Rev2 1040/2022 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1040/2022
05.05.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković, dr Ilije Zindovića, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Javtić, advokat u ..., protiv tuženog JP „Elektroprivreda Srbije“, Beograd, čiji je punomoćnik Aleksandar Budalić, advokat u ..., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4470/21 od 04.11.2021. godine, u sednici od 05.05.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4470/21 od 04.11.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 4041/19 od 24.03.2021. godine, utvrđeno je da je ništava izjava tužioca od 14.03.2014. godine u delu u kome se tužilac saglasio da tuženi izvrši obustavu neisplaćenog iznosa zajma u slučaju prestanka radnog odnosa odbijanjem od drugih primanja, dok u ostalom delu ista proizvodi pravno dejstvo i u tom delu je odbijen tužbeni zahtev. Stavom drugom, obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade štete zbog manje isplaćene otpremnine prilikom prestanka radnog odnosa isplati znos od 72.200,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 11.04.2017. godine do isplate. Stavom trećim obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 30.576,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti pa do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4470/21 od 04.11.2021. godine odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu.

Protiv pravnosnažnog dela drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s pozivom na odredbe člana 404. ZPP.

Članom 404. stavom 1. ZPP ("Službeni glasnik RS", br. 72/11...18/20) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), a stavom 2. da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Prema stanovištu drugostepenog suda, stimulativna naknada ima karakter potraživanja kojeg se u smislu člana 60. stava 4. Ustava Republike Srbije niko ne može odreći, zbog čega su ništave odredba člana 4. sporazuma o prestanku radnog odnosa i izjava tužioca od 14.03.2014. godine u delu u kome se saglasio da poslodavac izvrši obustavu naplaćenog iznosa zajma od tužiočeve stimulativne naknade i osnovan tužbeni zahtev za isplatu. O tužbenom zahtevu pobijanom presudom je odlučeno uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca sa istim ili sličnim činjeničnim stanjima i pravnim osnovom. Stoga u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, ni u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse i novog tumačenja prava.

Shodno iznetom, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. stava 1. ZPP, na osnovu čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stava 2. tačke 5) ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ustanovio da revizija nije dozvoljena.

Članom 403. stavom 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba je podneta 25.12.2019. godine, sa zahtevom za utvrđenje i za isplatu. Vrednost predmeta spora je 72.200,00 dinara.

Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stava 3. ZPP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

dr Dragiša B. Slijepčević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić