Rev1 33/2021 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev1 33/2021
22.02.2023. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miljko Karaklajić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, PU Kragujevac, koju zastupa Držvano pravobranilaštvo, Odeljenje u Kragujevcu, radi uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2882/17 od 10.10.2017. godine, u sednici održanoj 22.02.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2882/17 od 10.10.2017. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2882/17 od 10.10.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P1 971/16 od 29.05.2017. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i tužena je obavezana da za tužioca uplati doprinose po osnovu penzijskog i invalidskog osiguranja za period od 12.05.2007. godine do 12.05.2010. godine, na iznos od 216.308,01 dinara i to po stopi koja bude važila na dan uplate. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove postupka od 123.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude, pa do konačne isplate.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2882/17 od 10.10.2017. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke, ukinuto je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom izreke prvostepene presude i predmet u ukinutom delu vraćen istom sudu na ponovni postupak.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se o reviziji odluči u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Rešenjem Apelacionog suda u Kragujevcu R4 77/18 od 01.03.2018. godine ustupljeno je Vrhovnom kasacionom sudu na stvarnu nadležnost odlučivanje o posebnoj reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2882/17 od 10.10.2017. godine.

Rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev2 740/2018 od 13.06.2018. godine, stavom prvim izreke, prihvaćeno je odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv drugostepene presude, kao izuzetno dozvoljenoj. Stavom drugim izreke, ukinute su drugostepena i prvostepena presuda i odbačena je tužba tužioca.

Odlukom Ustavnog suda Už 14539/2018 od 03.06.2021. godine, tačkom prvom izreke, usvojena je ustavna žalba tužioca i utvrđeno da je rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev2 740/2018 od 13.06.2018. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije. Tačkom drugom izreke, poništeno je rešenje Vrhovnog kasacionog suda Rev2 740/2018 od 13.06.2018. godine i određeno da isti sud donese novu odluku o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2882/17 od 10.10.2017. godine.

U konkretnom slučaju predmet spora je zahtev tužioca da se obaveže tužena da na osnovice dodatka na platu po osnovu neredovnosti u radu, uplati zakonom predviđene doprinose Republičkom fondu PIO. Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj jer pravno shvatanje izraženo u nižestepenim odlukama, o pravu tužioca da potražuje od tužene uplatu doprinosa, ne odstupa od pravnog stava usvojenog na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 12.03.2019. godine, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenje prava. Pored toga, tužena nije uz reviziju dostavila presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju u istoj pravnoj stvari.

Kako na osnovu iznetog proizilazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11... 18/20), Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi uplate doprinosa podneta je 05.07.2016. godine, a predmet spora je zahtev tužioca da se obaveže tužena da u korist tužioca uplati doprinose na osnovice dodatka na platu po osnovu neredovnosti u radu (pravnosnažnom i izvršnom presudom dosuđeni iznos od 216.308,01 dinara), što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, predstavlja iznos ispod 40.000 evra.

S obzirom na to da se radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić