Rev 8936/2021 3.1.2.8.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 8936/2021
25.05.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., ..., BB iz ... i VV iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Marija Radulović Halas, advokat iz ..., protiv tuženih Opštine Žitište, čiji je punomoćnik Srđan Đurđević, advokat iz ... i MZ Torak, čiji je punomoćnik Aleksandar Kovačević, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1970/21 od 19.08.2021. godine, u sednici održanoj 25.05.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1970/21 od 19.08.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Zrenjaninu P 22/20 od 07.06.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se obavežu tuženi prvog i drugog reda da solidarno isplate tužiocima na ime naknade štete iznos od 5.023.134,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, kao i parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Stavom drugim izreke, obavezani su tužioci prvog, drugog i trećeg reda da na ime parničnih troškova isplate tuženoj Opštini Žitište iznos od 118.500,00 dinara. Stavom trećim izreke, obavezani su tužioci prvog, drugog i trećeg reda da na ime parničnih troškova isplate tuženoj Mesnoj zajednici Torak iznos od 118.500,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1970/21 od 19.08.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, žalba tužilaca i prvostepena presuda potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilaca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužioci su blagovremeno izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijski navodi da je učinjena bitna povreda postupka iz člana 374. stav 2. tačka 9. i 12. ZPP i povreda iz člana 374. stav 1. u vezi člana 355. stav 5. ZPP, nisu propisane kao revizijski razlog u smislu odredbe člana 407. ZPP, a nisu učinjene ni druge bitne povrede postupka neprimenjivanjem ili nepravilnom primenom odredbi parničnog postupka koje su bile ili mogle biti od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, Agencija za restituciju, Područna jedinica Novi Sad, dana 22.11.2017. godine donela je delimično rešenje kojim se vraća imovina i utvrđuje pravo svojine AA, BB i GG (pravnom prethodniku tužioca VV) u delu od po 1/3, između ostalog i na nepokretnostima pod kat.parcelama broj ..., ..., .../... i .../... upisanim u listu nepokretnosti ... KO ... kao državna svojina, korisnik MZ ... . Predmetno poljoprivredno zemljište se prema dispozitivu rešenja predaje u državinu po pravnosnažnosti rešenja. Protiv navedenog rešenja izjavljena je žalba od strane Državnog pravobranilaštva, Odeljenje u Zrenjaninu, u kojoj je pored ostalog navedeno da je na nepokretnosti kat.parceli broj ... KO ... planirana izgradnja prečistača za fekalnu kanalizaciju. Dana 12.10.2018. godine Ministarstvo finansija je postupajući kao drugostepeni organ po navedenoj žalbi donelo rešenje u kom je pored ostalog navedenog da „imajući u vidu da je žalilac u žalbi ukazao na to da je kat.parcela broj ..., upisana u list nepokretnosti broj ... KO ... kao državna svojina, korisnik MZ Torak, predviđena za izgradnju prečistača za fekalnu kanalizaciju, a iz spisa ne proizlazi da je prvostepeni organ utvrdio namenu predmetne kat.parcele na dan stupanja na snagu Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju, to po oceni Ministarstva prvostepeni organ nije na nesumnjiv način utvrdio namenu predmetne nepokretnosti, što je odlučna činjenica pri odlučivanju o zahtevu za vraćanje imovine“. Prečistač za fekalnu kanalizaciju nije izgrađen, u prostornom planu je bilo navedeno da postoji mogućnost izgradnje istog na kat.parceli .../... KO ..., ali navedeno nikada nije ušlo u budžet Opštine Žitište, niti je rađena dokumentacija za izgradnju istog. Rešenjem RGZ SKN Žitište od 18.03.2019. godine dozvoljen je upis prava svojine u korist AA, BB i GG u po 1/3 dela, između ostalog i na spornim kat.parcelama, na osnovu delimičnog rešenja Agencije za restituciju od 22.11.2017. godine.

Tužioci u ovoj parnici od tuženih potražuju naknadu materijalne štete u vidu izgubljene zakupnine smatrajući da su zbog neosnovane žalbe koju je izjavilo Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Zrenjaninu protiv delimičnog rešenja Agencije za restituciju od 22.11.2017. godine godine, zasnovane na netačnim i nerelevantnim činjenicama (da je na kat.parceli ... KO ..., planirana izgradnja prečistača za fekalnu kanalizaciju) bili onemogućeni da izvrše uknjižbu prava susvojine nakon prijema navedenog rešenja, te da je do uknjižbe došlo tek rešenjem od 18.03.2019. godine.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su u ovom sporu pravilno primenili materijalno pravo prilikom odlučivanja o istaknutom tužbenom zahtevu.

Odredbom člana 35. stav 2. Ustava Republike Srbije propisano je da svako ima pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete koju mu nezakonitim ili nepravilnim radom prouzrokuju državni organ, imalac javnog ovlašćenja, organ autonomne pokrajine ili organ jedinice lokalne samouprave.

Odredbom člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije propisano je da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu.

Odredbom člana 48. stav 1. Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju propisano je da protiv prvostepenog rešenja iz člana 47. istog zakona, podnosilac zahteva, obveznik i Republički javni pravobranilac mogu izjaviti žalbu ministarstvu nadležnom za poslove finansija, kao drugostepenom organu, u roku od 15 dana od dana dostavljanja rešenja.

Iz navedenih odredbi proizlazi da je osnovna pretpostavka ove odgovornosti protivpravnost – nezakonit ili nepravilan rad. Nezakonitim se smatra svaki akt, odnosno radnja koju su protivni pravnim normama, dakle postupanje koje je protivno zakonu, drugom propisu ili opštem aktu ili propuštanje da se zakon, drugi propis ili opšti akt primeni. Nepravilan rad, čine radnje državnih organa ili javnih službi koje nisu u skladu s pojmom vršenja uobičajene i dobre službe.

U konkretnom slučaju, žalba MZ Torak izjavljena preko zakonskog zastupnika Državnog pravobranilaštva, Odeljenja u Zrenjaninu, protiv delimičnog rešenja Agencije za restituciju od 22.11.2017. godine propisana je Zakonom o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju, pa i po stanovištu Vrhovnog kasacionog suda izjavljivanje žalbe protiv delimičnog rešenja Agencije za restituciju od 22.11.2017. godine ne predstavlja nezakonito postupanje, niti u postupanju tuženih ima obeležje nepravilnog rada.

Pravo na izjavljivanje žalbe predviđeno je u postupku restitucije odredbama Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju i odredbama Ustava Republike Srbije, pa time ne postoji ni osnov odgovornosti za štetu koju tužioci potražuju.

Kako se ni ostalim navodima revizije ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane odluke, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 414. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić