Rev2 1656/07

Republika Srbija
VRHOVNI SUD SRBIJE
Rev2 1656/07
27.02.2008. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud Srbije u Beogradu, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Vesne Popović, Jasminke Stanojević, Mirjane Grubić i Nadežde Radević, članova veća, u parnici tužioca AA, čiji je punomoćnik AB, advokat, protiv tuženog JKP \"BB", čiji je punomoćnik BA, advokat, radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Kragujevcu Gž.1.br.563/07 od 24.08.2007. godine, u sednici održanoj 27.02.2008. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Okružnog suda u Kragujevcu Gž.1.br.563/07 od 24.08.2007. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Opštinskog suda u Aranđelovcu P.890/05 od 19.04.2007. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i poništeno kao nezakonito rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu tužiocu od 13.10.2005. godine, pa je obavezan tuženi da tužioca vrati na radno mesto sa svim pravima iz radnog odnosa, dok je stavom drugim izreke obavezan tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 56.700,00 dinara.

Presudom Okružnog suda u Kragujevcu Gž.1.br.563/07 od 24.08.2007. godine, stavom prvim izreke preinačena je prvostepena presuda pa je odbijen tužbeni zahtev kojim je tražio da sud poništi kao nezakonito rešenje o otkazu ugovora o radu od 13.10.2005. godine, te da se obaveže tuženi da ga vrati na poslove radnika na održavanju filter-stanice u radnoj jedinici "Proizvodnja i sanitarna kontrola __" sa svim pravima iz radnog odnosa, dok je stavom drugim izreke obavezan tužilac da naknadi tuženoj troškove parničnog postupka od 74.700,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu čl.399. Zakona o parničnom postupku ("Sl.glasnik RS" br.125/04) i našao da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.361. stav 2. tač.9. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema činjeničnom stanju na kome je zasnovana pobijana odluka, tužilac je bio zaposlen kod tuženog i raspoređen na poslove radnika na održavanju filter-stanice u Radnoj jedinici "Proizvodnja i sanitarna kontrola __" do donošenja rešenja tuženog od 13.10.2005. godine, kojim je tužiocu, na osnovu čl.179. stav 1. tač.2. i 4. Zakona o radu, otkazan ugovor o radu zbog učinjene povrede radne obaveze utvrđene čl.1. Aneksa ugovora o radu od 25.03.2004. godine. Pobijanim rešenjem stavljeno mu je na teret da je falsifikovao ugovor o prodaji posuda za odnošenje smeća, potpisivao pojedine ugovore o prodaji ovih posuda sa građanima uz naplaćivanje u gotovom novcu, koji nije predavao na blagajni tuženog, a vrednost posuda je zaduživana i naplaćivana od građana preko računa za komunalne usluge.

Ispitujući zakonitost rešenja tuženog, pobijanom odlukom je utvrđeno da je tužilac učinio povrede koje su mu stavljene na teret, da je rešenje doneto od strane ovlašćenog lica u pisanom obliku i sadrži i obrazloženje i pravnu pouku. Donošenju rešenja prethodilo je pismeno upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu koje je dostavljeno tužiocu, a zatraženo je i mišljenje sindikata čiji je tužilac član, koji se izjasnio da je potrebno da poslodavac ispoštuje odredbe Zakona o radu.

Pobijanom odlukom, drugostepeni sud je pravilno primenio materijalno pravo, osnovano zaključujući da je tužilac opisanim radnjama svojom krivicom učinio povredu radne obaveze, koja je kao otkazni razlog propisana članom 1. Aneksa ugovora o radu, koji je tužilac potpisao sa tuženim 25.03.2004. godine. Na ovaj način nastao je osnov za otkaz ugovora o radu u smislu čl.179. stav 1. tač.2. Zakona o radu ("Sl.glasnik RS" br.24/05 i 61/05), s obzirom da je kvalifikacija povrede radne obaveze utvrđena Aneksom ugovora o radu, a opisano ponašanje tužioca, koji je svojom krivicom učinio navedenu povredu radne obaveze, predstavlja opravdan razlog zbog koga poslodavac može da mu otkaže ugovor o radu u smislu navedene zakonske odredbe.

Suprotno navodima revizije, pobijano rešenje sadrži i sve bitne elemente predviđene čl.185. stav 1. Zakona o radu (obrazloženje, u kome su pobrojane radnje kojima je tužilac učinio povredu radne obaveze, kao i pouku o pravnom leku).

Prilikom donošenja rešenja ispoštovane su i odredbe koje se odnose na upozorenje tužiocu o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu (čl.180. stav 1. i 2. Zakona), a zatraženo je i mišljenje sindikata (čl.181. stav 1. istog Zakona).

Imajući u vidu da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi za otkaz ugovora o radu tužiocu, primenom čl.179. stav 1. tač.2. Zakona o radu, bez uticaja su na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari navodi tužioca iz revizije da u njegovim radnjama u obavljanju redovnih poslova nema izvršenja krivičnog dela na radu i u vezi sa radom.

Revizijskim navodima kojima se ističe da tužilac nije učinio radnje koje su mu stavljene na teret osporava se utvrđeno činjenično stanje (iako to tužilac podvodi pod pogrešnu primenu materijalnog prava), što u postupku po reviziji nije dozvoljeno, primenom čl.398. stav 2. ZPP.

Na osnovu čl.405. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Predrag Trifunović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Mirjana Vojvodić

KO