Rev2 1483/2015 troškovi postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1483/2015
24.09.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branka Stanića i Gordane Ajnšpiler Popović, članova veća, u parnici po tužbi tužioca S.D. iz B., koga zastupa punomoćnik R.N., advokat iz B., protiv tuženog T. d. z. p., t. i u. K. DOO, S., koga zastupa punomoćnik Z.M., advokat iz A., radi poništaja rešenja i isplate, rešavajući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2965/2014 od 26.01.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 24.09.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2965/14 od 26.01.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Bečeju P1 745/12 od 02.09.2014. godine, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu na ime umanjenja zarade za period od 01.05.2009. godine do 05.03.2012. godine isplati iznos od 86.986,40 dinara i kamate na umanjenje zarade za period od dana valute do 01.05.2014. godine u iznosu od 46.597,21 dinara, odnosno ukupan iznos od 133.583,60 dinara, sa kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate na iznos od 86.986,40 dinara, računajući istu od 01.05.2014. godine do konačne isplate. Odbijen je deo tužbenog zahteva da se poništi kao nezakonito rešenje o otkazu ugovora o radu direktora tuženog od 05.03.2012. godine, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu br. 4037, na osnovu čega je tužiocu prestao radni odnos kod tuženog dana 05.03.2012. godine. Odbijen je deo tužbenog zahteva preko dosuđenog do traženog, da se obaveže tuženi da tužiocu na dosuđenu kamatu u iznosu od 46.597,21 dinara isplati kamatu po Zakonu o visini stope zatezne kamate počev od 01.05.2014. godine do isplate, kao i da tužiocu na ime prekovremenih radnih sati za period od 01.05.2009. godine do 05.03.2012. godine isplati iznos od 104.400,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom, računajući istu počev od 01.06.2009. godine za svaki pojedinačni mesečni iznos od dana dospelosti pa do konačne isplate. Tuženi je obavezan da tužiocu naknadi parnične troškove u iznosu od 73.760,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do konačne isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2965/2014 od 26.01.2015. godine, žalba tuženog je delimično usvojena i preinačena navedena presuda Osnovnog suda u Bečeju, u delu odluke o troškovima parničnog postupka, tako što je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U preostalom delu žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u delu kojim je tužbeni zahtev usvojen. Žalba tuženog je odbijena i potvrđeno rešenje prvostepenog suda P1 745/12 od 28.10.2013. godine o određivanju privremene mere.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, pobijajući je u delu kojim je odlučeno o troškovima postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Odgovor na reviziju podneo je tuženi i predložio da se revizija tužioca odbaci kao nedozvoljena ili odbije kao neosnovana.

Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11), a u vezi sa članom 23. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca nije dozvoljena.

Uslovi za izjavljivanje revizije, odnosno dozvoljenost revizije cene se prema uslovima propisanim članom 13. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, kojim je izmenjen član 403. stav 2. i 3. Zakona o parničnom postupku.

U ovom postupku po reviziji osporava se odluka drugostepenog suda kojom je odlučeno o sporednom traženju – troškovima postupka. Međutim, revizija nije dozvoljena protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno o sporednom traženju – troškovima parničnog postupka, ako to traženje ne čini glavni zahtev.

Prednje proizlazi iz odredbe člana 28. stav 1. ZPP, kojom je propisano da ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom Zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva, a u stavu 2. propisano je da kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev.

Stoga revizija, kada je izjavljena protiv pravnosnažne odluke drugostepenog suda, kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka, kada ovi ne čine glavni zahtev, nije dozvoljena.

Sa izloženog, a na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija,

Branislava Apostolović,s.r.