Rev2 1273/2019 3.5.9 zarada; naknada zarade i druga primanja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1273/2019
11.12.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac, Branka Stanića, dr Dragiše B. Slijepčevića i Tatjane Matković Stefanović, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Snežana Ivković, advokat iz ..., protiv tuženih AD ''BB'' ... i AD ''VV'' ..., radi naknade troškova za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3949/18 od 10.01.2019. godine, u sednici održanoj 11.12.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj.

UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3949/18 od 10.01.2019. godine i presuda Osnovnog suda u Kragujevcu P1 1945/17 od 17.08.2018. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P1 1945/17 od 17.08.2018. godine odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obavežu tuženi da mu na ime neisplaćenog toplog obroka isplate ukupno iznos od 204.728,49 dinara za period od 30.10.2014. do 31.12.2016. godine sa pripadajućom kamatom i na ime neisplaćenog regresa za korišćenje godišnjeg odmora iznos od 112.835,69 dinara za 2014, 2015. i 2016. godinu, sa pripadajućom kamatom u iznosima bliže opisanim u izreci.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3949/18 od 10.01.2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda. Odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava na osnovu člana 404. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija dozvoljena zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je u radnom odnosu kod tuženog na neodređeno vreme od 03.02.2003. godine, na poslovima mašinovođe. Tužiocu u periodu od 30.10.2014. do 31.12.2016. godine nije obračunavana i isplaćivana naknada troškova za ishranu u toku rada – topli obrok i regres za korišćenje godišnjeg odmora. Statusna promena izdvajanje uz osnivanje Privrednog društva ''BB'' AD nastupila je 10.08.2015. godine. Visina naknade troškova za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora utvrđena je na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka ekonomsko-finansijske struke koji je sud u potpunosti prihvatio u novčanim iznosima i to: na ime neisplaćenog toplog obroka za period 30.10.2014. do 31.12.2016. godine iznos od 204.728,49 dinara i na ime neisplaćenog regresa za korišćenje godišnjeg odmora za 2014, 2015. i 2016. godinu iznos od 112.835,69 dinara.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su odbili tužbene zahteve tužioca, sa argumentacijom da je u opštem aktu poslodavca propisano da se u cenu radnog časa uračunava i vrednost po osnovu regresa i dodatka za ishranu u toku rada; pa tada zaposleni ne može ostvariti naknadu ovih troškova jer je to pravo ostvario kroz vrednost obračunatih i isplaćenih časova rada. Kada ugovor o radu i Kolektivni ugovor ne utvrđuju visinu naknade ovih troškova već se kao ovde opštim aktom određuje, da se oni uračunavaju u cenu radnog sata, po oceni drugostepenog suda zaposleni onda ne može potraživati posebnu isplatu novčanih iznosa iz ovih osnova jer nema odgovarajućeg Kolektivnog ugovora kao opšteg akta, kao istrumenta za njihovu konkretnu realizaciju. Opšti kolektivni ugovor je prestao da važi 24.09.2005. godine istekom roka od šest meseci od stupanja na snagu Zakona o radu iz 2005. godine na osnovu člana 284. stav 2. Zakona o radu, a primena Opšteg kolektivnog ugovora u pogledu ovih prava predviđenih članom 32. alineja 6. i 7. privremeno je odloženo u skladu sa sporazumom o razvoju socijalnog dijaloga kojim je određeno da će datum početka njegove primene biti određen posebnim aneksom Opšteg kolektivnog ugovora (čl. 1. i 2. aneksa 2 Opšteg kolektivnog ugovora) koji u međuvremenu nije zaključen.

Stanovište nižestepenih sudova nije pravilno.

Posebni kolektivni ugovor nije utvrdio odnos zarada i ostalih primanja koje ulaze u zaradu, niti je to učinjeno ugovorom o radu, iako im to pravo zakon priznaje. Posledice nejasnog opšteg akta ne sme da trpi zaposleni. Ako jača ugovorna strana (poslodavac) pripremi tekst ugovora (kao u ovom slučaju), nejasne ili nedovoljno određene odredbe tumače se u korist druge strane (član 100. ZOO). Kada opšti akt, ugovor o radu, a ni obračunska lista ne konkretizuju i ne vrše razdvajanje (tuženi ni veštaku o tome nije dostavio precizne podatke), ovo pravo tužiocu treba priznati (Zakon o radu ga priznaje u članu 118). Iz svih istaknutih razloga, a imajući u vidu i da tuženi, na koga pada teret dokazivanja, nije do zaključenja glavne rasprave izvršio razdvajanje regresa i toplog obroka u strukturi zarade, ovi zahtevi tužioca su osnovani.

Visina regresa i toplog obroka može biti utvrđena veštačenjem na osnovu parametara iz ranijih opštih akata po osnovu zakonske ili sudske analogije, kao i na osnovu slobodne ocene bez veštačenja ako se novčana obaveza ne može utvrditi odnosno može se utvrditi sa nesrazmernim teškoćama (član 232. ZPP).

Imajući u vidu da prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahteva nižestepeni sudovi nisu imali u vidu navedeni stav Vrhovnog kasacionog suda, niti su imali u vidu da tuženi mogu biti solidarno odgovorni samo do avgusta 2015. godine, kao i da nisu izvršili preciziranje potraživanja tužioca po mesecima i po godinama kada je u pitanju regres (veštak je dao nalaz i mišljenje u ukupnom iznosu za 2014, 2015. i 2016. godinu), to su nižestepene presude ukinute.

U ponovnom postupku prvostepeni sud će imati u vidu primedbe ovog suda i doneti novu odluku.

Kako odluka o troškovima postupka zavisi od ishoda glavne stvari, to je i ona ukinuta.

Na osnovu člana 416. stav 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić