Rev2 2252/2020 3.5.15.4.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2252/2020
31.03.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Popović advokat iz ..., protiv tuženog „Printec“ DOO iz Beograda, čiji je punomoćnik Marko Milutinović advokat iz ..., radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4442/18 od 27.12.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 31.03.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4442/18 od 27.12.2019. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4442/18 od 27.12.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2086/15 od 12.04.2017. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se poništi rešenje tuženog br. .../... od 10.06.2015. godine (stav prvi izreke); obaveže tuženi da tužioca vrati na rad, na radno mesto ... (stav drugi izreke); odbačena tužba u delu kojim je traženo da se tuženi obaveže da vrati tužioca na rad, na druog odgovarajuće radno mesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima (stav treći izreke) i obavezan tužilac da na ime troškova parničnog postupka isplati tuženom iznos od 211.500,00 dinara (stav četvrti izreke). Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova postupka po žalbi u iznosu od 16.500,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava. Reviziju je dopunio podneskom, predatim sudu u roku propisanom članom 403. stav 1. ZPP.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju, sa predlogom da se revizija odbije kao neosnovana i tužilac obaveže na naknadu troškova postupka povodom tog pravnog leka.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. i člana 441. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da tužiočeva revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se posebno ne ukazuje na postojanje drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka zbog kojih se, pod uslovima iz člana 407. stav 1. tačke 2. i 3. ZPP, taj pravni lek može izjaviti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je po ugovoru o radu od 21.01.2013. godine obavljao poslove ... . Tuženi je dostavio tužiocu upozorenje od 28.05.2015. godine sa opisom više povreda radne obaveze i radne discipline predviđenih ugovorom o radu, između ostalog i zato što je 13.05.2015. godine onemogućio daljinski pristup svom računaru od strane IT administratora tuženog, i tako onemogućio druge zaposlene u izvršavanju obaveza u procesu rada, odnosno stvorio mogućnost nastanka štete na imovini tuženog. Tužiocu je ugovor o radu otkazan rešenjem tuženog od 10.06.2015. godine zbog svih učinjenih povreda radne obaveze i radne discipline navedenim u upozorenju o razlozima za otkaz ugovora o radu. Tuženi je od decembra 2013. godine imao mogućnost administrativnog pristupa računaru koji je tužilac koristio, u cilju bezbednosti podataka i sigurnosti kompanije. Zbog toga opcija daljinskog pristupa računarima koje zaposleni koriste nikada nije isključivana. Tužilac je 13.05.2015. godine onemogućio daljinski pristup svom računaru i na taj način onemogućio druge zaposlene u izvršavanju radnih obaveza u procesu rada.

Na osnovu tako utvrđenog činjenčinog stanja, prvostepeni sud je zaključio da je tužilac isključivanjem opcije koja je omogućavala pristup administratoru tuženog njegovom računaru, bez opravdanog razloga i odobrenja tuženog, učinio povredu radne obaveze i radne discipline.

Drugostepeni sud je odbio žalbu tužioca, u bitnom prihvatajući razloge nižestepenog suda, nalazeći da je označenom radnjom tužilac učinio povredu radne discipline što je razlog za otkaz ugovora o radu predviđen članom 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu.

Izloženo pravno stanovište prihvata i revizijski sud, zbog čega navode revidenta o pogrešnoj primeni materijalnog prava ocenjuje kao neosnovane.

Prema navedenoj odredbi, poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu, u slučaju ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi sa radom kod poslodavca.

U konkretnom slučaju, radnja tužioca - onemogućavanje daljinskog administriranja njegovog računara, vrednovana je sa stanovišta tužiočeve obaveze da poštuje organizaciju rada i poslovanja tuženog (član 15. tačka 2. Zakona o radu). Ukidanje administrativnog pristupa računaru koji je koristio u suprotnosti je sa organizacijom rada koja je, u pogledu mogućnosti takvog pristupa IT administratora, postojala kod tuženog od decembra 2013. godine i sa kojom je tužilac nesumnjivo bio upoznat. Imajući u vidu posledice koje je postupak tužioca proizveo - onemogućavanje određenom broju drugih zaposlenih da rade, njegovo ponašanje je takvo da ne može nastaviti sa daljim radom kod tuženog.

Tužilac u reviziji ponavlja navode žalbe o kojima se drugostepeni sud detaljno izjasnio, zbog čega se revizijski sud o tim navodima neće posebno izjašnjavati jer oni ne mogu dovesti u sumnju pravilnost pobijane presude sa stanovišta pogrešne primene materijalnog prava.

U dopuni revizije tužilac ukazuje na povredu člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kojim se štiti pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske. S`tim u vezi tužilac se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava - presudu tog suda donetu u predmetu Kopland protiv Ujedinjenog Kraljevstva, kojom je utvrđeno da je povređeno pravo aplikanta na privatnost jer su na zahtev poslodavca praćeni njegovi telefonski razgovori, elektronska pošta i korišćenje interneta na radnom mestu. Ovi navodi, po oceni revizijskog suda nisu relevantni, jer u ovom sporu nema dokaza da je opcijom daljinskog administriranja računara koji tužilac koristi vršena povreda njegove privatnosti. Slične navode tužilac je isticao i u žalbi, i ti navodi su bili predmet ocene drugostepenog suda sa stanovišta povrede ljudskih prava zagarantovanih Ustavom Republike Srbije - članom 41. (tajnost pisama i drugih sredstava opštenja) i članom 42. (zaštita podataka o ličnosti).

Shodno izloženom, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Troškovi odgovora na reviziju, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu bili nužni. Zbog toga je zahtev tuženog za njihovu naknadu odbijen i primenom člana 165. stav 1. u vezi člana 154. stav 1. ZPP odlučeno kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić