Rev2 1673/2015 povreda radne discipline

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1673/2015
04.11.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Lidije Đukić i Božidara Vujičića, članova veća, u pravnoj stvari tužilje D.S. iz K., čiji je punomoćnik N.M.R., advokat iz S., protiv tuženog D. z. o. z., d.o.o. B., čiji je punomoćnik D.B., advokat iz B., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 7213/13 od 04.03.2015. godine, u sednici održanoj 04.11.2015. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 7213/13 od 04.03.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Smederevu P1 1069/12 od 12.07.2013. godine, stavom prvim izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se poništi, kao nezakonito, rešenje direktora tuženog od 21.12.2009. godine, kojim joj je otkazan ugovor o radu, te da se obaveže tuženi da je vrati na rad. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženom naknadi troškove postupka od 206.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 7213/13 od 04.03.2015. godine, stavom prvim izreke preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke, pa je poništeno rešenje direktora tuženog od 21.12.2009. godine, kojim je tužilji otkazan ugovor o radu i obavezan tuženi da je vrati na rad. Stavom drugim izreke, preinačeno je i rešenje o troškovima postupka, sadržano u stavu drugom izreke, tako što je odbijen zahtev tuženog da se obaveže tužilja da mu naknadi troškove postupka od 206.000,00 dinara. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove postupka od 148.500,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tuženi je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu, primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14), pa je našao da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se ne ukazuje na druge povrede postupka zbog kojih se ona može izjaviti, primenom člana 407. stav 1. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila zaposlena kod tuženog na neodređeno vreme i obavljala poslove čišćenja prostorija, do donošenja pobijanog rešenja od 21.12.2009. godine, kojim joj je otkazan ugovor o radu, primenom člana 179. tačka 2. i 3. Zakona o radu (“Sl.glasnik RS” br.24/05, 61/05 i 54/09), jer je njeno ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca. Rešenjem tuženog stavljeno joj je na teret da ne poštuje radnu disciplinu i radno vreme, ne obaveštava poslodavca o svojoj sprečenosti za rad u zakonom predviđenom roku. U obrazloženju rešenja se navodi da 30.11.2009. godine nije bila na radnom mestu, niti je o svojoj sprečenosti za rad obavestila poslodavca, te da se ni 05.12.2009. godine nije pojavila na radnom mestu, a da joj ovo nije prvi put da krši radnu disciplinu i da ne poštuje radno vreme, zbog čega je više puta upozoravana i kažnjavana. Donošenju rešenja prethodilo je upozorenje od 23.11.2009. godine, koje je tužilji uručeno 27.11.2009. godine, kojim ju je tuženi upozorio da je učinila povredu radne obaveze, na taj način što 20.11.2009. godine nije bila na radnom mestu i što od 13.11.2009. godine nije dolazila na posao, zbog čega joj se može otkazati ugovor o radu primenom člana 179. tačka 2. i 3. Zakona o radu, bez ponovnog upozorenja o razlozima za otkaz.

Isptujući zakonitost pobijanog rešenja, drugostepeni sud je otvorio raspravu u smislu člana 383. stav 3. ZPP, pa je utvrdio da tužilja 30.11.2009. godine zaista nije bila na poslu, ali je o svojoj sprečenosti za rad obavestila svog neposrednog rukovodioca, dok 05.12.2009. godine nije došla na rad, niti je svoj izostanak opravdala. Odredbom člana 3. tačka 2. Pravilnika tuženog, o radnoj disciplini i ponašanju zaposlenih, od 11.02.2008. godine, određeno je da se povredom radne discipline i pravila ponašanja smatra neopravdan izostanak sa rada 3 dana uzastopno ili 5 radnih dana sa prekidima u toku meseca.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pravnosnažnom odlukom pravilno primenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtev usvojen i rešenje tuženog poništeno kao nezakonito, s obzirom da je utvrđeno da nije nastao osnov za otkaz ugovora o radu u smislu čl.179. tačka 2. i 3. Zakona o radu ("Sl.glasnik RS" br.24/05, 61/05 i 54/09), pošto je utvrđeno da je tužilja neopravdano izostala sa posla u dane 30.11. i 05.12.2009. godine, čime nije nastupio uslov iz člana 3. tačka 2. navedenog Pravilnika tuženog.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da se neosnovano revizijom ukazuje da tužilji nije otkazan ugovor o radu samo zbog neopravdanog izostanka s posla, već zbog kontinuiranog nepoštovanja radne discipline, s obzirom da takve povrede tužilji nisu stavljene na teret pobijanim rešenjem. Naime, uopšteno navođenje u izreci rešenja da ovo nije prvi put da tužilja krši radnu disciplinu i da ne poštuje radno vreme, ne može se smatrati razlozima za otkaz, bez konkretizacije ovih radnji u pogledu vremena, mesta i načina izvršenja istih, bilo u izreci, bilo u obrazloženju rešenja. Pri tom isticanje u reviziji da je tužilja učinila i povredu iz člana 103. Zakona o radu (nedostavljanje potvrde o očekivanom vremenu privremene sprečenosti za rad), ne utiče na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari, s obzirom da tuženi u svojoj odluci ovo nije tužilji stavio na teret kao razlog za otkaz, pa se to ne može isticati ni naknadno – u sudskom postupku za zaštitu prava iz radnog odnosa, radi poništaja rešenja o prestanku radnog odnosa po ovom osnovu.

Imajući u vidu da je pravnosnažnom presudom utvrđeno da je tužilja izostala sa rada samo dva radna dana i to ne uzastopno i ne u istom mesecu, Vrhovni kasacioni sud nalazi da drugostepeni sud osnovano zaključuje da nije nastupio uslov iz člana 3. tačka 2. Pravilnika tuženog o radnoj disciplini i ponašanju zaposlenih, čime nije nastupio ni osnov za prestanak radnog odnosa. Nepostojanje osnova za otkaz ugovora o radu, rešenje tuženog čine nezakonitim, pa je kao takvo pravilno i poništeno, a tuženi obavezan da tužilju vrati na rad.

Navode u reviziji kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje Vrhovni kasacioni sud nije cenio, jer se revizija iz tog razloga ne može izjaviti (član 407. stav 2. ZPP).

Na osnovu iznetog, Vrhovni kasacioni sud je, primenom člana 414. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.