Rev2 1550/2015 naknada štete; zastarelost

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1550/2015
03.02.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Vesne Popović, predsednika veća, Lidije Đukić i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici tužioca R.S. iz K., čiji je punomoćnik M.Š., advokat iz K., protiv tuženog M.S. DOO iz K., čiji je punomoćnik J.M., advokat iz B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2876/14 od 26.03.2015. godine, u sednici održanoj 03.02.2016. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2876/14 od 26.03.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P1 1112/13 od 31.03.2014. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da mu na ime naknade štete zbog neisplaćenih zarada za period od 11.10.1994. godine do 29.03.2007. godine, plati 6.000.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačno opredeljen iznos bliže opisan u izreci presude; stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da na ime tužioca, nadležnim fondovima PIO, zdravstvenog osiguranja i osiguranja za slučaj nezaposlenosti plati doprinose koliko budu iznosili za period od 11.10.1994. do 29.03.2007. godine; stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove postupka od 141.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2876/14 od 26.03.2015. godine stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Kragujevcu P1 1112/13 od 31.03.2014. godine; stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan zahtev tuženog kojim je tražio da se obaveže tužilac da tuženom na ime troškova postupka plati 30.000,00 dinara za sastav odgovora na žalbu kao i na ime takse na odgovor na žalbu.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tužioca nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužiocu je prestao radni odnos kod tuženog 1994. godine i protiv odluka o prestanku radnog odnosa tužilac je pokrenuo spor. Presudom od 31.07.2006. godine, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i poništene su odluke tuženog od 11.10.1994. godine i 01.12.1994. godine kao nezakonite, te je naloženo tuženom da tužioca vrati na rad. Navedena presuda postala je pravnosnažna 06.02.2007. godine, a izvršna 26.09.2008. godine. Tuženi je dobrovoljno tužioca vratio na rad 29.03.2007. godine. Tužilac je 28.11.2007. godine, podneo tužbu radi naknade štete zbog nezakonitog otkaza i rešenjem Opštinskog suda u Kragujevcu P 893/07 od 21.03.2008. godine, tužba je odbačena kao neuredna. Potom je tužilac podneo predlog za izvršenje za naknadu štete zbog nezakonitog otkaza na osnovu presude od 31.07.2006. godine, i ovaj postupak je okončan tako što je odbijen predlog za izvršenje tužioca za period od 11.10.1994. godine do marta 2007. godine, odnosno za period nezakonitog otkaza, kao i zahtev za isplatu ostalih potraživanih naknada po osnovu rada, obzirom da za navedeno potraživanje tužilac ne poseduje izvršnu ispravu, osim u delu za potraživanje zarada za dva meseca od 06.02.2007. godine do 29.03.2007. godine odnosno od pravnosnažnosti presude do vraćanja tužioca na rad. Tužba za naknadu štete zbog nezakonitog otkaza u ovoj parnici podneta je 26.04.2013. godine.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilan je zaključak nižestepenih sudova da je tužiočevo potraživanje za naknadu štete zbog nezakonitog otkaza zastarelo.

Zakon o radnim odnosima („Sl. glasnik RS“, broj 45/91...39/96), koji je bio na snazi u vreme nezakonitog prestanka radnog odnosa u članu 85. stav 1. propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, preduzeće je dužno da radniku nadoknadi štetu po načelima o odgovornosti za štetu; a u stavu 2. da ako se u roku od 30 dana preduzeće i radnik ne sporazumeju o naknadi štete, radnik ima pravo da naknadu štete zahteva pred nadležnim sudom.

Član 85. Zakona o radnim odnosima, upućuje na primenu Zakona o obligacionim odnosima u vezi naknade štete koju je radnik pretrpeo u vezi sa radom.

Članom 376. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da potraživanje naknade prouzrokovane štete zastareva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo, a stavom 2. propisano je da u svakom slučaju ovo potraživanje zastareva za pet godina od kad je šteta nastala.

Tužilac je podneo tužbu zbog nezakonitog otkaza 28.11.2007. godine, ali je ova tužba odbačena 21.03.2008. godine, tako da nije bio ispunjen uslov propisan članom 389. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima za prekid zastarevanja kojim je proipsano da se smatra da nije bilo prekida ako poveriočeva tužba ili zahtev bude odbačen ili odbijen.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, za potraživanje naknade štete nije od uticaja to što je tužilac ovu naknadu tražio u izvršnom postupku. Naime, ostvarivanje prava na naknadu štete zbog nezakonitog otkaza traži se u parničnom postupku u kojem se utvrđuje osnov i visina štete. Pravnosnažna i izvršna presuda parničnog suda, kojom je oštećenom utvrđena visina štete, je izvršna isprava na osnovu koje oštećeni kao izvršni poverilac može da traži prinudnu naplatu svog potraživanja u izvršnom postupku. U konkretnom slučaju, tužilac nije imao ovu izvršnu ispravu na osnovu koje je mogao da ostvari svoje potraživanje u izvršnom postupku. Tužiočevo potraživanje naknade štete zbog nezakonitog otkaza je zastarelo obzirom da je protekao kako subjektivni rok od tri godine, kada je tužilac doznao za štetu jer je tužilac za štetu saznao u vreme vraćanja na rad 29.03.2007. godine, a tužbu za naknadu štete je podneo 26.04.2013. godine. Osim toga, šteta zbog nezakonitog otkaza nastala je utvrđenjem da je tužiocu nezakonito prestao radni odnos, a to je 06.02.2007. godine kada je pravnosnažnom presudom poništeno rešenje o prestanku radnog odnosa. U toj situaciji protekao je i objektivni rok od pet godina za potraživanje naknade štete.

Stoga su neosnovani revizijski navodi da je pobijanom presudom pogrešno primenjeno materijalno pravo. Sud je cenio i ostale revizijske navode, ali ih nije posebno obrazlagao obzirom da nisu od uticaja na donošenje drugačije odluke.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija

Vesna Popović,s.r.