Rev2 2401/2015 smenski rad

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2401/2015
04.02.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branka Stanića, Gordane Ajnšpiler Popović, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilaca Đ.M. iz Š., N.N. iz S.M., D.M. iz K., B.Č. iz V., I.V. iz S.M., M.F. iz S.M., čiji je punomoćnik V.T., predstavnik sindikata E., protiv tuženog PD P.t.– T. DOO N.S., iz N.S., čiji je punomoćnik R.M., advokat iz N.S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1761/15 od 31.08.2015. godine, u sednici veća održanoj 04.02.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE predlog tuženog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1761/15 od 31.08.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici P1 4/14 od 05.05.2015. godine, usvojen je tužbeni zahtev tužilaca i obavezan tuženi da tužiocima isplati štetu zbog manje isplaćene zarade po osnovu smenskog rada za period od 20.02.2009. do 09.09.2011. godine i to tužiocu Đ.M. iznos od 166.753,85 dinara na ime glavnog duga sa zakonskom zateznom kamatom na iznos glavnog duga počev od 31.01.2015. godine do konačne isplate, kao i iznos od 121.810,59 dinara na ime zakonske zatezne kamate, tužiocu N.N. iznos od 286.487,27 dinara na ime glavnog duga sa zakonskom zateznom kamatom na iznos glavnog duga počev od 31.01.20154. godine do konačne isplate, kao i iznos od 212.683,23 dinara na ime zakonske zatezne kamate, tužiocu D.M. iznos od 254.432,94 dinara na ime glavnog duga sa zakonskom zateznom kamatom na iznos glavnog duga počev od 31.01.2015. godine do konačne isplate, kao i iznos od 187.572,86 dinara na ime zakonske zatezne kamate, tužiocu B.Č. iznos od 92.313,39 dinara, na ime glavnog duga sa zakonskom zateznom kamatom na iznos glavnog duga počev od 31.01.2015. godine do konačne isplate, kao i iznos od 79.805,29 dinara na ime zakonske zatezne kamate, tužiocu I.V. iznos od 68.621,69 dinara na ime glavnog duga sa zakonskom zateznom kamatom na iznos glavnog duga počev od 31.01.2015. godine do konačne isplate, kao i iznos od 60.382,38 dinara na ime zakonske zatezne kamate i tužiocu M.F. iznos od 254.258,90 dinara na ime glanog duga sa zakonskom zateznom kamatom na iznos glavnog duga počev od 31.01.2015. godine do konačne isplate, kao i iznos od 187.444,10 dinara na ime zakonske zatezne kamate i da u ime tužilaca za period od 20.02.2009. godine do 09.09.2011. godine uplati pripadajuće doprinose za PIO Republičkom fondu PIO Filijala Sremska Mitrovica na dosuđene iznose po osnovu glavnog duga po stopi koja bude važila na dan uplate doprinosa, te da tužiocima isplati na ime troškova parničnog postupka iznos od 95.300,00 dinara. Odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova parničnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1761/15 od 31.08.2015. godine, žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

Protiv drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, pobijajući je zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava. Predložio je da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe člana 404. ZPP.

Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio predlog tuženog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj po članu 404. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 i 55/14), zbog toga što nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava budući da je u sudskoj praksi raspravljeno pitanje koje se odnosi na uvećanje zarade po osnovu smenskog rada, a pobijanim odlukama je presuđeno u skladu sa stavom Vrhovnog kasacionog suda, pa ni prihvatanje odlučivanja o reviziji ne bi dovelo do drugačijeg ishoda spora. Zato je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11) i člana 13. i 14. u vezi sa članom 23. stav 1. i 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 55/2014) i našao da revizija tuženog nije dozvoljena.

Prema članu 13. stav 2. Zakona o izmenama i dopunama ZPP, kojim je izmenjena odredba člana 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Članom 14. istog Zakona, kojom je izmenjena odredba člana 404. stav 2. ZPP je propisano da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. člana 404. ZPP odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Prelaznom odredbom člana 23. stav 1. Zakona o izmenama i dopunama ZPP propisano je da postupak koji je započet po Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... ), a nije okončan pre stupanja na snagu ovog zakona, sprovešće se po odredbama ovog zakona. Prema stavu 3. istog člana revizija je dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost spora pobijanog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, koji nisu pravnosnažno rešeni do dana stupanja na snagu ovog zakona.

Odredbom člana 28. stav 2. ZPP je propisano da kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev.

Tužba radi isplate podneta je 21.02.2012. godine. Podneskom od 15.04.2015. godine neki tužioci su povećali, a neki smanjili tužbeni zahtev na iznose koji su dosuđeni nižestepenim presudama. Drugostepena presuda je doneta 31.08.2015. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude u odnosu na svakog tužioca (koji nisu jedinstveni suparničari u smislu člana 205. ZPP) ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja odnosno preinačenja tužbe u odnosu na glavno potraživanje, pa revizija tuženog nije dozvoljena u odnosu na glavno potraživanje na osnovu gore navedenih zakonskih odredbi. Revizija tuženog nije dozvoljena ni u odnosu na dosuđenu zakonsku zateznu kamatu, jer na osnovu odredbe člana 28. stav 2. ZPP kamata se ne uzima u obzir ako ne čini glavni zahtev. U konkretnom slučaju kamata nije glavni zahtev već sporedno traženje, pa je i u tom delu revizija tuženog nedozvoljena.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 413. ZPP odlučio kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća-sudija

Branislava Apostolović,s.r.