Rev 850/2016 stvarno pravo; pravo preče kupovine

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 850/2016
17.05.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milomira Nikolića, predsednika veća, Slađane Nakić-Momirović i Marine Govedarica, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Goran Mandić, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ... i VV iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Radoslav Čokić, advokat iz ..., radi utvrđenja i predaje poseda, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1310/15 od 14.10.2015. godine, u sednici održanoj 17.05.2018. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1310/15 od 14.10.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu, Sudske jedinice u Novom Bečeju P 184/14 od 25.03.2015. godine, usvojen je tužbeni zahtev i utvrđeno da je ništav kupoprodajni ugovor zaključen između tuženog BB kao prodavca i tuženog VV kao kupca, dana 25.10.2011. godine overenog pred Osnovnim sudom u Zrenjaninu pod Ov.3 ..., čiji je predmet poljoprivredno zemljište i to kp.br. ... KO ..., zbog povrede prava preče kupovine tužioca, s tim da se ponovo izvrši uknjižba u registar nepokretnosti na ovom zemljištu u korist prodavca po pravnosnažnosti presude. Utvrđeno je da tužilac ima pravo preče kupovine kp.br. ... površine 1 hektar 30 ari 27m2 KO ..., pod istim uslovima koji su navedeni u kupoprodajnom ugovoru overenom pred Osnovnim sudom u Zrenjaninu pod Ov.3 ... . Tuženi BB je obavezan da u roku od 15 dana zaključi ugovor o kupoprodaji navedenog zemljišta sa tužiocem pod istim uslovima kao u navedenom ugovoru, s tim da će u protivnom ova presuda biti pravni osnov za tužiočevu uknjižbu kao vlasnika navedene nepokretnosti. Tuženi BB je ovlašćen da u roku od 15 dana iz sudskog depozita podigne položeni iznos plaćen od strane tužioca na ime kupoprodajne cene za označenu parcelu. Tuženi VV je obavezan da tužiocu preda u posed navedeno zemljište. Tuženi su obavezani da tužiocu solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 178.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1310/15 od 14.10.2015. godine, usvojena je žalba tuženih i prvostepena presuda preinačena, tako što je odbijen tužbeni zahtev kojim je traženo: da se utvrdi da je ništav kupoprodajni ugovor zaključen između tuženih, overen pred Osnovnim sudom u Zrenjaninu pod Ov. 3 ... dana 25.10.2011. godine, čiji je predmet kp.br. ... KO ..., te da se izvrši ponovna uknjižba u registru nepokretnosti u korist tuženog BB kao prodavca; da se utvrdi da tužilac ima pravo preče kupovine na navedenoj nepokretnosti pod istim uslovima kao navedeno u ugovoru; da se obaveže tuženi BB da u roku od 15 dana zaključi ugovor o kupoprodaji navedenog zemljišta pod istim uslovima kao u navedenom ugovoru; da je tuženi BB ovlašćen da u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude iz sudskog depozita podigne iznos koji je tužilac položio na ime kupoprodajne cene za navedeno zemljište; da se obaveže tuženi VV da tužiocu preda u posed navedeno zemljište i da se tuženi obavežu da tužiocu naknade troškove postupka u izosu od 178.500,00 dinara. Tužilac je obavezan da tuženima naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 111.750,00 dinara. Dopunskim rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1310/15 od 03.03.2016. godine, tužilac je obavezan da tuženima naknadi troškove postupka u iznosu od 225.000,00 dinara (umesto iznosa od 111.750,00 dinara na ime troškova žalbenog postupka kako je navedeno u odluci tog suda Gž 1310/15 od 03.03.2016. godine).

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tužioca neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Takođe nisu učinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se u reviziji ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženi BB kao prodavac i tuženi VV kao kupac su 25.10.2011. godine zaključili kupoprodajni ugovor i overili ga pred Osnovnim sudom u Zrenjaninu pod Ov3.br. ... . Predmet ovog ugovora je poljoprivredno zemljište – kp.br. ... ukupne površine 1 hektar 30 ari, 27 metara kvadratnih KO ..., za kupoprodajnu cenu od 881.400,00 dinara, odnosno 8.814 evra na dan zaključenja ugovora. Tužilac je jedan od vlasnika poljoprivrednog zemljišta koje se graniči sa poljoprivrednim zemljištem koje je predmet navedenog kupoprodajnog ugovora i to kp.br. ... KO ... . Njegova parcela se većim delom graniči sa kp.br. ... KO ... . Dana 03.10.2011. godine, tuženi BB je preko punomoćnika sačinio pismenu ponudu tužiocu i preporučenim pismom dao ponudu upućenu tužiocu na adresu koja je navedena u listu nepokretnosti broj ... KO ... u kome je tužilac naveden kao vlasnik kp.br. ... KO ... . U navedenoj ponudi je označeno da je ukupna cena poljoprivrednog zemljišta 8.814 evra. Tužilac nije stanovao na označenoj adresi u vreme kada je tuženi BB poslao ovu ponudu, već je stanovao u ... u ulici ... broj ... i na mesto sa adrese u ... nije dolazio svakodnevno, već s vremena na vreme. Stoga tužilac nije ni primio ovu pošiljku - pismenu ponudu, čije uručenje je pokušano 04.10.2011. godine. Tog istog dana je ostavljen izveštaj o prispeću pošiljke, a 08.10.2011. godine pošiljka je vraćena pošiljaocu sa naznakom da je primalac nije tražio. Tužilac je za prodaju predmetne parcele saznao uvidom u katastarske knjige RGZ Služba za katastar nepokretnosti ... . Pošto je saznao za zaključenje navedenog ugovora, tužilac je 15.03.2012. godine podneo predlog za prijem u depozit iznosa od 970.000,00 dinara Osnovnom sudu u Zrenjaninu, Sudskoj jedinici u Novom Bečeju, a navedenom sudu je uplatio ovaj iznos 04.04.2012. godine. Tužba je podneta 05.05.2012. godine. Tržišna cena predmetnog zemljišta je 25.10.2011. godine iznosila 881.406,82 dinara.

Kod takvog stanja stvari, pravilan je zaključak drugostepenog suda da je tužbeni zahtev neosnovan. Naime, tuženi BB kao prodavac je, pre zaključenja spornog ugovora, preporučenom pošiljkom ponudio tužiocu na prodaju svoju nepokretnost koju je nameravao da proda, a pošiljka mu je vraćena sa naznakom da je potencijalni primalac nije ni tražio. Stoga je pravilan zaključak drugostepenog suda da u toj situaciji tuženi BB kao prodavac nije mogao da zna iz kog razloga tužilac nije tražio pošiljku, odnosno da ne stanuje na adresi označenoj u listu nepokretnosti tj. u javnim knjigama, te da je ovakvom ponudom ispunio svoju zakonsku obavezu prema odredbama Zakona o prometu nepokretnosti.

Načela zemljišnoknjižnog prava sadržana su i u Zakonu o državnom premeru i katastru. Odredba člana 62. Zakona o državnom premeru i katastru („Službeni glasnik RS“, broj 72/2009, 18/2010), koji se primenjuje u konkretnom slučaju, propisuje načelo javnosti. U stavu 1. ovog člana, propisano je da su podaci katastra nepokretnosti javni i da svako može tražiti da izvrši uvid u te podatke, pod uslovima određenim ovim zakonom. U stavu 2. istog člana, propisano je da se niko ne može pozivati na to da mu podaci upisani u katastru nepokretnosti nisu bili ili nisu mogli biti poznati, niti to može dokazivati. Odredba člana 63. navedenog zakona propisuje načelo pouzdanja i tom odredbom je propisano da su podaci o nepokretnosti upisani u katastar nepokretnosti istiniti i pouzdani i da niko ne može snositi štetne posledice zbog tog pouzdanja.

Odredbom člana 70. stav 1. istog zakona, propisano je da baza podataka katastra nepokretnosti jeste skup geoprostornih i drugih podataka o nepokretnostima i stvarnim pravima na njima, i naročito sadrži podatke o: 1) parcelama; 2) objektima; 3) posebnim delovima objekata i 4) imaocima stvarnih prava na nepokretnostima.

Odredba člana 114. stav 1. navedenog zakona, propisuje koje promene u postupku održavanja, u smislu ovog zakona, predstavljaju promene na nepokretnostima i stvarnim pravima na njima nastale, pa u tački 11. navedenog stava, propisuje da su takve promene one koje su nastale promenom ličnih, statusnih i drugih podataka o imaocu prava na nepokretnosti. U članu 117. stav 1. istog zakona, propisano je da je imalac prava na nepokretnosti dužan da u roku od 30 dana od nastanka promene podnese zahtev za provođenje promene Zavodu.

Dakle, u skladu sa navedenim načelima javnosti i pouzdanja, imalac stvarnih prava na nepokretnostima ima dužnost da u označenom zakonskom roku od nastanka promene podataka o imaocu prava na nepokretnosti, podnese zahtev za sprovođenje promene, a u konkretnom slučaju je tužilac bio dužan da zbog toga što je promenio adresu zahteva sprovođenje takve promene u katastru nepokretnosti.

Prema tome, tužilac nema pravni osnov za pobijanje osporenog ugovora zbog povrede prava preče kupovine, odnosno posledicu neuručenja ponude ne može snositi tuženi BB, jer je njegova obaveza kao prodavca bila samo da učini ponudu tužiocu saglasno odredbama Zakona o prometu nepokretnosti, a ne i da proverava iz kog razloga tužilac nije tražio pošiljku, pošto je ponuda tužiocu učinjena na adresu koja je bila navedena u listu nepokretnosti. Štetne posledice neizvršene dostave snosi tužilac pošto u javnim knjigama nije izvršio promenu adrese i time obezbedio uslove da mu se dostava izvrši na adresu gde stanuje.

Sud je cenio i navode revizije, pa je našao da su neosnovani. Naime, drugostepeni sud je za svoju odluku dao jasne, potpune i pravilne razloge koje ovaj sud u svemu prihvata, zbog čega su suprotni revizijski razlozi neosnovani.

Na osnovu člana 414. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Milomir Nikolić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić