Rev2 1246/2015 raspoređivanje

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1246/2015
04.11.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milomira Nikolića, predsednika veća, Marine Govedarica i Slađane Nakić-Momirović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca M.A. iz B., B., čiji je punomoćni N.V., advokat iz B., protiv tuženog Preduzeća B.p.i. AD iz B., čiji je punomoćnik A.L., advokat iz B., radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 6085/13 od 11.03.2015. godine, na sednici održanoj 04.11.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 6085/13 od 11.03.2015. godine u odnosu na odluku sadržanu u stavu drugom, trećem i petom izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Prvi osnovni sud u Beogradu, presudom P1 3565/2012 od 05.03.2013. godine, usvojio je tužbeni zahtev tužioca, pa je poništio kao nezakonito rešenje tuženog broj 22019 od 28.07.2006. godine, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu sa 31.07.2006. godine i obavezao tuženog da vrati tužioca na rad i rasporedi na radno mesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima (stav prvi izreke). Obavezao je tuženog da naknadi tužiocu troškove postupka u ukupnom iznosu od 216.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 05.03.2013. godine pa do isplate (stav drugi izreke).

Apelacioni sud u Beogradu, presudom Gž1 6085/13 od 11.03.2015. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3565/12 od 05.03.2013.godine, u delu stava prvog izreke, kojim je odlučeno o poništaju kao nezakonitog rešenja tuženog broj 22019 od 28.07.2006. godine i vraćanju na rad tužiocu (stav prvi izreke). Ukinuo je presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3565/12 od 05.03.2013. godine, u preostalom delu stava prvog izreke i odbacio tužbu tužioca u delu tužbenog zahteva za raspoređivanje na radno mesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima (stav drugi izreke). Preinačio je rešenje o troškovima postupka, sadržano u stavu drugom izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3565/12 od 05.03.2013. godine i obavezao tuženog da plati tužiocu na ime troškova 124.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 05.03.2013. godine pa do isplate, dok je odbio kao neosnovan zahtev za naknadu troškova prvostepenog postupka u iznosu od 124.500,00 dinara pa do 216.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 05.03.2013. godine pa do isplate (stav treći izreke). Odbio je kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova postupka po žalbi (stav četvrti izreke). Obavezao je tuženog da naknadi tužiocu troškove postupka po žalbi u iznosu od 10.500,00 dinara, dok je odbio kao neosnovan zahtev za još 12.400,00 dinara, za naknadu troškova postupka po žalbi (stav peti izreke).

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u odnosu na odluku sadržanu u stavu drugom, trećem i petom izreke, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije u granicama svojih ovlašćenja, na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. a u vezi člana 413. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 49/13-US, 74/13-US i 55/14), koji se primenjuje na osnovu odredbe člana 506. stav 2. ovog ZPP, a u vezi člana 23. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, broj 55/14), pa je utvrdio da revizija tužioca nije dozvoljena. Naime, odredbom člana 441. ZPP, je propisano, da, revizija je dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Kako se revizijom pobija odluka kojom je odbačena tužba tužioca u odnosu na tužbeni zahtev koji se odnosi na raspoređivnje tužioca na radno mesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima, to se u tom delu ne radi o parnici u sporu o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa, zbog čega revizija tužioca nije dozvoljena u tom delu, na osnovu citirane odredbe člana 441. ZPP.

Odredbom člana 28. stav 1. ZPP, je propisano, da, ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva. Odredbom stava 2. ovog člana, da, kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev.

Prema tome, pod glavnim zahtevom u smislu navedenog člana podrazumeva se zahtev stranke zbog koga se parnica vodi, dok se sporednim traženjima smatraju zahtevi stranke koji se ističu povodom ili sa glavnim zahtevom, odnosno potraživanja akcesorne prirode u odnosu na glavni zahtev. Sporedna traženja se uzimaju u obzir, samo kada se traže kao glavno potraživanje i tada se prema tom potraživanju određuje vrednost predmeta spora. Kako se revizijom pobija i odluka o troškovima postupka sadržana u stavu trećem i petom izreke pobijane presude, koja u konkretnom slučaju ne čini glavni zahtev, to revizija tužioca nije dozvoljena ni u tom delu na osnovu člana 28. ZPP, a u vezi odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 413. ZPP , odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Milomir Nikolić,s.r.