Rev2 2503/2018 3.5.15.4.2; povreda radne obaveze

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2503/2018
03.09.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Enike Veg advokat iz ..., protiv tuženog „SUNOKO“ DOO iz Novog Sada, čiji je punomoćnik Srđan Sikimić advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, rešenja o udaljenju sa rada i naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 897/18 od 08.06.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 03.09.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 897/18 od 08.06.2018. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Delimičnom presudom Osnovnog suda u Vrbasu P1 375/2014 od 25.01.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje AA iz ... kojim je tražila da se kao nezakonita ponište rešenje o udaljenju sa rada br. ../14 od 16.05.2014. godine, rešenje o udaljenju sa rada br. ../2014 od 23.05.2014. godine, rešenje o udaljenju sa rada br. ../14 od 30.05.2014. godine i rešenje o otkazu ugovora o radu br. ../14 od 09.06.2014. godine, i tuženi „SUNOKO“ DOO Novi Sad obaveže da tužilju vrati na rad, na njene ranije poslove ili poslove koji odgovaraju vrsti i stepenu njene stručne spreme, te da je prijavi na obavezno socijalno osiguranje od dana prestanka radnog odnosa do dana vraćanja na rad. Stavom drugim izreke odlučeno je da će o troškovima postupka biti odlučeno u konačnoj presudi.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 897/18 od 08.06.2018. godine odbijena je žalba tužilje i potvrđena delimična presuda Osnovnog suda u Vrbasu P1 375/2014 od 25.01.2018. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku (ZPP), Vrhovni kasacioni sud je našao da tužiljina revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nisu osnovani navodi revizije o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 8. ZPP, učinjene u drugostepenom postupku, jer je drugostepeni sud pravilno cenio žalbene navode tužilje kojima je iz istog razloga (pogrešne ocene dokaza) osporavana pravilnost prvostepene presude.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je obavljala kod tuženog poslove smenovođe pogonske laboratorije. U opisu tužiljinih poslova bilo je i vršenje analiza uzoraka proizvoda propisanih Uputstvom tuženog od 06.07.2011. godine. Tužilja je 19.04.2014. godine vršila analizu šećera pakovanog u vreće od po 1000 kg, namenjenog kupcu „BB“, kojem se isporučuje šećer odgovarajućeg kvaliteta jer je kod tuženog tretiran kao „zahtevan kupac“. Prilikom analize prva dva uzorka tužilja je uočila nepravilnosti i pokrenula korektivne mere, dok u narednih pet uzoraka, analiziranih do kraja njene smene, nije evidentirala postojanje nepravilnosti. Na zahtev šefa laboratorije dana 22.04.2014. godine vršena je ponovna analiza nekoliko uzoraka šećera, pakovanog prethodnog dana u tužiljinoj smeni, koja prilikom analize uzoraka nije uočila bilo kakve nepravilnosti. Ponovnom analizom uzoraka istog proizvoda ustanovljeno je da postojeće stanje ne odgovara onom što je tužilja napisala u svom izveštaju, zbog čega je sav šećer upakovan u drugoj smeni 21.04.2014. godine odvojen kao neuslovan. Tim povodom tužilju je neposredni rukovodilac usmeno opomenuo i ona je s`tim u vezi, na zahtev tehničkog direktora, sačinila pismenu izjavu. Nakon analize uzoraka šećera od 26.04.2014. godine, takođe namenjenog kupcu „BB“, tužilja je sačinila pozitivan izvešaj o stanju proizvoda i primesa u njemu, i potpisala obrazac isporuke gotovih proizvoda na osnovu kojeg je odobreno dalje pakovanje. Sledećeg dana drugi zaposleni je obavljao iste poslove i ustanovio da šećer ne ispunjava propisane uslove. Zbog toga su, zajedno sa rukovodiocem tehničke službe, ponovo pregledani uzorci koje je prethodnog dana analizirala tužilja i na taj način ustanovljeno da stanje šećera ne odgovara stanju koje je tužilja evidentirala u svesci dnevne analize, odnosno da postoje značajna odstupanja od evidentiranih podataka. Nakon toga, na zahtev šefa laboratorije, izvršena je ponovna analiza uzoraka šećera uzetog iz 20 od ukupno 96 vreća i tako utvrđeno da šećer ne ispunjava uslove za isporuku. Zbog toga su sav šećer upakovan 26.04.2014. godine i 17 paleta od 19.04.2014. godine odvojeni kao neuslovni. Povodom ovih događaja protiv tužilje je 05.05.2014. godine podneta prijava povrede radne obaveze, a 14.05.2014. godine uručeno joj je upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu. Rešenjem tuženog br. ../14 od 16.05.2014. godine tužilja je privremeno udaljena sa rada u periodu od 19.05. do 23.05.2014. godine. Tužilja se o dostavljenom izjašnjenju pismeno izjasnila i zatražila dostavu dokumentacije na koju se tuženi pozvao u upozorenju. O upozorenju pismeno se izjasnio i sindikat čiji je tužilja bila član. Tuženi je udovoljio tužiljinom zahtevu i dana 23.05.2014. godine doneo novo rešenje br. ../2014 o privremenom udaljenju sa rada u periodu od 23.05.2014. godine do 30.05.2014. godine. Tužilja se, po dostavi tražene dokumentacije, o istoj pismeno izjasnila. Rešenjem tuženog br. ../14 od 09.06.2014. godine otkazan je tužilji ugovor o radu zbog nesavesnog i nemarnog izvršavanja radnih obaveza - nevršenja analiza shodno uputstvima i pravilima, jer u izveštaju nije zabeležila postojanje fero čestica i obojenih kristala u uzorcima šećera i o tome obavestila nadležna lica, odnosno ponašanja zbog kojeg ne može nastaviti sa radom kod tuženog.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su u ovom sporu pravilno primenili materijalno pravo.

Osporeno rešenje o otkazu ugovora o radu doneto je na osnovu člana 179. tačka 2. Zakona o radu, važećeg u vreme njegovog donošenja, zbog nesavesnog i nemarnog izvršavanja radnih obaveza, što je kao otkazni razlog predviđen i članom 30. tačka 1. ugovora o radu koji su stranke zaključile. Nesavesnost i nemarnost u izvršavanju radnih obaveza tužilja je iskazala prilikom analize uzoraka šećera, vršenih 19.04, 21.04. i 26.04.2014. godine, jer nije uočila nedostatke u analiziranim uzorcima usled kojih taj proizvod nije mogao biti isporučen kupcu, zbog čega je sav šećer upakovan u smenama u kojima je tužilja radila odvojen kao neuslovan. Usled ovakvog postupanja tužilje ostvaren je i razlog predviđen članom 179. tačka 3. Zakona o radu - ponašanje zbog kojeg ne može nastaviti sa radom kod tuženog, i zbog kojeg se zaposlenom može otkazati ugovor o radu. Postupak otkaza ugovora o radu sproveden je u skladu sa Zakonom o radu, jer je tužilji dostavljeno pismeno upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu (član 180), a rešenje o otkazu ugovora o radu doneto je nakon izjašnjenja tužilje i datog mišljenja sindikata čiji je tužilja bila član.

Rešenje o privremenom udaljenju tužilje sa rada doneta su u skladu sa članom 165. stav 2. Zakona o radu, važećeg u vreme njihovog donošenja.

Iz navedenih razloga nisu osnovani ni navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava. Tužilja u reviziji ponavlja navode žalbe o kojima se drugostepeni sud izjasnio u pobijanoj presudi. Zbog toga Vrhovni kasacioni sud neće detaljno obrazlagati presudu kojom reviziju odbija kao neosnovanu, jer se time ne bi postiglo novo tumačenje prava niti doprinelo ujednačavanju sudske prakse.

Shodno izloženom, na osnovu člana 414. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, troškovi odgovora na reviziju nisu bili nužni za vođenje ove parnice, pa je zato takav zahtev tuženog odbijen i primenom člana 154. i člana 165. stav 1. ZPP odlučeno kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić