Rev2 2467/2015, Rž 437/2015 sticanje bez osnova

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2467/2015
Rž 437/2015
28.01.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u sporu tužioca Opštine Surdulica, koju zastupa Javni pravobranilac Opštine, protiv tuženog S.M.. iz S., čiji je punomoćnik D.P., advokat iz S., radi sticanja bez osnova, odlučujući o žalbi tužioca, izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Nišu R1 46/15 od 26.05.2015. godine i reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2894/13 od 20.11.2013. godine, u sednici održanoj 28.01.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana žalba tužioca izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Nišu R1 46/15 od 26.05.2015. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2894/13 od 20.11.2013. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2894/13 od 20.11.2013. godine odbijena je žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju P 347/13 od 12.06.2013. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtev kojom je tužilac tražio da se tuženi obaveže da mu po osnovu sticanja bez osnova za period od oktobra 2004. do juna 2006. godine isplati 334.996,68 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno određene mesečne iznose od dospelosti do isplate, a tužilac obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 55.500,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju iz svih zakonskih razloga. Predložio je da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom primenom čl. 404. ZPP, zbog potrebe razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa i ujednačenja sudske prakse.

Rešenjem R1 46/15 od 26.05.2015. godine Apelacioni sud u Nišu nije predložio Vrhovnom kasacionom sudu odlučivanje o izjavljenoj reviziji primenom čl. 404. ZPP.

Protiv ovog rešenja tužilac je izjavio žalbu zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud ispitao je pobijano rešenje primenom čl. 402. u vezi čl. 386. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11) i našao da žalba nije osnovana.

U postupku nisu učinjene bitne povrede iz čl. 374. stav 2. tačka 1, 2, 3, 5, 7. i 9. ZPP, na koje se u postupku po žalbi pazi po službenoj dužnosti.

Prema čl. 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni apelacionog suda, odnosno Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili potrebe novog tumačenja prava (posebna revizija).

I po oceni Vrhovnog kasacionog suda, uslovi za primenu instituta izuzetne dozvoljenosti revizije iz čl. 404. ZPP, nisu ispunjeni. Ne postoji potreba za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa u pogledu primene čl. 210. i 214. Zakona o obligacionim odnosima, već se radi o rešenju konkretnog činjeničnog i pravnog pitanja. Takođe, uz reviziju su priložene nepravnosnažne sudske odluke, pa nema ni potrebe za eventualnim ujednačenjem sudske prakse u pogledu istog ili sličnog činjeničnog i pravnog odnosa.

Kako je žalba tužioca neosnovana, Vrhovni kasacioni sud je primenom čl. 401. stav 2. tačka 2. u vezi čl. 404. stav 3. ZPP, odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije primenom čl. 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11), koji se primenjuje na osnovu čl. 506. stav 2. ovog zakona, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

U konkretnom slučaju, prema čl. 506. stav 2. ZPP, ako je u postupcima iz stava 1. ovog člana (postupcima započetim pre stupanja na snagu ovog zakona), posle stupanja na snagu ovog zakona (posle 01.02.2012. godine) presuda, odnosno rešenje kojim se okončava postupak ukinuto i vraćeno na ponovno suđenje, ponovni postupak sprovešće se po odredbama tog zakona. U ovom slučaju, rešenjem Apelacionog suda u Nišu Gž1 2233/12 od 26.12.2012. godine prethodna prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Prema čl. 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima kad se tužbeni zahtev odnosi na utvrđenje prava svojine na nepokretnostima ili potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje neke druge činidbe, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 100.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovom sporu radi sticanja bez osnova podneta je 02.11.2009. godine.

Imajući u vidu da se radi o sporu iz radnog odnosa, koji se odnosi na potraživanje u novcu, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela (334.996,68 dinara), ne prelazi dinarsku protivvrednost 100.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Na osnovu čl. 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Predrag Trifunović, s.r.