Rev2 1407/2015 prestanak radnog odnosa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1407/2015
03.02.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u radnom sporu tužilje S.M. iz K., koju zastupa punomoćnik S.D., advokat iz K., protiv tuženog V.V. a.d. V.B., koju zastupa punomoćnik K.M., advokat iz B., radi utvrđenja i poništaja rešenja o otkazu, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1110/14 od 02.12.2014. godine, u sednici održanoj 03.02.2016. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJU SE presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1110/14 od 02.12.2014. godine i presuda Osnovnog suda u Kraljevu - Sudska jedinica u Vrnjačkoj Banji P1 868/11 od 10.12.2013. godine, pa se utvrđuje da je tužilja zasnovala radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog počev od 23.04.2008. godine i poništava se kao nezakonito rešenje o otkazu ugovora o radu br. 11-208 od 27.07.2011. godine, te se tuženi obavezuje da tužilju reintegriše u proces rada u roku od 15 dana po prijemu presude pod pretnjom izvršenja.

OBAVEZUJE SE tuženi da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati 210.000,00 (dvestadesethiljada) dinara u roku od 15 dana po prijemu presude pod pretnjom izvršenja.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena je presuda prvostepenog suda kojom je odbijen tužbeni zahtev kojim je traženo utvrđenje da je radni odnos iz režima rada na određeno vreme prerastao u radni odnos na neodređeno vreme i kojom je odbijen drugi tužbeni zahtev u vezi otkaza ugovora o radu i reintegracije.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je izjavio odgovor na reviziju. Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 399. ranije važećeg ZPP (''Službeni glasnik RS'' 125/04...), pa je našao da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ranijeg ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a ni bitna povreda iz tačke 12. citirane odredbe na koju se u reviziji ukazuje.

Tužilja je kod tuženog radila u režimu rada na određeno vreme po sukcesivnim ugovorima počev od 18.04.2007. do 28.07.2011. godine, kada joj je otkazan ugovor o radu. Po osnovu tih ugovora obavljala je poslove glavnog mikrobiologa i samostalnog mikrobiologa. Posle isteka roka po svakom ugovoru otkazivan joj je ugovor o radu i odmah posle otkaza (bez prekida) zaključivala je sledeći ugovor o radu na određeno vreme.

Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, tužbeni zahtev je pravnosnažno odbijen sa argumentacijom da se u konkretnom slučaju nisu stekli uslovi za preobražaj radnog odnosa jer tužilja nije tražila zaštitu svog prava posle dobijanja rešenja o otkazu sukcesivnih ugovora u rokovima iz člana 195. st. 1. i 2. Zakona o radu. Kako je ona propustila da traži sudsku zaštitu protiv rešenja o prestanku radnog odnosa, ne može uživati sudsku zaštitu bez obzira na ukupno trajanje rada.

Stanovište nižestepenih sudova nije pravilno.

Radni odnos na neodređeno vreme je pravilo u opštem radnom režimu a rad na određeno vreme je izuzetak od tog pravila. Izuzeci se primenjuju i tumače restriktivno. Takav radni odnos se zasniva radi obavljanja tzv. oročenih poslova (sezonski poslovi, rad na određenom projektu, povećanje obima posla koje traje određeno vreme) s tim što neprekidno ili sa prekidima ne može trajati duže od 12 meseci, osim zamene privremeno odsutnog zaposlenog. U cilju zaštite prava zaposlenih zakonodavac je u vreme nastanka spornog odnosa normirao pravilo sadržano u članu 37. stav 4 (''Službeni glasnik RS'' 24/05...), po kome radni odnos zasnovan na određeno vreme postaje radni odnos na neodređeno vreme, ako zaposleni nastavi da radi najmanje pet radnih dana po isteku roka za koji je zasnovan radni odnos.

Imajući u vidu da zakon dozvoljava maksimalno ugovaranje rada na određeno vreme za period ne duži od 12 meseci, to zaključenje novih sukcesivnih ugovora odmah po prestanku rada predstavlja zloupotrebu prava (vršenje prava protivno cilju) jer ukazuje da se ne radi o oročenim poslovima već o kontinuiranim poslovima koji nemaju sezonski karakter, ne predstavljaju rad na određenom projektu, a ni rad privremenog karaktera zbog povećanog obima posla. Naprotiv, kontinuirani rad u trajanju od nekoliko godina predstavlja odraz stalne potrebe poslodavca.

Zloupotreba prava se vrši i u situaciji kada poslodavac posle okončanja sukcesivnog ugovora (na period do jedne godine rada na određeno vreme) zaključuje novi ugovor, bez obzira što donosi rešenje o otkazu ugovora koje postaje pravnosnažno.

Naime, kada se odmah zaključuje sledeći sukcesivni ugovor na određeno vreme a priroda i obeležja posla (rada) ostaju ista, izigrava se zakon i vremensko pravilo o ograničenju rada. Zbog toga je ovaj radni odnos zasnovan na određeno vreme prerastao u radni odnos na neodređeno vreme pa je i otkaz po poslednjem ugovoru o radu nezakonit (ispunjeni uslovi za prerastanje iz člana 37. stav 4. ranije važećeg Zakona o radu od 23.04.2008. godine).

Posledica poništaja otkaza ugovora o radu je reintegracija u proces rada (član 191. Zakona o radu).

Na osnovu člana 407. stav 1. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Tužilja je uspela u sporu pa su joj na osnovu čl. 149. i 150. ZPP i važećoj advokatskoj tarifi priznati troškovi i to: na ime sastava tužbe 16.500,00 dinara, na ime zastupanja na šest održanih ročišta 108.000,00 dinara, na ime zastupanja na dva neodržana ročišta 19.500,00 dinara i na ime sastava žalbe i revizije 66.000,00 dinara (ukupno 210.000,00 dinara).

Na osnovu člana 161. stav 2. ZPP odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća sudija

Predrag Trifunović,s.r.