Rev2 2260/2018 3.5.12; naknada štete

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2260/2018
24.09.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića i Branke Dražić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Mile Petković advokat iz ..., protiv tužene Predškolske ustanove „Bambi“ iz Bora, čiji je punomoćnik Jovo Krtinić advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1270/18 od 25.05.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 24.09.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1270/18 od 25.05.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1270/18 od 25.05.2018. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Boru P1 232/17 od 05.03.2018. godine u stavu prvom, usvajajućem delu stava drugog, stavu trećem i stavu četvrtom izreke, tako što je odbijen tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se obaveže tužena na isplatu naknade nematerijalne štete koju je pretrpela na radu 08.12.2014. godine, i to za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 280.000,00 dinara, pretrpljeni strah u iznosu od 250.000,00 dinara i pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja opšte životne aktivnosti u iznosu od 260.526,32 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na ove iznose počev od 05.03.2018. godine do isplate, kao i na isplatu naknade materijalne štete zbog manje isplaćene zarade u iznosu od 3.434,74 dinara za decembar 2014. godine, iznosu od 4.646,26 dinara za januar 2015. godine, iznosu od 4.646,26 dinara za februar 2015. godine i iznosu od 4.647,70 dinara za mart 2015. godine sa zakonskom zateznom kamatom na ove iznose počev od poslednjeg dana u narednom mesecu za svaki prethodni mesec do konačne isplate, te da se tužena obaveže da joj nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do konačne isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da naknadi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 194.072,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do konačne isplate, u roku od osam dana od dana prijema presude.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. i člana 408. Zakona o parničnom postupku (ZPP), Vrhovni kasacioni sud je našao da tužiljina revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Tuženu je zastupao punomoćnik - advokat naveden u uvodu drugostepene presude, na osnovu punomoćja od 15.09.2015. godine koje je izdao zastupnik - direktor tužene. Zbog toga nije osnovan navod revizije o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 84. stav 5. ZPP, učinjenoj u postupku pred drugostepenim sudom, zasnovan na revidentovom tumačenju gramatičkog smisla dela uvoda drugostepene presude po kojem označeni advokat ne zastupa tuženu ustanovu već njenog direktora.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja obavlja poslove vaspitačice kod tužene i raspoređena je na rad u grupu pripremnog - predškolskog programa. Mesto njenog rada nalazilo se u prostorijama Osnovne škole „BB“ u ... . Tužilja je povređena 08.12.2014. godine tako što je majka jedne od njenih učenica iznenada ušla u učionicu u kojoj se odvijala nastava i prvo verbalno, a zatim i fizički napala tužilju, nanevši joj teške telesne povrede. Nanete povrede prouzrokovale su fizičke bolove i ostavile posledice na tužiljinu opštu životnu sposobnost. U štetnom događaju tužilja je pretrpela i strah određenog intenziteta i dužine trajanja. Zbog nanetih povreda tužilja se nalazila na bolovanju i za to vreme je primala umanjenu zaradu. Po osnovu kolektivnog osiguranja tužilji je izvršena isplata iznosa od 40.000,00 dinara. Povodom štetnog događaja nadzor je obavila prosvetna inspekcija koja je konstatovala da ne postoji odgovornost na strani tužene. Nakon izvršene kontrole i zaštitnik građana se izjasnio da nije moguće utvrditi nepravilnosti i nezakonitosti u radu tužene.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, drugostepeni sud je pravilnom primenom materijalnog prava preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev.

Odredbom člana 164. Zakona o radu propisano je da ako zaposleni pretrpi povredu ili štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan da mu naknadi štetu, u skladu sa zakonom i opštim aktom. Osnov odgovornosti poslodavca za štetu koju zaposleni pretrpi na radu ili u vezi sa radom regulisan je Zakonom o obligacionim odnosima, na koji upućuje navedena odredba iskazom „u skladu sa zakonom“. Prema odredbama tog zakona, za štetu se odgovara po osnovu krivice (subjektivna odgovornost) i po osnovu odgovornosti od opasne stvari, odnosno opasne delatnosti (objektivna odgovornost).

Odredbom člana 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice. U ovom slučaju, za povredu koju je na radu tužilji nanelo treće lice, tužena ne može odgovarati po osnovu krivice jer nema propusta u organizaciji rada zbog kojih uslovi za rad tužilje nisu bili bezbedni. Ukoliko bi se delatnost tužene uopšte mogla smatrati opasnom delatnošću, takođe ne bi postojala njena odgovornost za štetu u smislu članova 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima. Odgovornost tužene u tom slučaju bila bi isključena u skladu sa članom 177. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, s`obzirom da je šteta nastala isključivo radnjom trećeg lica koju tužena nije mogla predvideti i čije posledice nije mogla izbeći ili otkloniti.

Iz navedenih razloga, nisu osnovani ni navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava. Suprotno pravnom stavu revidenta, pravilna primena člana 164. Zakona o radu podrazumeva primenu odredaba Zakona o obligacionim odnosima o šteti i odgovornosti za štetu. Primenom tih odredbi drugostepeni sud je izveo pravilan zaključak o isključenju kako subjektivne, tako i objektivne odgovornosti tužene. Naime, okolnosti slučaja nisu ukazivale na postojanje pretnje po bezbednost tužilje na radu i zato mogućnost tužene da predvidi radnju trećih lica kojim je tužilji naneta šteta, odnosno preduzme mere čijom bi se primenom nastala štetna posledica izbegla ili otklonila.

Shodno izloženom, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić