Rev2 1223/2015 naknada zarade

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1223/2015
03.02.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac, Jelene Borovac, Branislave Apostolović i Branka Stanića, članova veća, u parnici tužioca M.M. iz N., čiji je punomoćnik Ž.V., advokat iz N., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo odbrane, Vojna pošta 2079 koju zastupa Direkcija za imovinsko- pravne poslove, Odeljenje u Nišu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1805/14 od 10.03.2015. godine, u sednici održanoj 03.02.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE predlog tužioca za odlučivanje o reviziji izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1805/14 od 10.03.2015. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1805/14 od 10.03.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 2900/2012 od 11.02.2014. godine, stavom prvim izreke odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da mu tužena na ime naknade materijalne štete – izgubljene zarade za period od 15.04.2005. do 31.10.2013. godine isplati ukupno 936.416,54 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 28.11.2013. godine do isplate; i da tužiocu plaća rentu počev od 01.11.2013. godine dok za to postoje zakonski uslovi u visini od 14.555,20 dinara do petog u mesecu za prethodni mesec sa zakonskom zateznom kamatom počev od petog u mesecu za svaki mesec do isplate svake od rata, a sve dospele rate odjednom i da mu naknadi parnične troškove. Stavom drugim izreke obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove postupka od 62.250,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1805/14 od 10.03.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Nišu P1 2900/2012 od 11.02.2014. godine, u stavu prvom izreke, u delu odluke o glavnoj stvari. Stavom drugim izreke prvostepena presuda je preinačena u stavu prvom, u delu odluke o troškovima i u stavu drugom izreke, tako što je tužena obavezana da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka plati 79.900,00 dinara. Stavom trećim izreke tužena je obavezana da tužiocu na ime naknade troškova drugostepenog postupka plati 19.200,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio posebnu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, radi potrebe razmatranja pravnih pitanja od opštih interesa.

Ocenjujući dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 404. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 2. tog Zakona, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u ovom slučau nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao o izuzetno dozvoljenoj.

Prema članu 404. ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava.

Po oceni ovog suda, pitanje početka i toka roka zastarelosti naknade materijalne štete nastale zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa, ne predstavlja pravno pitanje od opšteg interesa ili pravno pitanje u interesu ravnopravnosti građana, u pogledu koga je potrebno ujednačavanje sudske prakse ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj.

Sa navedenih razloga, na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP(„Službeni glasnik RS“br.72/11,55/14), koji se primenjuje na osnovu čl.506.stav 2.istog zakona, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema odredbi člana 441. ZPP, revizija je dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U ostalim sporovima iz radnog odnosa, dozvoljenost revizije se ceni pod istim uslovima kao u imovinsko-pravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje.

Prema članu 29. ZPP, ako se zahtev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrednost predmeta spora računa se po njihovom zbiru, ali najviše do iznosa koji odgovara zbiru davanja za vreme od pet godina.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan ponošenja tužbe.

Tužbom podnetom 20.10.2008. godine, tužilac je zahtevao naknadu štete koju je pretrpeo na radu i isplatu rente. Podneskom od 09.12.2013. godine, preinačio je tužbu povećanjem zahteva za isplatu naknade zbog pretrpljene povrede na radu zahtevajući isplatu 936.416,54 dinara i rente u mesečnom iznosu od 14.555,20 dinara,(čiji zbir davanja za vreme od pet godina iznosi 873.312,00) što čini iznos od ukupno 1.809.728,54 dinara. Taj iznos na dan preinačenja predstavlja dinarsku protivvrednost 20.630,90 eura.

Kako se u konkretnom slučaju ne radi o sporu o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa, a vrednost predmeta spora pobijenog dela (1.809.728,54 dinara) ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija tužioca nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413.ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Predrag Trifunović,s.r.