Rev 70/2015 autorsko pravo

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 70/2015
12.11.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milomira Nikolića, predsednika veća, Slađane Nakić-Momirović i Biljane Dragojević, članova veća, u pravnoj stvari tužilaca D.M. iz B. i V.M. iz B., čiji je zajednički punomoćnik N.V., advokat iz B., protiv tuženog P.z.s.d. O.&T.M. d.o.o. iz B., čiji je punomoćnik V.R., advokat iz B., radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4772/14 od 01.10.2014. godine, u sednici održanoj 12.11.2015. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4772/14 od 01.10.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Međupresudom Višeg suda u Beogradu P 20029/10 od 29.10.2013. godine, u prvom stavu izreke, utvrđeno je da je tužilac D.M. iz B. autor dela … komična opera u dva dela, adaptacija, dramaturška obrada i libreto u prozi D.M. po istoimenoj komediji Nikola Makijavelija, kao i da je tužilja V.M. iz B. autor dela – stihovi za … komičnu operu u dva dela, po libretu i adaptaciji D.M., istoimene komedije Nikola Makjevelija, sa verzijama, na osnovu kojih autorskih dela je …. godine premijerno prikazana istoimena opera tuženog O.&T.M. iz B., kao i da je osnovano potraživanje tužioca D.M. na ime naknade imovinske i neimovinske štete zbog povrede moralnih i imovinskih autorskih prava, kao i potraživanje tužilje V.M. na ime naknade imovinske štete, zbog povrede imovinskih autorskih prava. U drugom stavu izreke, odlučeno je da se zastane sa postupkom u pogledu raspravljanja o visini i o preostalom delu tužbenog zahteva, kao i o troškovima postupka, do pravnosnažnosti međupresude.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4772/14 od 01.10.2014. godine, odbijena je žalba tuženog kao neosnovana i potvrđena međupresuda Višeg suda u Beogradu P 20029/10 od 29.10.2013. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužioci su dali odgovor na reviziju.

Ispitujući pobijanu presudu, na osnovu člana 399. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 125/04 i 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Takođe, nisu učinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se u reviziji ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac D.M. iz B. je počev od …. godine, kada je zasnovao radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog, bio na radnom mestu umetničkog direktora u muzičko-scenskom sektoru, sve do …. godine kada mu je radni odnos prestao. U tom periodu je napisao libreto u prozi, uradio dramaturšku obradu i adaptaciju za komičnu operu … , prema istoimenoj komediji Nikola Makijavelija, iako njegove radne obaveze, kao umetničkog direktora u muzičko-scenskom sektoru, nisu obuhvatale ni pisanje libreta, niti dramaturšku obradu i adaptaciju za operu. Tužilja V.M., supruga tužioca D.M., na osnovu navedenog libreta, a na zahtev kompozitora, napisala je stihove za ovu komičnu operu. Tuženi je komponovanje opere poverio kompozitoru I.J., koji je ovu operu komponovao, na osnovu libreta tužioca prvog reda i na osnovu stihova tužilje drugog reda. Uprkos želji tužioca prvog reda da ovu operu i režira, tuženi je režiju poverio drugom licu (S.U.). Tuženi je u sredstvima javnog informisanja reklamirao ovu operu, označavajući pri tom tužioca prvog reda kao libretistu i tužilju drugog reda kao autora stihova. U prvobitnom notnom materijalu podeljenom umetnicima koji su učestvovali u izvođenju, a koji je štampao tuženi, bila su označena imena tužilaca kao autora. U štampanom programu za predstavu, na plakatu za komičnu operu kao i na kasnije urađenim primercima partitura i klavirskih izvoda izostavljeno je ime tužioca D.M., ili oba tužioca, a tamo gde je tužilja V.M. navedena kao autor stihova, pogrešno je napisano da su stihovi napisani po drami Nikole Makjevelija, čime je izostavljeno da se radi o stihovima po libretu D.M.. Ova komična opera postavljena je i izvođena na sceni tuženog i to premijerno dana …. godine. Tuženi pri tom tužiocima nije isplatio ni autorski honorar. Tužioci su registrovali svoja autorska dela, tako da je tužilac D.M. autor dela … komična opera u dva dela – adaptacija, dramaturška obrada i libreto u prozi po istoimenoj komediji Nikola Makijavelija, a tužilja V.M., autor dela stihovi za … – komičnu operu u dva dela, po libretu i adaptaciji D. M. istoimene komedije Nikole Makijavelija.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da su tužioci navedenih autorskih dela, te da je osnovano potraživanje tužioca D.M. na ime naknade imovinske i neimovinske štete zbog povrede moralnih i imovinskih autorskih prava, kao i potraživanje tužilje V.M., na ime naknade imovinske štete zbog povrede imovinskih autorskih prava.

Odredbom člana 2. stav 1. Zakona o autorskih i srodnim pravima („Službeni glasnik SCG“ broj 61/2004), koji se u konkretnom slučaju primenjuje, propisano je da je autorsko delo originalna duhovna tvorevina autora, izražena u određenoj formi, bez obzira na njegovu umetničku, naučnu i drugu vrednost, njegovu namenu, veličinu, sadržinu i način ispoljavanja, kao i dopuštenost javnog saopštavanja njegove sadržine. Članom 8. istog zakona, propisano je da autor uživa moralna i imovinska prava u pogledu svog autorskog dela od trenutka nastanka autorskog dela. Odredbom člana 9. stav 1. istog zakona, propisano je da je autor fizičko lice koje je stvorilo autorsko delo (u daljem tekstu: delo). Članom 14. istog zakona propisano je da autor ima isključivo pravo da mu se prizna autorstvo na njegovom delu. Odredbom člana 15. stav 1. istog zakona, propisano je da autor ima isključivo pravo da njegovo ime, pseudonim ili znak budu naznačeni na svakom primerku dela, odnosno navedeni prilikom svakog javnog saopštavanja dela, izuzev ako je to, s obzirom na konkretni oblik javnog saopštavanja dela, tehnički nemoguće ili necelishodno. Članom 16. istog zakona propisano je da autor ima isključivo pravo da objavi svoje delo i odredi način na koji će se ono objaviti, kao i da, do objavljivanja dela, samo autor ima isključivo pravo da javno daje obaveštenje o sadržini dela ili da opisuje svoje delo. Članom 19. istog zakona, propisano je da autor ima pravo na ekonomsko iskorišćavanje svog dela, kao i dela koje je nastalo preradom njegovog dela, te da za svako iskorišćavanje autorskog dela od strane drugog lica autoru pripada naknada, ako ovim zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno. Članom 25. istog zakona, propisano je da autor ima isključivo pravo da drugome zabrani ili dozvoli izvođenje svog dela, kao i da se izvođenje, u smislu stava 1. ovog člana, smatra javno saopštavanje nescenskih dela (govor, muzika) uživo pred publikom. Odredbama člana 177. stav 1. tačka 1. istog zakona, propisano je da nosilac autorskog prava, interpetator, proizvođač fonograma, proizvođač videograma, proizvođač emisije, proizvođač baze podataka i sticalac isključivih ovlašćenja na autorska i srodna prava može tužbom da zahteva naročito utvrđenje povrede prava, dok je u stavu 2. propisano da autor, odnosno interpetator, ima pravo na tužbu za naknadu neimovinske štete zbog povrede svojih moralnih prava.

Kako tuženi nije označio tužioce kao autore navedenih dela, niti im je isplatio autorski honorar, povredio je njihova autorska prava iz citiranih odredaba Zakona o autorskim i srodnim pravima, jer je na osnovu njihovih autorskih dela, na sceni tuženog, postavljena i izvođena komična opera …, prema istoimenoj komediji Nikola Makijavelija i to premijerno dana … . godine.

Sud je cenio navode revizije, pa je našao da su neosnovani, jer predstavljaju ponavljanje navoda koji su isticani u žalbi protiv prvostepene presude, a koje je drugostepeni sud pravilno ocenio kao neosnovane i za tu ocenu dao jasne i dovoljne razloge koje ovaj sud u svemu prihvata. Istovremeno se navodima o pogrešnoj primeni materijalnog prava ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što nije dozvoljeno, u smislu člana 398. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu člana 405. Zakona o parničnom postupku, doneta je odluka kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Milomir Nikolić,s.r.