka povećana sa 7.000,00 dinara na 10.000,00 dinara mesečno za svako dete (stav 5), dok je u preostalom pobijanom delu odluke o visini doprinosa za izdržavanje, odluke o režimu održavanja ličnih odnosa za vreme katoličkih verskih praznika i o troškovima postupka prvostepena presuda potvrđena (stav 6, 7 i 9). Stavom drugim izreke, žalba tuženog – protivtužioca odbijena je i prvostepena presuda potvrđena u pobijanom delu kojim je usvojen tužbeni zahtev (stav 1 – 3 izreke) i odbijen protivtužbeni zahtev (stav 8) izreke. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi-protivtužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog-protivtužioca nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nema ni drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP zbog kojih se ovaj vanredni pravni lek može izjaviti u smislu člana 407. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koje se revizijom neosnovano ukazuje. Revizija se u smislu navedenog člana 407. stav 1. tačka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ne može izjaviti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. tog zakona.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, maloletni VV rođen je ... godine, a maloletni GG rođen je ... godine u braku tužilje AA, rođene ... godine i tuženog BB, rođenog ... godine. Brak stranaka zaključen je 2013. godine, a zajednica života je prestala u toku 2019. godine. Maloletna deca su sve do 01.08.2020. godine provodila po nedelju dana kod tužilje u stanu u kome ona živi u ..., a nedelju dana kod tuženog u kući njegovih roditelja u ... . Tužilja je po zanimanju diplomirani ekonomista i zaposlena je u ... u ..., zarađuje oko 70.000,00 dinara mesečno, sa decom živi u ... u stanu koji se vodi kao vlasništvo firme njenog oca. Ne plaća naknadu za korišćenje stana i snosi režijske troškove u iznosu oko 10.000,00 dinara mesečno. Ostvaruje dečiji dodatak za svako dete po 2.500,00 dinara. Tuženi ima završeno srednjoškolsko obrazovanje. Bavio se ... u inostranstvo, zbog čega je protiv njega u ... 2019. godine pokrenut postupak zbog sumnje da je ilegalno prevozio radnike bez dozvole boravka u ... . Od prestanka zajednice sa tužiljom živi kod svojih roditelja u ... . Pomaže ocu u obrađivanju zemljišta koje je očevo vlasništvo, površine 50 hektara i na taj način mesečno zaradi oko 50.000,00 dinara. Maloletna deca stranaka pohađaju ... ustanovu u ... . U domaćinstvu tuženog deca imaju zasebne sobe. Brigu o tom domaćinstvu vodi majka tuženog koja obavlja sve kućne poslove, a otac se bavi zemljoradnjom, oko čega se i tuženi angažuje. Stranke dolaze u konflikt u pogledu nerešenih pitanja oko vršenja roditeljskog prava. Utvrđeno je da se ukupne mesečne potrebe svakog deteta mogu zadovoljiti sa 12.000,00 dinara. Minimalna suma izdržavanja u vreme presuđenja iznosila je 31.189,00 dinara. Centar za socijalni rad u Somboru je ocenio da tuženi ima odgovarajući uvid u dečije potrebe i da ima razvijene roditeljske sposobnosti. Centar za socijalni rad u Novom Sadu je ocenio da tužilja poseduje sve roditeljske sposobnosti i da je u najboljem interesu dece da budu njoj poverena na samostalno vršenje roditeljskog prava. Tužilja je visoko motivisana kao roditelj i poseduje visoke kapacitete za kooperativno roditeljstvo. Centar se saglasio sa modelom viđanja koji je predložen tužbom tužilje u pogledu boravka dece kod oca dva vikenda u toku meseca, za vreme raspusta, kao i državnih praznika, uz predlog za pravoslavne verske praznike da deca obeležavaju kod majke, a katoličke naizmenično kod oca i kod majke.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je maloletnu decu poverio na vršenje roditeljskog prava majci i odlučio o načinu održavanja ličnih odnosa dece i tuženog. Naveo je da je Centar za socijalni rad u Novom Sadu dostavio predlog da se vršenje roditeljskog prava u konkretnom slučaju uredi poveravanjem dece tužilji, jer je to u najboljem interesu maloletne dece, dok organ starateljstva u Somboru nije dostavio konkretan predlog u pravcu najboljeg interesa dece, već se samo pozitivno izjasnio o roditeljskim kompetencijama tuženog. Po oceni suda roditeljska podobnost tuženog uopšte nije sporna, ali je prema mišljenju organa starateljstva u Novom Sadu (koji jedini sadrži ocenu najboljeg interesa dece i procenu u kom roditeljskom domaćinstvu se postiže najviši stepen dobrobiti dece, što je izostalo u mišljenju organa starateljstva u Somboru), u najboljem interesu dece da se povere majci na samostalno vršenje roditeljskog prava. Obavezao je oca da doprinosi izdržavanju u iznosu od po 7.000,00 dinara za svako dete.

Drugostepeni sud je potvrdio ovako stanovište prvostepenog suda, prihvatajući ga u potpunosti u pogledu poveravanja dece majci na samostalno vršenje roditeljskog prava i u delu održavanja ličnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne žive-ocem, dok je ocenio da je dosuđeni doprinos tuženog izdržavanju maloletne dece određen na suviše nizak iznos, zbog čega je odluku u tom delu preinačio i imajući u vidu visinu minimalne sume propisanu članom 160. stav 4. Porodičnog zakona, obavezu tuženog odredio na po 10.000,00 dinara za svako dete mesečno. Cenio je da je tuženi mlad, radno sposoban, da živi u domaćinstvu svojih roditelja i da nema posebnih troškova za stanovanje i ishranu, osim onoga što izdvaja na troškove zajedničkog domaćinstva u roditeljskoj kući, da nema obavezu izdržavanja drugih lica i u stanju je i u obavezi da se angažuje svim snagama i svakim dozvoljenim vidom rada da pribavi sredstva potrebna za izdržavanje maloletne dece, a dosuđeni iznos, koji ne prelazi 50% njegovih mesečnih primanja koji iznose 50.000,00 dinara, neće ugroziti njegovu egzistenciju.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda pravilna je odluka nižestepenih sudova da se po razvodu braka maloletna deca parničnih stranaka povere tužilji-majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, uz usvojeni model viđanja dece sa roditeljem sa kojim ne žive i uz pravilno određenu obavezu tuženog da doprinosi izdržavanju dece u iznosima koji su dosuđeni drugostepenom odlukom.

Odlučujući o poveravanju maloletne dece tužilji na samostalno vršenje roditeljskog prava i o održavanju ličnih odnosa sa ocem, pravilno su, suprotno revizijskim navodima, sudovi primenili odredbe člana 77. stav 3. i 61. Porodičnog zakona, rukovodeći se najboljim interesom dece u meri koja je potrebna za zaštitu ličnosti i prava i interesa dece.

Nižestepeni sudovi su se rukovodili najboljim interesom maloletne dece i odluku o samostalnom vršenju roditeljskog prava od strane tužilje kao majke nad maloletnom decom, doneli tako što su prihvatili nalaz i mišljenje Centra za socijalni rad u Novom Sadu koji je jedini, suprotno navodima revizije, procenjivao najbolji interes dece, što je izostalo u nalazu i mišljenju organa starateljstva u Somboru, te nema ni mesta ni potrebe za usaglašavanjem mišljenja organa, niti je bilo potrebno psihijatrijsko veštačenje, a kod utvrđenih i nespornih činjenica o podobnosti i prilikama roditelja koje su pouzdano utvrđene i činjenice da se radi o deci niskog kalendarskog uzrasta o kojima se kontinuirano i kvalitetno brine majka u čijem domaćinstvu deca i odrastaju. Po mišljenju ovog suda, očuvanje emotivne veze majke i maloletne dece s obzirom na njihovu životnu dob (... godina i ... godine), od bitnog je uticaja na njihov psihofizički razvoj i odrastanje, a sve životne okolnosti u porodici u kojoj sada živi majka sa maloletnom decom takođe ukazuju da je pobijana presuda u najboljem interesu dece stranaka. Lični odnos oca i maloletne dece se u skladu sa pobijanom odlukom u suštini odvija u dovoljnoj meri u kojoj će deci biti omogućena dalja emotivna veza sa ocem na način koji je u skladu sa odredbom člana 61. Porodičnog zakona.

Pravilno je drugostepeni sud primenom odredbi člana 160. i 161. Porodičnog zakona odlučio o obavezi tuženog da doprinosi izdržavanju svoje maloletne dece u dosuđenim iznosima, zbog čega je neosnovano revizijsko ukazivanje na suprotno, odnosno na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Saglasno članu 67. i 68. stav 1. i 2. Porodičnog zakona, pravo i dužnost roditelja da se staraju o deci, dok prema članu 73. i 160. stav 1. Zakona dete ima pravo na izdržavanje od oba roditelja. Visina izdržavanja određuje se prema potrebama deteta, kao poverioca izdržavanja i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa i o minimalnoj sumi izdržavanja, propisanoj članom 160. stav 4. Zakona. Mogućnosti roditelja, kao dužnika izdržavanja zavise od okolnosti propisanih članom 160. stav 3. Zakona.

Drugostepeni sud je, suprotno revizijskim navodima, pravilno ocenio sve okolnosti konkretnog slučaja koji su od uticaja na određivanje obaveze tuženog za izdržavanje maloletne dece i to kako njegove mogućnosti, tako i potrebe i obaveze, pa je pravilnom ocenom potreba maloletne dece u visini utvrđenoj pobijanom odlukom, adekvatno odredio i obavezu tuženog da doprinosi njihovom izdržavanju, a koja nominalno (prema utvrđenim sadašnjim primanjima i mogućnostima tuženog), u odnosu na maloletnu decu iznosi po 10.000,00 dinara mesečno. Dosuđeni iznosi, uz doprinos majke kako u novcu, tako i kroz rad, brigu i staranje koji se svakodnevno ulaže, neophodni su za izdržavanje zajedničke dece tuženog i tužilje, kojim će se omogućiti najmanje takav nivo životnog standarda kakav uživa roditelj, dužnik izdražavanja, ovde tuženi. Plaćanjem tog iznosa, i prema shvatanju ovog suda, suprotno navodima revizije, neće biti ugrožena egzistencija tužioca. Stoga su neosnovani revizijski navodi da je pobijanom odlukom pogrešno primenjeno materijalno pravo usled čega je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća – sudija
Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić