Rev2 1169/2015 naknada za vreme godišnjeg odmora; plaćenog odsustva

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1169/2015
04.11.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Božidara Vujičića i Lidije Đukić, članova veća, u pravnoj stvari tužioca D.M. iz B., čiji je punomoćnik M.K., advokat iz K., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Policijska uprava u Kragujevcu, Uprava za vanredne situacije u Kragujevcu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Kragujevcu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1984/14 od 27.01.2015. godine, u sednici održanoj 04.11.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1984/14 od 27.01.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu, Sudske jedinice u Aranđelovcu P1 1546/11 od 14.11.2013. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezana je tužena da mu na ime neisplaćene naknade zarade u periodu od 09.05.2008. godine do 09.05.2011. godine, po osnovu korišćenja godišnjeg odmora isplati ukupno 14.419,54 dinara, u pojedinačnim mesečnim iznosima sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mesečne iznose, a sve bliže određeno ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezana je tužena da mu na ime neisplaćene naknade zarade u periodu od 09.05.2008. godine do 09.05.2011. godine na ime plaćenog odsustva isplati 514,78 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.10.2009. godine pa do konačne isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu nadoknadi troškove parničnog postupka od 140.720,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do konačne isplate.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1984/14 od 27.01.2015. godine, preinačena je prvostepena presuda tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da mu na ime razlike neisplaćene naknade zarade za period od 09.05.2008. godine do 09.05.2011. godine po osnovu korišćenja godišnjeg odmora isplati ukupno 14.419,54 dinara, u pojedinačnim mesečnim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mesečne iznose, a sve bliže određeno izrekom, te je odbijen tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da mu na ime neisplaćene naknade zarade za period od 09.05.2008. godine do 09.05.2011. godine po osnovu korišćenja plaćenog odsustva isplati 514,78 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.10.2009. godine, a svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 401. stav 2. tačka 5. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 125/04, ... 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11), a u vezi člana 23. stav 3. Zakon o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca nije dozvoljena.

Naime, pravnosnažna drugostepena odluka koja se pobija revizijom doneta je 27.01.2015. godine. Zakon o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 55/14), stupio je na snagu 31.05.2014. godine, odnosno pre pravnosnažnog okončanja postupka u ovoj pravnoj stvari.

Odredbom člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 55/14), propisano je da je revizija dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijanog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, a koji nisu pravnosnažno rešeni do dana stupanja na snagu ovog zakona.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 05.05.2011. godine, radi naknade štete. Vrednost predmeta spora koja je označena u tužbi je 24.000,00 dinara. Podneskom od 12.09.2011. godine, tužilac je preinačio tužbu i tražio isplatu od ukupno 30.000,00 dinara. Podneskom od 24.01.2012. godine, tužilac je tražio isplatu od ukupno 18.452,84 dinara, te je podneskom od 02.04.2012. godine preinačio tužbu i tražio isplatu od ukupno 19.860,12 dinara.

Prema prirodi tražene pravne zaštite, ova parnica spada u parnice iz radnih sporova. Međutim, odredbom člana 439. ZPP, propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa, pa van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim ukoliko se tužba ne odnosi na novčano potraživanje, kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, prema vrednosti spora.

U konkretnom slučaju, iako tužilac traži zaštitu prava iz radnog odnosa, ne radi se o parnici iz radnih sporova u smislu člana 439. ZPP (kod kojih je revizija uvek dozvoljena), jer predmet tražene pravne zaštite je isplata razlike zarade, a vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude je 14.934,32 dinara, što na dan podnošenja odnosno preinačenja tužbe predstavlja dinarsku protivvrednost od 133,92 evra.

Imajući u vidu da pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja odnosno preinačenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena.

Na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Vesna Popović, s.r.