Rev2 1843/2018 3.5.7; preobražaj radnog odnosa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1843/2018
17.06.2020. godina
Beograd

 

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Ilić, advokat iz ..., protiv tužene PU „Vlada Obradović Kameni“ Pećinci, koju zastupa Opštinski pravobranilac, radi poništaja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 704/18 od 02.04.2018. godine, u sednici održanoj 17.06.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 704/18 od 02.04.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Rumi P1 261/15 od 16.01.2018. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužilje da se poništi rešenje tužene od 25.10.2012. godine i obaveže tužena da tužilji isplati 18 zarada na ime naknade štete po osnovu nezakonitog prestanka radnog odnosa i da joj naknadi troškove parničnog postupka. Obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 160.500,00 dinara, sa zateznom kamatom od izvršnosti do konačne isplate, a odbijen je zahtev tužene za isplatu zatezne kamate na iznos dosuđenih troškova počev od presuđenja do izvršnosti presude.

Apelacioni sud u Novom Sadu je presudom Gž1 704/18 od 02.04.2018. godine, odbio žalbu tužilje i potvrdio prvostepenu presudu, osim odbijajućeg dela odluke o troškovima spora.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu, primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku-ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14, 87/18) i utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku donošenja pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se ne ukazuje na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka koje mogu biti revizijski razlog u smislu člana 407. navedenog zakona.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je zaključila ugovor o radu sa tuženom 23.09.2011. godine, kojim je zasnovala radni odnos na određeno vreme radi obavljanja poslova vaspitača u ..., do povratka radnice sa bolovanja. Međutim, tokom rada kod tužene obavljala je poslove vaspitača u ... i ..., menjajući više odsutnih radnica zbog bolovanja, sve do prestanka radnog odnosa 25.10.2012. godine. Tužena je 25.10.2012. godine donela rešenje kojim je tužilji otkazala ugovor o radu, uz obrazloženje da je tužilja zasnovala radni odnos na određeno vreme do povratka radnice sa bolovanja, te s obzirom da se radnica vraća, stekli su se uslovi za otkaz ugovora o radu. Protiv ovog rešenja tužilja je izjavila prigovor koji je tužena odbila, pa je 18.12.2012. godine tužilja podnela tužbu radi poništaja odluke o izboru kandidata na mesto vaspitača pripravnika, a sud je takav zahtev odbio i navedena presuda je pravnosnažna 14.04.2014. godine.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su odbili zahtev tužilje za poništaj rešenja o otkazu i naknadu štete po osnovu nezakonitog otkaza, pravilno nalazeći da je rešenje o otkazu ugovora o radu tužilji zakonito, obzirom da nije bilo uslova za primenu člana 37.stav 4. Zakona o radu, već neosnovanost tužbenog zahteva proizlazi iz Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, koji je u članu 132. stav 9. propisao da radni odnos na određeno vreme (zaposlenih u obrazovno-vaspitnim ustanovama) ne može da preraste u radni odnos na neodređeno vreme.

Navodima revizije se primena materijalnog prava u revizijom pobijanoj odluci ne dovodi u sumnju.

Imajući u vidu stanje u spisu, predmet spora je poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu, iz razloga ispunjenosti uslova za preobražaj radnog odnosa i naknada štete. U takvoj situaciji, pravilna primena materijalnog prava upućuje na primenu Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja (''Službeni glasnik RS'' br. 72/09, 52/11), koji se u konkretnoj situaciji primenjuje kao poseban primaran propis, dok je primena Zakona o radu, kao opšteg propisa, supsidijarna (član 2. stav 2.), u odnosu na ona pitanja koja nisu regulisana odredbama posebnog zakona.

Navedenim Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, članom 132. stav 1. tačka 1., propisano je da ustanova može da primi u radni odnos na određeno vreme bez konkursa lice radi zamene odsutnog zaposlenog do 60 dana. Saglasno toj zakonskoj odredbi, tužilja je kod tužene zasnovala radni odnos na određeno vreme, zaključenjem ugovora o radu za obavljanje poslova vaspitača, bez konkursa. Odredbom člana 132. stav 9. istog zakona, izričito je propisano da radni odnos na određeno vreme ne može da preraste u radni odnos na neodređeno vreme. Navedena odredba prinudnog je karaktera i odnosi se na sva zaposlena lica u obrazovno-vaspitnoj ustanovi, kao i na svaki ugovor o radu na određeno vreme, bez obzira da li je zaključen po konkursu ili bez konkursa i pod kojim uslovima.

Kako odredba člana 132.stav 9. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, kao posebna odredba, isključuje mogućnost preobražaja radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme, pa takvom svojom formulacijom i pravnim dejstvom sprečava primenu opšte odredbe člana 37. stav 4. Zakona o radu. Zbog toga je pravilno zaključivanje nižestepenih sudova da nije osnovan tužbeni zahtev za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu i naknadu štete.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 414. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić