Rev2 1952/2018 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1952/2018
17.06.2020. godina
Beograd

 

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Nikolić, advokat iz ..., protiv tužene Osnovne škole „Bratstvo“ iz ..., koju zastupa Državno pravobranilaštvo-Odeljenje u Zrenjaninu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 406/18 od 22.03.2018. godine, u sednici od 17.06.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 406/18 od 22.03.2018. godine, tako što se odbija kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu P1. 469/17 od 30.11.2017. godine.

ODBIJA SE zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

OBAVEZUJE SE tužena da tužilji na ime troškova revizijskog postupka isplati iznos od 12.000,00 dinara u roku od 8 dana od prijema presude.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu P1. 469/17 od 30.11.2017. godine, tužena je obavezana da tužilji isplati 2.366,94 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 21.08.2014. godine do isplate, da na navedeni iznos uplati doprinose za tužilju i naknadi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 34.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 406/18 od 22.03.2018. godine preinačena je prvostepena presuda tako što je odbijen tužbeni zahtev za isplatu iznosa od 2.366,94 dinara sa kamatom i doprinosima. Tužilja je obavezana da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 18.000,00 dinara.

Protiv drugostepene presude, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju iz svih zakonskih razloga.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku– ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...87/18) i utvrdio da je revizija tužilje osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je koristila godišnji odmor u julu mesecu 2014. godine, a prema isplatnom listiću tužena je tužilji obračunala naknadu plate za vreme korišćenja godišnjeg odmora u neto iznosu od 49.954,31 dinar. Tužilji je plata u mesecima koji su prethodili godišnjem odmoru obračunavana prema broju radnih sati, odnosno sati provedenih na radu. Prema nalazu i mišljenju veštaka, osnovnica za obračun naknade plate za vreme korišćenja godišnjeg odmora predstavlja platu po satu provedenom na radu. Korišćenjem ove metodologije obračuna naknade plate, utvrđeno je da je tužilji po ovom osnovu za juli mesec 2014. godine naknada za korišćenje godišnjeg odmora isplaćena u manjem iznosu za 2.366,94 dinara, koji je prvostepenom presudom dosuđen tužilji, s pozivom na odredbu člana 114. Zakona o radu.

Pobijanom drugostepenom presudom preinačena je prvostepena presuda i odbijen tužbeni zahtev tužilje za isplatu, iz razloga što iz sadržine odredbe člana 114. Zakona o radu proizilazi da zaposlenom pripada pravo na naknadu zarade u visini prosečne zarade za 3 odnosno 12 meseci, nezavisno od broja radnih sati, odnosno sati provedenih na radu.

S obzirom na navedeno, revizijom tužilje se osnovano ukazuje da je u drugostepenoj presudi pogrešno primenjeno materijalno pravo.

Odredbom člana 114. stav 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, broj 24/05... 32/13), propisano je da zaposleni ima pravo na naknadu zarade u visini prosečne zarade u prethodna tri meseca, u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu, za vreme odsustvovanja sa rada na dan praznika koji je neradni dan, godišnjeg odmora, plaćenog odsustva, vojne vežbe i odazivanja na poziv državnog organa, dok je prema Izmenama i dopunama Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, broj 75/14), koji se primenjuje od 29.07.2014. godine, propisano da u navedenim slučajevima odsustvovanja sa rada, zaposleni ima pravo na naknadu zarade u visini prosečne zarade u prethodnih 12 meseci. Odredbom člana 106. istog zakona, propisano je da se zarada za obavljeni rad i vreme provedeno na radu sastoji od osnovne zarade, dela zarade za radni učinak i uvećane zarade.

Razlozi koje su sudovi dali u svojim odlukama ukazuju na različito tumačenje navedenih odredaba Zakona o radu, odnosno različitoj metodologiji obračuna naknade zarade zaposlenog za vreme odsustvovanja sa rada. S obzirom da visina zarade zavisi pre svega od vremena provedenog na radu, to i naknada zarade mora zavisiti od vremena u kome je zaposleni odsustvovao sa rada. Zarada, odnosno plata tužilje u konkretnom slučaju, obračunata je prema broju radnih sati provedenih na radu, pa se po oceni Vrhovnog kasacionog suda i naknada plate za korišćenje godišnjeg odmora ima obračunati na isti način, prema prosečnoj zaradi, odnosno plati po radnom satu, kako je to pravilno zaključio prvostepeni sud.

Iz navedenih razloga, primenom člana 416. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U pogledu troškova ovog postupka primenjene su odredbe čl. 163. i 153. ZPP, s tim što su revizijski troškovi dosuđeni prema opredeljenom zahtevu tužilje i to do visine naknade za sastav revizije po AT.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić