Rev 835/2020 3.19.1.25.1.4 posebna revizija; 3.19.1.25.1.3 dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 835/2020
11.03.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić, Gordane Komnenić, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Joksović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Visoki savet sudstva, Privredni sud u Somboru, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Subotici, radi novčanog obeštećenja zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 367/19 od 26.07.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 11.03.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca AA iz ..., izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 367/19 od 26.07.2019. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca AA iz ..., izjavljena protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 367/19 od 26.07.2019. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca AA iz ..., za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vrbasu, Sudska jedinica u Kuli Prr 64/18 od 17.01.2019. godine, stavom prvim izreke, odlučeno je da se tužbeni zahtev tužioca delimično usvaja. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da tužiocu isplati na ime novčanog obeštećenja zbog povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku, iznos od 400 evra u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate, prema srednjem kursu NBS, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.01.2019. godine, kao dana presuđenja, pa do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 19.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je deo tužbenog zahteva tužioca za isplatu preko dosuđenog iznosa od 400 evra do traženih 360.000,00 dinara na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate.

Presudom Višeg suda u Somboru Gžrr 367/19 od 26.07.2019. godine, stavom prvim izreke, žalbe tužioca i tužene su odbijene, a presuda Osnovnog suda u Vrbasu, Sudska jedinica u Kuli Prr 64/18 od 17.01.2019. godine, je potvrđena u pobijanom odbijajućem delu odluke o glavnoj stvari i u delu odluke o troškovima postupka. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, a predložio je da se o reviziji odlučuje kao o posebno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi ujednačavanja sudske prakse.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 87/2018), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Vrhovni kasacioni sud nalazi da u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, za odlučivanje o reviziji tužioca, kao izuzetno dozvoljenoj, pošto ne postoji potreba razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa i ujednačavanja sudske prakse, niti novog tumačenja prava, uzimajući u obzir vrstu spora, sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge za usvajanje tužbenog zahteva. Pravnosnažnom presudom odlučeno je o zahtevu tužioca za novčano obeštećenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Privrednim sudom u Somboru St 11/10, imajući u vidu da je Privredni sud u Somboru, rešenjem R4 st 125/2018 od 09.03.2018. godine, usvojio prigovor predlagača, AA iz ..., ovde tužioca i utvrdio da je predlagaču povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, u gore navedenom predmetu. Visinu novčanog obeštećenja nižestepeni sudovi su tužiocu odmerili u smislu odredbe člana 30. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (''Službeni glasnik RS'' br. 40/2015), primenom merila za ocenu trajanja suđenja u razumnom roku, propisanim tom odredbom Zakona. Tužilac u reviziji ukazuje na neujednačenu sudsku praksu u pogledu odlučivanja o visini novčanog obeštećenja, na osnovu priložene odluke iz druge parnice. Međutim, iz sadržaja presude priložene uz reviziju, vidi se da se ne radi o identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao što je u ovoj parnici. Visina novčanog obeštećenja određuje se u svakom konkretnom slučaju, primenom merila za ocenu trajanja suđenja u razumnom roku, propisanih odredbom člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, kao što su: složenost predmeta suđenja; postupanje nadležnog državnog organa i stranaka tokom postupka; značaj predmeta suđenja po stranku; ponašanje stranaka tokom postupka; a to su činjenice koje u predmetima nisu identične.

Iz izloženih razloga Vrhovni kasacioni sud nalazi da u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca, pa je odluka kao u stavu prvom izreke ovog rešenja doneta u smislu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije tužioca, u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Tužilac je tužbu sudu podneo dana 08.08.2018. godine, sa zahtevom za novčano obeštećenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 800 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate. Podneskom od 27.12.2018. godine, tužilac je tužbu preinačio povećanjem tužbenog zahteva na iznos od 3.000 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate.

Odredbom člana 27. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, propisano je da nezavisno od vrste i visine tužbenog zahteva, u postupku pred sudom, shodno se primenjuju odredbe o sporovima male vrednosti iz zakona kojim se uređuje parnični postupak (stav 1.) i da revizija nije dozvoljena (stav 3.).

Sporovi male vrednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost od 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, shodno odredbi člana 468. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti, revizija nije dozvoljena, jer je tako propisano odredbom člana 479. stav 6. istog Zakona.

Na osnovu citiranih odredbi zakona, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu drugom izreke ovog rešenja doneo u smislu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku.

Odluka o zahtevu za naknadu troškova postupka po reviziji sadržana u stavu trećem izreke ovog rešenja doneta je u smislu odredbe člana 153.stav 1 i 165.stav 1. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu da tužilac nije uspeo u tom postupku.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić