Rev 4771/2022 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4771/2022
26.05.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miroslav Pešić advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., čiji je punomoćnik Filip Lazić advokat iz ..., VV iz ..., GG iz ... i DD iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Radivojević advokat iz ... i Preduzeća „Grafotehna“ d.o.o. iz Beograda, čiji je punomoćnik Filip Lazić advkat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženih VV, GG i DD izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4609/20 od 18.11.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 26.05.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženih izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4609/20 od 18.11.2021. godine – odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u trećem stavu izreke.

ODBIJA SE zahtev tužilaca za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P 2481/17 od 03.02.2020. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je objektivno preinačenje tužbe povećanjem tužbenog zahteva. Stavom drugim izreke, obavezani su tuženi BB, GG, DD i VV da tužiocu na ime naknade štete isplate, i to: BB iznos od 233.266,00 dinara, GG iznos od 116.289,40 dinara, DD iznos od 100.364,00 dinara i VV iznos od 122.234,50 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 07.11.2019. godine do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev za iznos od 50.128,24 dinara sa kamatom od 07.11.2019. godine. Stavom četvrtim izreke, odbijen je tužbeni zahtev u odnosu na Preduzeće „Grafotehna“ d.o.o. iz Beograda. Stavom petim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se svi tuženi obavežu da tužiocu solidarno isplate iznos od 622.982,37 dinara. Stavom šestim izreke, odbijen je tužbeni zahtev za iznos od 50.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.09.2012. godine kao neosnovan. Stavom sedmim izreke, obavezani su tuženi BB, GG, DD i VV da tužiocu solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 291.030,00 dinara. Stavom osmim izreke, obavezan je tužilac da tuženom Preduzeću „Grafotehna“ d.o.o. iz Beograda naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 60.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4609/20 od 18.11.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P 2481/17 od 03.02.2020. godine u stavu trećem, četvrtom, petom i šestom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P 2481/17 od 03.02.2020. godine u stavu drugom izreke i obavezani su tuženi VV, GG i DD da tužiocu na ime naknade štete isplate iznos od po 35.803,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 07.11.2019. godine do isplate, dok se tužbeni zahtev odbija: u iznosu od 233.266,20 dinara, u odnosu na tuženog BB; za razliku od 35.803,38 dinara do 116.289,40 dinara za tuženog GG; za razliku od 35.803,38 dinara do 100.364,00 dinara za tuženu DD i za razliku od 35.803,38 dinara do 122.234,50 dinara za tuženog VV, sve sa zakonskom zateznom kamatom na odbijajući deo iznosa počev od 07.11.2019. godine do isplate. Stavom trećim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu sedmom izreke presude Drugog osnovnog suda u Beogradu P 2481/17 od 03.02.2020. godine, tako što su obavezani tuženi VV, GG i DD da tužiocu solidarno na ime parničnih troškova isplate iznos od 376.090,00 dinara, a tužilac da tuženom BB na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 69.750,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka, sadržano u stavu osmom izreke presude Drugog osnovnog suda u Beogradu P 2481/17 od 03.02.2020. godine, i obavezan je tužilac da tuženom PD „Grafotehna“ d.o.o. iz Beograda naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 75.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u odnosu na odluku o troškovima postupka -delu kojim su obavezani tužioci da tuženom na ime troškova postupka isplate iznos od 376.090,00 dinara, tuženi su blagovremeno izjavili reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku u vezi člana 420. stav 6. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/2014, 87/2018, 18/2020 - u daljem tekstu ZPP) i ocenio da revizija tuženih nije dozvoljena.

Kada je za izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, na osnovu člana 28. stav 1. ZPP, uzima se samo vrednost glavnog duga, dok se prema stavu 2. istog člana, kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja kao i parnični troškovi ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni dug.

U konkretnom slučaju, revizija je izjavljena protiv rešenja kojim je odlučeno o troškovima postupka, što u ovoj pravnoj stvari ne predstavlja glavni zahtev, već sporedno potraživanje, zbog čega revizija tuženih nije dozvoljena.

U postupku po reviziji izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka ne primenjuje se odredba člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP.

Iz navedenih razloga Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u izreci.

Odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na reviziju obzirom da isti nisu bili potrebni za vođenje postupka, u smislu člana 154.ZPP, zbog čega je odlučeno kao u stavu dva izreke shodno članu 165. stav 1. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić