Rev 7251/2021 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 7251/2021
12.05.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužilja AA, BB i VV, svih iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Stevan Protić, advokat iz ..., protiv tuženog GG iz ..., čiji je punomoćnik Nenad Babić, advokat iz ... i kao pravnog sledbenika iza pok. DD, biv. iz ..., radi utvrđenja po tužbi i protivtužbi, odlučujući o reviziji tuženog-protivtužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1679/21 od 22.06.2021. godine, u sednici održanoj 12.05.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog-protivtužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1679/21 od 22.06.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P 14909/12 od 25.02.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijen je predlog tuženog kojim je tražio da se sa ovim postupkom zastane do pravnosnažnog okončanja postupka po tužbi od 21.02.2020. godine, podnetoj Trećem osnovnom sudu u Beogradu. Stavovima drugim i trećim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilja, pa je utvrđeno da zaostavštinu pok. ĐĐ, biv. iz ... u odnosu na izgrađeno vanknjižno stanje nepokretnosti čini pravo suvlasništva na 1150/10000 idealnih delova na nepokretnosti – porodične stambene zgrade strukture -2, -1, Pr+Sp+Pk, koja se nalazi u ul. ... i ..., izgrađena na kat.parc ... KO ..., upisana u list nepokretnosti ... KO ..., kao zgrada br. 2 Pr+Sp, što predstavlja ½ idealnih delova stana površine 95 m2 na prvom spratu i ½ idealnih delova garaže koja se nalazi sa desne strane gledano sa ulice, u suterenu iste zgrade i prava korišćenja 1150/1000 idealnih delova kat.parc. ..., površine 1 ar 28 m2 zemljišta pod zgradom upisana u list nepokretnosti ... KO ..., potrebne za redovnu upotrebu opisane nepokretnosti i tužbeni zahtev tužilje VV i utvrđeno da je po osnovu sticanja u bračnoj zajednci sa pok. ĐĐ stekla pravo suvlasništva na 1150/10000 idealnih delova na navedenim nepokretnostima i pravo korišćenja 1150/1000 idealnih delova kat.parc. ..., a što je tuženi-protivtužilac dužan da prizna i trpi da se ovaj deo izdvoji iz zaostavštine pok. EE, biv. iz ..., pa je izdvojeno iz zaostavštine pok. EE, biv. iz ... u odnosu na navedene nepokretnosti 2300/10000 idealnih delova (sve bliže opisano u stavovima drugom i trećem izreke). Stavom četvrtim izreke, odbačena je tužba u delu kojim su tužilje tražile da zaostavštinu pok. ĐĐ, biv. iz ... predstavlja pravo suvlasništva i pravo korišćenja na 29/100 idealnih delova na nepokretnostima bliže navedenim u ovom stavu izreke, sve u odnosu na uknjiženo stanje nepokretnosti. Stavom petim izreke, odbačena je tužba tužilje VV, kojim je tražila da se utvrdi pravo vlasništva po osnovu sticanja u bračnoj zajednici na 29/100 idealnih delova na nepokretnostima bliže navedenim u ovom stavu izreke, a sve u odnosu na uknjiženo stanje nepokretnosti. Stavom šestim izreke, usvojen je protivtužbeni zahtev tuženog, pa je utvrđeno da je na osnovu gradnje vanknjižni nosilac prava susvojine na 3900/10000 idealnih delova na nepokretnostima bliže navedenim u ovom stavu izreke, što predstavlja 1/1 stana u potkrovlju i 1/1 prostorija u suterenu i prostorija bliže navedenih u ovom stavu izreke, kao i nosilac prava korišćenja na 3900/10000 idealnih delova kat.parc. br. ..., pa je ovaj deo izdvojen iz zaostavštine pok. EE. Stavom sedmim izreke, odbijen je protivtužbeni zahtev kojim je tuženi tražio da se utvrdi da je po osnovu svog doprinosa u uvećanju imovine ostavioca pok. EE vanknjižni nosilac prava svojine sa ½ idealnog dela na nepokretnostima bliže navedenim u ovom stavu izreke, kao i isključivi nosilac prava korišćenja na kat.parc. br. ... i da se ovaj deo izdvoji iz zaostavštine pok. EE. Stavom osmim izreke, usvojen je protivtužbeni zahtev tuženog i utvrđeno da zaostavštinu pok. DD po osnovu sticanja u bračnoj zajednici sa pok. EE, biv. iz ... čini pravo susvojine na 1400/10000 idealnih delova na nepokretnostima bliže navedenim u ovom stavu izreke, a koju predstavlja ½ idealnog dela stana u prizemlju i ½ garaže u suterenu, te 1400/10000 idealnih delova kat.parc. br. ..., te je navedeni deo izdvojen iz zaostavštine pok. EE. Stavom devetim izreke, odbijen je protivtužbeni zahtev kojim je tuženi tražio da se utvrdi da zaostavštinu pok. DD čini pravo susvojine na ¼ idealnog dela nepokretnosti bliže navedene u ovom stavu izreke, kao i pravo korišćenja na kat.parc. br. ... Stavom desetim izreke, odbijen je kao preuranjen protivtužbeni zahtev tuženog kojim je tražio da se utvrdi da je po osnovu nasleđivanja na osnovu testamenta iza pok. DD nosilac prava susvojine na ¼ idealnog dela nepokretnosti bliže navedene u ovom stavu izreke koja je izgrađena na na kat.parc. br. ..., kao i pravo korišćenja na navedenoj parceli. Stavom jedanaestim izreke, tuženi je obavezan da tužiljama naknadi troškove postupka od 3.132.900,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Dopunskom presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P 14909/12 od 25.12.2020. godine, stavovima prvim i drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev, kojim su tužilje tražile da se utvrdi da zaostavštinu pok. EE, biv. iz ... u odnosu na izgrađeno vanknjižno stanje nepokretnosti čini pravo suvlasništva na 119/10000 idealnih delova na nepokretnostima bliže navedenim u ovom stavu izreke, kao i prava korišćenja na 119/10000 idealnih delova kat.parc. br. ..., odnosno za razliku između traženog i dosuđenog suvlasničkog udela iz stava drugog izreke prvostepene presude i tužbeni zahtev kojim je tužilja VV tražila da se utvrdi da je po osnovu sticanja u bračnoj zajednci sa pok. ĐĐ u odnosu na izgrađeno vanknjižno stanje nepokretnosti stekla pravo suvlasništva na 119/10000 idealnih delova i pravo korišćenja na 119/10000 idealnih delova na nepokretnostima bliže navedenim u ovom stavu izreke, odnosno za razliku između traženog i dosuđenog suvlasničkog udela iz stava trećeg izreke prvostepene presude. Stavom trećim izreke, odbijen je protivtužbeni zahtev tženog na 402/10000 idealnih delova prava susvojine i prava korišćenja na nepokretnostima bliže navedenim u ovom stavu izreke, odnosno za razliku između traženog i dosuđenog iz stava šestog izreke prvostepene presude. Stavom četvrtim izreke, odbijen je protivtužbeni zahtev tuženog kojim je tražio da se utvrdi da zaostavštinu pok. DD, po osnovu sticanja u bračnoj zajednici sa pok. EE čini pravo susvojine i pravo korišćenja na 150/10000 idealnih delova nepokretnosti bliže navedenim u ovom stavu izreke, odnosno za razliku između traženog i dosuđenog iz stava osmog izreke prvostepene presude.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1679/21 od 22.06.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tuženog-protivtužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavu sedmom izreke. Stavom drugim izreke, odbijene su žalbe tužilja-protivtuženih i tuženog-protivtužioca i potvrđena dopunska presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P 14909/12 od 25.12.2020. godine u stavovima prvom, drugom i trećem izreke. Stavom trećim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu drugom izreke, tako što je utvrđeno da zaostavštinu pok. ĐĐ u odnosu na izgrađeno vanknjižno stanje nepokretnosti čini pravo suvlasništva na 1000/10000 idealnih delova na nepokretnosti bliže navedenim u ovom stavu izreke, što predstavlja po 1/3 idealnih delova stana površine 95 m2 i garaže koja se nalazi sa desne strane gledano sa ulice u suterenu iste zgrade, kao i prava korišćenja 1000/10000 idealnih delova predmetne katastarske parcele, a što je tuženi dužan da prizna i trpi da se ovaj deo izdvoji iz zaostavštine pok. EE, biv. iz ..., dok se za preostali suvlasnički udeo od 150/10000 na predmetnim nepokretnostima tužbeni zahtev tužilja odbija. Stavom četvrtim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu trećem izreke, tako što je utvrđeno da je po osnovu sticanja u bračnoj zajednici sa pok. ĐĐ u odnosu na izgrađeno vanknjižno stanje nepokretnosti tužilja VV stekla pravo suvlasništva na 1000/10000 idealnih delovi na nepokretnosti – porodična stambena zgrada bliže opisana u ovom stavu izreke, kao i pravo korišćenja na 1000/10000 idealnih delova kat.parc. br. ..., potrebne za redovnu upotrebu opisane nepokretnosti, što je tuženi dužan da prizna i trpi da se ovaj deo izdvoji iz zaostavštine pok. EE, pa je izdvojeno iz zaostavštine u odnosu na izgrađeno vanknjižno stanje nepokretnosti 2000/10000 idealnih delova na navedenoj nepokretnosti, što predstavlja 2/3 stana površine 95 m2 na prvom spratu opisane nepokretnosti i 2/3 jedne garaže koja se nalazi sa desne strane gledano sa ulice u suterenu iste zgrade, kao i pravo korišćenja 2000/10000 idealnih delova kat.parc. br ..., potrebne za upotrebu opisane nepokretnosti, dok je odbijen tužbeni zahtev tužilja za preostali suvlasnički udeo od 150/10000 na predmetnim nepokretnostima. Stavom petim izreke, preinačena je presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P 14909/12 od 25.02.2020. godine u stavu devetom izreke, dopunjene dopunskom presudom istog suda P 14909/12 od 25.12.2020. godine u stavu četvrtom izreke, tako što je utvrđeno da zaostavštinu pok. DD po osnovu sticanja u bračnoj zajednici sa pok. EE čini pravo susvojine na još 650/10000 idealnih delova predmetne porodične stambene zgrade, te pravo korišćenja sa udelom od 650/10000 idealnih delova kat.parc. br 6479 (preko utvrđenog udela od 1400/10000 stavom osmim izreke, odnosno ukupno 2050/10000 udela), te je navedeni deo izdvojen iz zaostavštine pok. EE, dok je odbijen protivtužbeni zahtev tuženog u preostalom delu između ukupno dosuđenog udela od 2050/10000 do traženog udela od 1/4, odnosno za utvrđenje suvlasničkog udela od 450/10000 na predmetnoj nepokretnosti. Stavom šestim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima sadržano u stavu jedanaestom izreke i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove prvostepenog i drugostepenog postupka. Stavom sedmim izreke, utvrđeno je da je žalba tuženog povučena u delu kojim je izjavljena protiv stava prvog i desetog izreke prvostepene presude.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je izjavio reviziju pozivajući se na član 403. stav 2. tačka 2. ZPP, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ocenjujući dozvoljenost revizije, primenom člana 401. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 125/04 i 111/09), koji se u konkretnom slučaju primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11), a u vezi člana člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ broj 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 55/14), koji reguliše dozvoljenost revizije u svim sporovima koji nisu pravnosnažno rešeni do 31.05.2014. godine, odnosno do dana stupanja na snagu ovog zakona, propisano je da je revizija dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijenog dela prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

U konkretnom slučaju tužba radi utvrđenja podneta je 27.09.1999. godine, a protivtužba 19.10.1999. godine. Delimičnom presudom Petog opštinskog suda u Beogradu P 2167/99 od 01.10.2007. godine usvojen je tužbeni zahtev tužilja, a presudom Okružnog suda u Beogradu Gž 3643/08 od 15.05.2008. godine, ukinuta je prvostepena presuda i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Pravnosnažna presuda doneta je 22.06.2021. godine. U tužbi kao ni u protivtužbi nije označena vrednost predmeta spora, kao ni u podnesku od 30.11.2015. godine (kojim je preciziran tužbeni zahtev) i podnesku od 26.11.2015. godine (kojim je preciziran protivtužbeni zahtev), niti je to učinjeno do okončanja postupka pred prvostepenim sudom ali je određena sudska taksa na prvostepenu presudu od 35.300,00 dinara (po tužbi) i od 39.300,00 dinara (po protivtužbi).

U konkretnoj pravnoj stvari se radi o sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na nenovčano potraživanje, pri čemu vrednost predmeta spora nije određena ni u tužbi, ni u protivtužbi, a ni tokom postupka. Taksa na prvostepenu presudu određena u visini od 35.300,00 dinara (po tužbi) i od 39.300,00 dinara (prema taksi odmerenoj 10.08.2020. godine) za protivtužbu. Prema stanovištu Vrhovnog kasacionog suda, kada vrednost predmeta spora nije označena u tužbi niti je označena ili utvrđena naknadno do pravnosnažnog okončanja postupka, vrednost predmeta spora se utvrđuje prema određenoj, odnosno naplaćenoj sudskoj taksi. Taksenom tarifom – tarifni broj 1. Zakona o sudskim taksama („Službeni glasnik RS“, br. 28/94....95/18), propisano je da se taksa u iznosu od 35.300,00 dinara plaća za tužbu prema vrednosti predmeta spora od 600.000,00 dinara, a u iznosu od 39.300,00 dinara za tužbu prema vrednosti predmeta spora od 1.000.000,00 dinara.

Imajući u vidu da se u ovoj pravnoj stvari radi o imovinsko-pravnom sporu u kome se tužbeni i protivtužbeni zahtevi odnose na nenovčano potraživanje, u kome je pravnosnažna odluka doneta posle 31.05.2014. godine, i u kome je taksa na prvostepenu presudu određena u iznosu koji odgovara vrednosti predmeta spora od 600.000,00 dinara po tužbi, odnosno od 1.000.000,00 dinara po protivtužbi, što predstavlja iznos koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra na dan preinačenja tužbe od 30.11.2015. godine, odnosno 26.11.2015. godine, to je Vrhovni kasacioni sud našao da revizija nije dozvoljena, primenom člana člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama ZPP.

Činjenica da je drugostepeni sud delimično preinačio prvostepenu presudu i odlučio o zahtevima stranaka nije od uticaja na ocenu dozvoljenosti revizije, jer se član 403. stav 2. tačka 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20) na konkretni slučaj ne može primeniti, budući da je parnica pokrenuta pre 01.02.2012. godine.

Na osnovu iznetog, primenom člana 404. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić