Rev 5311/2021 3.19.1.25.1.4; 3.1.2.8.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5311/2021
26.05.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Zorana Hadžića, Dragane Mirosavljević i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Branovački, advokat iz ..., protiv tuženih Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, sa sedištem u Beogradu, BB iz ..., Republika ... i VV iz ..., čiji je punomoćnik Zarija Kornel, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1700/19 od 01.03.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 26.05.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1700/19 od 01.03.2019. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1700/19 od 01.03.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1700/19 od 01.03.2019. godine, odbijena je, kao neosnovana, žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 25346/16 od 18.09.2018. godine u stavovima prvom i drugom izreke, kojima je odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtev da se obavežu tuženi Republika Srbija i VV iz ... da tužiocu solidarno isplate, na ime naknade materijalne štete u vidu izgubljene dobiti iznos od 11.765,09 evra u dinarskoj protivvrednosti po kursu po kom banka vrši isplatu efektivne strane valute u mestu isplate, a na dan isplate, sa kamatom koju propisuje Evropska centralna banka od 16.09.2017. godine do isplate i na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih patnji i straha iznos od 10.000 evra, u dinarskoj protivvrednosti po kursu po kom banka vrši isplatu efektivne strane valute u mestu isplate, a na dan isplate, sa kamatom koju propisuje Evropska centralna banka od 22.05.1995. godine do isplate i utvrđeno da je tužba tužioca povučena u odnosu na tuženog BB.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011…18/2020, daljem tekstu: ZPP).

Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prava iz čl. 155. i 189. Zakona o obligacionim odnosima, u vezi člana 3. stav 1. Zakona o posebnim uslovima prometa nepokretnosti, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev za naknadu materijalne štete (izgubljena dobit zbog nekorišćenja kuće) i nematerijalne štete (pretrpljene duševne patnje i strah zbog uzurpiranja imovine), jer tužilac nije dokazao postojanje uzročno- posledične veze između štete koju tvrdi da je pretrpeo i radnji tuženih. Naime, tužilac je 1983. godine pred sudom overio „Saglasnost“ da BB (u odnosu na koga je tužba povučena) može nesmetano da koristi kat.parc. .. KO ..., u površini od 700 m2, na kojoj se nalazi manja zgrada, pošto je tu nepokretnost tužilac prodao 1978. godine kada mu je BB isplatio kupoprodajnu cenu u celosti i ušao u posed. Pravnosnažnom presudom Trećeg opštinskog suda u Beogradu od 13.12.2000. godine utvrđena je ništavost ugovora o kupoprodaji nepokretnosti zaključenog i overenog pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu 24.11.1992. godine između BB kao prodavca i VV kao kupca, čiji je predmet prenos prava svojine na kući izgrađenoj na kat. parc .. KO ... (za čije zaključenje je Republika Srbija, Resor za imovinsko pravne poslove dala naknadno saglasnost 23.02.1993. godine) i obavezan je tuženi VV da se sa svim licima i stvarima iseli iz kuće i istu preda ovde tužiocu. Ovo zbog toga što je službeno lice, radnik suda na overi ugovora, prilikom overe navedenog ugovora izvršio krivično delo falsifikovanja službene isprave i zloupotrebe službenog položaja iz člana 242. stav 1. i člana 248. stav 1. Krivičnog zakona RS, za koja je oglašen krivim presudom Trećeg opštinskog suda u Beogradu K 54/98 od 25.06.1998. godine. Ocenjeno je da, shodno navedenom, tužilac nije dokazao da je imao pravo svojine ili neko drugo pravo na kući koja je bila predmet ništavog ugovora o kupoprodaji, jer je istu prethodno prodao i predao BB, pa se posledice ništavosti ugovora o kupoprodaji zaključenog između BB i VV ne protežu na njega, bez obzira što je u postupku izvršenja presude o ništavosti ugovora sporna kuća predata tužiocu. Upravo radnja tužioca („saglasnost“ data BB) je doprinela eventualnoj šteti koju je tužilac pretrpeo zbog nekorišćenja sporne nepokretnosti.

Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da su nižestepene odluke u skladu sa praksom i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog kasacionog suda, zbog čega nema uslova za odlučivanje u reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Pored toga, tužilac nije uz reviziju dostavio pravnosnažne presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju u istoj ili bitno sličnoj činjenično - pravnoj situaciji.

Iz izvedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5., u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija tužioca nije dozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 22.05.1995.godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude je iznos od 21.765,09 evra, u dinarskoj protivvrednosti. Prvostepena presuda doneta je 18.09.2018. godine. Drugostepena presuda je doneta 01.03.2019. godine.

Kako u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to revizija tužioca nije dozvoljena, u smislu člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća-sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić