Rev2 1518/2015 neblagovremena tužba

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1518/2015
04.11.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milomira Nikolića, predsednika veća, Slađane Nakić-Momirović i Marine Govedarica, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje M.I. iz N.P., čiji je punomoćnik D.I., advokat iz N.P., protiv tuženog T.o. ADO iz K., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu i vraćanju na rad, odlučujući o reviziji tužilje, izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3097/14 od 12.05.2015. godine, na sednici veća održanoj 04.11.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3097/14 od 12.05.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Osnovni sud u Novom Pazaru, presudom P1 11/14 od 08.05.2014. godine, usvojio je kao osnovan tužbeni zahtev tužilje, kojim je tražila poništaj rešenja tuženog broj 1317/MK od 14.08.2009. godine, o prestanku radnog odnosa tužilji (stav prvi izreke). Obavezao je tuženog da vrati tužilju na poslove referenta prodaje polisa u PJ N.P. (stav drugi izreke). Odlučio je i da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (stav treći izreke).

Apelacioni sud u Kragujevcu, rešenjem Gž1 3097/14 od 12.05.2015. godine, ukinuo je presudu Osnovnog suda u Novom Pazaru P1 11/14 od 08.05.2014. godine, odbacio kao neblagovremenu tužbu tužilje, kojom je tražila da se poništi rešenje tuženog broj 1317/MK od 14.08.2009. godine, o prestanku radnog odnosa tužilji, kao i da se obaveže tuženi da vrati tužilju na poslove referenta prodaje polisa u PJ N.P. (stav prvi izreke). Odlučio je i da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (stav drugi izreke).

Protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje, na osnovu člana 408. a u vezi člana 420. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“, broj 72/11, 49/13-US, 74/13-US i 55/14), koji se primenjuje na osnovu odredbe člana 506. stav 2. ovog ZPP i člana 23. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, broj 55/14), pa je utvrdio da revizija tužilje nije osnovana.

U postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Kako revizija sadrži revizijski razlog zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a u reviziji određeno ne navodi o kojoj se eventualno učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka u konkretnom slučaju radi, to se u tom delu revizijom ne dovodi u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rešenja.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila zaposlena kod tuženog na radnom mestu referenta prodaje polise osiguranja. Tuženi je 14.08.2009. godine doneo osporeno rešenje o otkazu ugovora o radu, zbog neostvarivanja rezultata rada. Saradnik za radno pravo kod tuženog S.J. je u prisustvu B.P., zaposlene kod tuženog, pokušala da osporeno rešenje uruči tužilji. Međutim, tužilja je odbila da primi ovo rešenje, o čemu je sastavljena službena beleška, kao i beleška da je ovo rešenje 21.08.2009. godine, objavljeno na oglasnoj tabli tuženog.Tuženi nije bio odjavio tužilju sa obaveznog socijalnog osiguranja, pa je tužilja bila osigurana u toku 2010. godine. Tuženi je podneo zahtev za odjavu osiguranja za tužilju, po kom zahtevu je Fond PIO, 19.09.2011. godine, doneo rešenje, sa retroaktivnim dejstvom od 30.09.2009. godine, kao danom prestanka radnog odnosa. Tužilja je 23.09.2011. godine primila ovo rešenje. Tuženi nije vratio tužilji radnu knjižicu. Postupajući po rešenju inspektora rada Ministarstva rada i socijalne politike, tuženi je vratio tužilju na rad i rasporedio na poslove referenta stroge evidencije u Ogranku L., uz obavezu da tužilja stupi na rad 21.11.2011. godine. Međutim, tužilja je odbila da stupi na novo radno mesto po rešenju tuženog o vraćanju na rad (tužba je podneta 31.10.2011. godine).

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, drugostepeni sud je pravilno primenio materijalno pravo, kada je odbacio kao neblagovremenu tužbu tužilje kojom je tražila poništaj osporenog rešenja tuženog broj 1317/MK od 14.08.2009. godine o prestanku radnog odnosa, otkazom ugovora o radu, kao i da se obaveže tuženi da vrati tužilju na poslove referenta prodaje polise PJ N.P..

Odredbom člana 185. stav 1. Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, broj 24/05, 61/05 i 54/09), je propisano, da, ugovor o radu se otkazuje rešenjem, u pismenom obliku, i obavezno sadrži obrazloženje i pouku o pravnom leku. Odredbom stava 2. ovog člana, da, rešenje mora da se dostavi zaposlenom lično u prostorijama poslodavca, odnosno na adresu prebivališta ili boravišta zaposlenog. Odredbom stava 3. ovog člana, da, ako poslodavac zaposlenom nije mogao da dostavi rešenje u smislu stava 2. ovog člana, dužan je da o tome sačini pismenu belešku. Odredbom stava 4. ovog člana, da, u slučaju iz stava 3. ovog člana, rešenje se objavljuje na oglasnoj tabli poslodavca i po isteku osam dana od dana objavljivanja smatra se dostavljenim.

Odredbom člana 195. stav 1. ovog zakona, je propisano, da, protiv rešenja kojim je povređeno pravo zaposlenog ili kada je zaposleni saznao za povredu prava, zaposleni, odnosno predstavnik sindikata čiji je zaposleni član ako ga zaposleni ovlasti, može da pokrene spor pred nadležnim sudom. Odredbom stava 2. ovog člana, da, rok za pokretanje spora jeste 90 dana od dana dostavljanja rešenja, odnosno saznanja za povredu prava.

Prema tome, u konkretnom slučaju se smatra da je tužilji osporeno rešenje dostavljeno istekom roka od 8 dana, računajući od 21.08.2009. godine, kada je objavljeno na oglasnoj tabli tuženog, s obzirom na to da je tužilja prethodno odbila prijem osporenog rešenja, pa kako je tužilja 31.10.2011. godine podnela tužbu radi poništaja osporenog rešenja, po proteku zakonskog roka od 90 dana, to su neosnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

U preostalom delu, revizijom se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što nije dozvoljen razlog za izjavljivanje revizije, na osnovu odredbe člana 407. stav 2. ZPP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 414. stav 1. a u vezi člana 420. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Milomir Nikolić,s.r.