Rev 782/2020 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.19.1.10; troškovi postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 782/2020
04.06.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić, Gordane Komnenić, Biserke Živanović i Božidara Vujičića, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Mihajlo Bulajić, advokat iz ..., protiv tužene Nacionalne službe za zapošljavanje Beograd, Filijala Prokuplje, radi uplate doprinosa, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Prokuplju Gž 2004/18 od 24.10.2019. godine, u sednici održanoj 04.06.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja o troškovima sadržanog u stavu drugom izreke presude Višeg suda u Prokuplju Gž 2004/18 od 24.10.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

PREINAČUJE SE rešenje o troškovima sadržano u stavu drugom izreke presude Višeg suda u Prokuplju Gž 2004/18 od 24.10.2019. godine, tako što se žalba tužene odbija, kao neosnovana i POTVRĐUJE presuda Osnovnog suda u Prokuplju P 457/18 od 10.09.2018. godine u stavu drugom izreke.

OBAVEZUJE SE tužena da tužiocu naknadi troškove revizijskog postupka od 12.000,00 dinara, u roku od 8 dana od dana prijema ovog rešenja.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Prokuplju P 457/18 od 10.09.2018. godine, stavom prvim izreke usvojen je tužbeni zahtev, pa je obavezana tužena da tužiocu izvrši uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje nadležnom fondu PIO za period od maja 2015. godine do juna 2015. godine na osnovice bliže navedene u ovom stavu izreke. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 21.000,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Prokuplju Gž 2004/18 od 24.10.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i prvostepena presuda potvrđena u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom izreke prvostepene presude, te umesto što je tužena obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 21.000,00 dinara, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u stavu drugom izreke drugostepene presude tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, na osnovu člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da su ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14 i 87/18), zbog potrebe razmatranja pravnih pitanja vezanih za troškove postupka, s obzirom da postoji neujednačena sudska praksa po ovom pitanju. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući pobijanu odluku u smislu člana 408. u vezi člana 420. Zakona o parničnom postupku Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev i obavezao tuženu da u korist tužioca izvrši uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje nadležnom fondu PIO na osnovce bliže određene u izreci. S obzirom da je tužilac uspeo u sporu obavezao je tuženu da mu naknadi troškove postupka od 21.000,00 dinara primenom članova 153. i 154. ZPP, a koji se odnose se na troškove koje je imao za zastupanje od strane punomoćnika iz reda advokata i to: na ime sastava tužbe 6.000,00 dinara i na ime pristupa na dva održana ročišta od po 7.500,00 dinara prema važećoj AT.

Drugostepeni sud je preinačio odluku o troškovima postupka i odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, obrazlažući odluku da je tužilac u postupku u kome je potraživao novčanu naknadu imao mogućnost da potražuje i doprinose za PIO.

Vrhovni kasacioni sud smatra da se osnovano revizijom ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Odredbom člana 153. stav 1. ZPP propisano je da je stranka koja u celini izgubi parnicu dužna da protivnoj stranci naknadi troškove, a članom 154. stav 1. istog zakona da će sud prilikom odlučivanja koji će se troškovi naknaditi stranci uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. Prema članu 156. ZPP tužilac će naknaditi tuženom parnične troškove ako tuženi nije dao povod za tužbu i ako je priznao tužbeni zahtev u odgovoru na tužbu, odnosno na pripremnom ročištu, a ako se ono ne održava onda na glavnoj raspravi pre nego što se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari.

Imajući u vidu sadržinu citiranih zakonskih odredaba, kao i ishod ove parnice, pravilno je prvostepeni sud odlučio kada je obavezao tuženu da tužiocu naknadi troškove postupka koji su bili nužni i neophodni. Naime, načelo ekonomičnosti postupka nijednom zakonskom odredbom nije propisano kao osnov za nedosuđivanje troškova parničnog postupka, a naročito ne u situaciji kada je stranka u celosti uspela u sporu, dok razlog pravičnosti može biti od uticaja na odluku o troškovima samo u sporovima iz oblasti porodičnih odnosa.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je preinačio drugostepenu odluku o troškovima postupka i na osnovu člana 416. stav 1. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Tužilac je uspeo u postupku po reviziji, pa mu, na osnovu člana 153. i 154. ZPP, pripadaju i opredeljeni troškovi ovog postupka, koji su dosuđeni u visini od 12.000,00 dinara na osnovu Tarifnog broja 13. Tarife o nagradama i naknadama za rad advokata („Službeni glasnik RS“, br. 121/12).

Na osnovu iznetog, primenom člana 165. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić